Ante Čavka - SAMOTNJAK

2

Login Form

Pogrda


AKO TKO NEMA SVOJIH POGRDA

SLOBODAN JE POSUDITI NAŠE


 
ŠESTI SABOR MAŠKARA DRŽAVE VRPOLJE

 

Četiri jazavca traže kazalište

 

 

 

 

 

 

PRVI SABOR MAŠKARA DRŽAVE VRPOLJE

 

DRAMA U PUNO ČINOVA:

BEZPRIZORNA

 



VODITELJ:

Draga maskirana i nemaskirana braćo i sestre, to jest sestre i braćo! Dobro došli pred slavni sud, kako biste nazočili suđenju osumnjičenoga kriminalca, ovdje nazočnoga i pod budnim okom ovih moćnih sudskih stražara. Bude li sreće, bude li sudac pametan, ovoga kriminalca koji se usuđuje uznemiravati cijelu naciju, širu europsku okolicu, a ponešto uznemiravati vascijeli kozmos, nazočit ćete najtežem sudskom procesu što se dogodio u Golubiću, a i čitavome Vrpolju. Neka pozovu sudca i neka proces počne. Molim vas, nemojte mi zamjeriti što tako slabo mucam. Naši sudski organi, tužiteljstvo i svjedoci, svi znaju čitati, pa kad znaju čitati zašto bi vam to što znaju govorili napamet. Neka počne proces stoljeća u Vrpolju.



TUŽITELJ:

Sudče! Ej, sudče!



SVI:

Viči jače. Možda je zaspao!



TUŽITELJ:

Sudče, probudi se!



SVI:

 

Ustaj! Ima suđenje! Read More



SUDAC:

( Ustaje iz bačve i bunovno gleda publiku) Što se tu derete? Zar ne znate da je nedjelja popodne i da su u službi samo dežurni sudci. Mene ste našli dizati od popodnevnog spavanja. Koji vas je vrag donio? A ti, što se najviše dereš. Koji si ti?



TUŽITELJ:

Nije nas vrag donio. Došli smo pješice. Ja sam JAVNI TUŽITELJ. A da nismo imali razloga ne bismo k tebi ni dolazili.

 

SUDAC: Ne kaže se «k tebi» nego «k vama», stoko neodgojena. Uhitit ću te odmah zbog nepoštivanja suda. I mir tamo! Tko se usudi govoriti bez dopuštenja izbacit ću ga iz sudnice, to jest, izbacit ću ga.

 

TUŽITELJ:

Hoćeš da. Nisi ti iz Haaga. Nego slušaj. Ne budeš li ovoga sudio i osudio, prijavit ćemo te KOMORI.

 

SVI:

Sudi lupeža uhićena u djelu!

 

SUDAC:

Zašto ga sami ne sudite? Imate novine, televiziju. Imate Helsinški odbor i povelje Ujedinjenih navoda. Vodite ga i sami sudite. Neka presude Puhovski, Čičak i Babe.

 

TUŽITELJ:

Po svim našim zakonjima, bez onoga bez, on je krivac i mora biti najstrože kažnjen, ali mi nemamo pravo nikoga osuditi. Sud mora osuditi.

 

SUDAC:

Sud mora osuditi, to je lako reći. A nisam ga ni ispitao. Niste mi rekli ni kako se zove. Niste mi rekli ni tko ga je uhitio, ni zašto ga je uhitio. Ako je prekršena procedura, ispitat ću ga i pustiti.

 

TUŽITELJ:

Pustit ćeš ga? Samo se usudi. Oni što su te tu stavili, odatle će te i skinuti. Tko je prijatelj i zaštitnik ovakvih zločinaca, neprijatelj je svih prava: ustavnih, državnih,

županijskih, čak i onih Milevinih. Zato zločinca sudi i ne oklijevaj baveći se smicalicama.

 

SUDAC:

Zapisničaru, piši što čuješ. Pa kako se zove? Kako mu je ime?

 

TUŽITELJ:

Ime mu je MALI.

 

SUDAC:

Mali? Neko čudno i neobično ime. Ima li prezime?

 

TUŽITELJ:

Ima ih mnogo.

 

SUDAC:

Kako to mnogo? Da nije Španjolac? Recite mi prvo od tih prezimena.

 

TUŽITELJ:

Radnik mu je ime.

 

SUDAC:

Radnik? Prezime mu je još neobičnije od imena.

 

TUŽITELJ:

Ponekad se predstavlja i kao vozač, ložač, ribar, seljak, smetlar. Ovo je ostatak davno odumrle vrste. Ideološki neprijatelj. Zbog njega nam Europa zatvara vrata. Osudi ga. Sjeme mu umeti.

 

SUDAC:

Dakle, osumnjičenik imenom MALI RADNIK zvan SELJAK, zvan SMETLAR, i tako dalje, doveden je po uhićenju pred lice ovoga slavnoga suda i JAVNI TUŽITELJ ko kakva LOLA, da ne kažem BAJA, prisiljava sud na osudu samo zato što se netko zove svojim imenom i prezimenom. A svaka bena znade da se bez počinjenog zločinstva ne može osuditi onaj tko nije zločinstva počinio. Kakvo je zločinstvo počinio ovaj okrivljenik zvani MALI RADNIK?

 

TUŽITELJ:

Mnoga je zločinstva počinio.

 

SUDAC:

Počni optužbu od prvoga zločinstva.

 

TUŽITELJ:

Uhićen je u poslu.

 

SUDAC:

U kakvome? Je li pljačkao banke ili pucao u predsjednike?

 

TUŽITELJ:

Pa zatečen je kako radi. Više puta i na više načina.

 

SUDAC:

Ima li tko posvjedočiti? Na iskazu samo tvoga tužiteljskog iskaza ne može se donijeti valjana presuda. Imaš li dakle svjedoke ili svjedoke nemaš?

 

TUŽITELJ:

Svjedoka je ko kafića. I kladionica.

 

SUDAC:

Koliko se ja u pravo razumijem svjedok ne može biti ni kafić ni kladionica iako su jedno muškoga drugo ženskoga roda. Ima li netko tko je zločinstvo ovoga okrivljenika vidio svojim vlastoručnim očima? Samo ću priznati svjedočanstvo takvoga svjedoka.

 

TUŽITELJ:

Slavni sude! Tužiteljstvo je poslije opsežne istrage i dugog pripremanja dovelo na sud najeminentnije svjedoke koji će svojom čašću i ugledom posvjedočiti protiv okrivljenika Malog Radnika, zvanog Seljak. Štoviše, okrivljenik je svojim zločinstvom izravno utjecao na cjelokupne živote svih svjedoka. Svakome od svjedoka ovaj Zločinac izravno je ugrozio život i ugled. Čim slavni sud reče, tužiteljstvo će izvesti svoje svjedoke.

 

SUDAC:

Neka pristupi prvi svjedok.

 

TUŽITELJ:

Pristupi.

 

SUDAC:

Reci ovome sudu tko si i u što se kuneš? Zbog čega bi ti se moralo vjerovati?

 

PRVI SVJEDOK:

Kunem se u sve šalice od kave da ću govoriti istinu i samo istinu.

 

SUDAC:

Zašto se ne kuneš u kavu?

 

PRVI SVJEDOK:

Ne mogu. Onaj prije mene popio ju je «s predsjednikom na kavi».

 

SUDAC:

Ti si predsjednik.

 

PRVI SVJEDOK:

Pa dašta sam, zar se to ne vidi? Ko da ima ovakvih stotinu.

 

SUDAC:

Dobro, dobro, Gospodine predsjedniče. Niste mi rekli od države li od vlade. Od suda svakako niste, jer sigurno bih vas znao. Znao bih vas.

 

PRVI SVJEDOK:

Od država, od čega ću drugo biti.

 

SUDAC:

Mogli ste biti i predsjednik saveza pijanaca. Jeste li s okrivljenim u kakvu srodstvu?

 

PRVI SVJEDOK:

Što vam pada na pamet. Ja da njemu budem rodbina? Pa cijela moja obitelj od pamtivjeka nije ništa radila. Rad nije za zgubidane.

 

SUDAC:

Što vam je optuženik učinio?

 

PRVI SVJEDOK:

Život mi je doveo u opasnost.

 

SUDAC:

Čime? Pa niti ste rodbina, niti ste zajedno ovce čuvali, niti ste se dosad susreli.

 

PRVI SVJEDOK:

Taman se ja najeo ribe. Donesoše prstace iz Neuma jer se u Makarskoj ne smiju javno loviti. Baš mi je milo palo na štumak. Popijem čašu sijedoga, a ono vijest kao iz vedra neba: ovi radnički banditi štrajkaju jer nemaju što jesti. Prisjelo im dabogda, zbog njih čitave noći nisam zaspao. Sreća je da su ulovili barem jednoga. Zar oni misle da ću ja čistiti svoje vlastite stanove? Straža! Dajte lijek. Opet mi pozlijeva.

 

SUDAC:

Što tražite od suda?

 

PRVI SVJEDOK:

Osudi ga: Ne oklijevaj. Zbog njega da predsjednicima prisjednu prstaci i da noću ne mogu spavati. Odmah da si ga osudio.

 

SUDAC:

Ne prijeti se Neovisnom sudstvu. Nismo mi iz istoga kruga. Odstupi! Tužitelju! Neka pristupi slijedeći svjedok.

 

DRUGI SVJEDOK:

Tu sam.

 

SUDAC: Niste valjda i vi predsjednik. Nekako se držite predsjednički.

 

DRUGI SVJEDOK:

Nisam ja predsjednik.

 

SUDAC:

Pa što ste onda.

 

DRUGI SVJEDOK:

Pa zar ne vidiš da sam predsjednica?

 

SUDAC: Na što se vi žalite? Što je vama okrivljenik učinio?

 

DRUGI SVJEDOK:

Pa zbog njega sam posijedila. Svakodnevne su primjedbe na ovakve. Te bi radili u brodogradilištu. Te bi orali Slavoniju. Te bi novac od pšenice. Te bi se tukli oko ribarenja. Beskrajni su zločini ovakvih kakav je ovaj zločinac. Još okolo priča da sam se udebljala i da ću uskoro biti baba. Barem da je rekao baka.

 

SUDAC:

Što zaslužuje?

 

DRUGI SVJEDOK:

Smrt zaslužuje.

 

SUDAC:

Neka svjedok odstupi. Tužitelju, imaš li još svjedoka?

 

TREĆI SVJEDOK:

Evo mene, slavni sude. Evo mene. Ne treba me tužitelj najavljivati. Ja uvijek sam tužujem.

 

SUDAC:

Niste valjda i vi predsjednik?

 

TREĆI SVJEDOK:

Nisam ja predsjednik.

 

SUDAC:

Pa što si onda?

 

TREĆI SVJEDOK:

Dopredsjednik. Ja uvijek idem tamo kamo ide predsjednica.

 

SUDAC:

A kamo ona ide?

 

TREĆI SVJEDOK:

To je državna tajna.

 

SUDAC:

Što vam je učinio okrivljeni?

 

TREĆI SVJEDOK:

I to je državna tajna. To se smije pričati samo kad su sjednice zatvorene.

 

SUDAC:

Odstupi. Izvedite četvrtoga svjedoka.

 

ČETVRTI SVJEDOK:

Tu sam uvaženi zastupniče pravosuđa.

 

SUDAC:

Nisi i ti valjda potrpedsjednik?

 

ČETVRTI SVJEDOK:

Na žalost nisam. Predsjednica me nije htjela proglasiti. Ja sam ministar prosvjete.

 

SUDAC:

Pa što je tebi okrivljenik učinio?

 

ČETVRTI SVJEDOK:

Na njega je povika cijele države. Zamislite velike školske potencijale kako se poslije naporne noći provedene u disku, u pet sati ujutro vrate kući i tek što zaspu, evo ovakvih zločinaca. U šest sati ujutro voze kamione, odvoze smeće, klapaju kontejnerima. Zar ima većega zločinstva nego li nadobudnu mladost uznemiravati pri zasluženu odmoru. I vi govorite o milosrđu. Budite nemilosrdni, budite nemilosrdni.

 

SUDAC:

Odstupi od mene. Molim slijedećeg svjedoka.

 

PETI SVJEDOK:

Poštovani gospodine, čuo sam ovoga govoriti kako će ministar kulture pravo u pakao, a da će mu đavli čitati suvremenu prozu zvanu «Fak- književnost». To drugim riječima znači kako on prisiljava ministra kulture čitati i misliti. Zar nije bolje ne čitati i ne misliti? Sudi ga na smrt.

 

SUDAC:

Svakako, nije dobro previše ni čitati ni misliti. Neobičan bi to bio ministar kad bi počeo čitati. A i vaša osuda, prije suda, malo je prestroga.

 

ŠESTI SVJEDOK:

Mogu li ja sada?

 

SUDAC:

Je li te tužitelj najavio?

 

ŠESTI SVJEDOK:

Ko njega šiša. On se ne smije ni spomenuti nas novinara. Možemo mi samostalno.

 

SUDAC:

Dakle, vi ste novinar? Kakvu tužbu imate protiv okrivljenika?

 

ŠESTI SVJEDOK:

Priča kako smo mi novinari jeftini novinari i da pišemo samo ono što nam se naredi, kako smo najbolji kod korita i bukare. Nismo mi prasice. I još je odlučio ne kupovati ni jednih novina. Pa što bi bilo kad bi tako svi činili? Zaslužuje kaznu.

 

SUDAC:

Kude ti srljaš? Što si navalio?

 

SEDMI SVJEDOK:

Nemam strpljenja. On stalno unosi zabunu u narod. Priča kako bi on sve neradnike strpao na Goli Otok i dao im čekić da tuku kamenje. Jer da su gotovani i spavalice najgori ljudi na svijetu. Gad radnički. Neka ga sude gotovani i neradnici. Smrt mu.

 

ŠESTI SVJEDOK:

On stalno ponavlja kako je batina izišla iz raja pa je svjetovao mome tati da je nađe i da njome mene izmlati. Još je rekao da bi on, da mi je otac, češće skidao kajiš s hlača.

 

SUDAC:

Pa što se onda dogodilo? Je li vas to jako uznemirilo?

 

ŠESTI SVJEDOK:

Spasilo me to što sam nazvala «Plavi telefon». Došla je teta iz «Baba». Tati je zaprijetila kako će ga, ponovi li to strpati u zatvor, a ovoga protjerala. Blago meni, tata mora mučati a ovoga će ionako ubiti. I neka mu je tako.

 

SEDMI SVJEDOK:

Kad sam ja vozio sto na sat tamo gdje je glupa policija stavila znak samo od četrdeset, rekao je policajcu neka mi ne piše kaznu nego me dobro ispendreka. Jer da on ne može mirno šetati pored ceste. Pa nije on stup od struje.

 

OSMI SVJEDOK:

On stalno priča kako treba samo raditi, pa raditi, pa raditi. Nema odmora.

 

ŠESTI SVJEDOK:

On koristi govor mržnje, majmun, kreten radnički. Stalno sumnjičavo gleda u sve ministre, menedžere, poduzetnike i bankare. Govori da oni žanju gdje nisu sijali i da jedu gdje ništa nisu kuhali. Pa ima li većega uzbunitelja i zločinca?

 

EUROPSKI POVJERENIK:

Dosta ove komedije! Ovaj proces predugo traje.

 

SUDAC:

Tko si pak sada ti? Mogao bi barem moliti za riječ.

 

TUŽITELJ:

Govori. Gosti imaju prednost.

 

SVI:

Govori!

 

EUROPSKI POVJERENIK:

Molim riječ! Molim riječ!

 

SUDAC:

Koga ti pitaš za dozvolu? Njih ili mene? Pa tko je ovdje sudac, ja ili oni? Uostalom, koji si sada ti?

 

EUROPSKI POVJERENIK:

Ja sam Europska komisija.

 

SUDAC:

Zar je malo ovih odavde? Pa još i tebe moram slušati.

 

EUROPSKI POVJERENIK:

Ne igraj se sa mnom. Nisam ti ja odavde. Sudi ovoga. I ne drži se zakona kao pijan plota.

 

SUDAC:

Čega će se držati sudac ako se ne drži zakona?

 

EUROPSKI POVJERENIK:

Drži se mene. Ja sam ti zakon. Što ti rečem to ti je i «bog i batina».

 

SUDAC:

Ali on ništa krivo nije učinio. Ne mogu osuditi nevina čovjeka.

 

EUROPSKI POVJERENIK:

Moraš. I hoćeš.

 

SUDAC:

Pa on samo radi svoj posao.Čini mi se da je čovjek sasvim normalan i nevin.

 

EUROPSKI POVJERENIK:

Pa zato i jest krivac. Zar ti misliš da Europa nema pametnijega posla nego čekati nevine i marljive? I ti šuti. Jer budeš li otezao i ne osudiš li ovoga, nećeš imati udjela u europskome sudstvu.

 

SUDAC:

Donesite mi lavor. Lavor mi donesite.

 

TUŽITELJ:

Što će ti lavor?

 

SUDAC:

Oprat ću ruke. Ja sam čist od krvi ovoga MALOG RADNIKA zvanog SELJAK.

 

SVI:

Krv njegova na nas i na našu djecu. Sudi ga i osudi. Ne gubi naše vrijeme.

 

SUDAC:

Izričem presudu. Zbog toga što si se usudio raditi i time uznemirio sve slojeve neradničkog društva, zato što uznemiravaš sve «đabalebaroše» od predsjednika do tete u vrtiću, i zato što si drugačiji od svih, tebe, MALI RADNIČE zvani SELJAČE osuđujem na smrt.

 

TUŽITELJ:

Živio pravedni sudac.

 

SVI:

Živio.

 

TUŽITELJ:

Živjela sloboda, odmor, nerad! Živjele šalice od kave, prstaci i vino. Živjeli idioti i maškare!

 

SVI: Živjeli!

 

SUDAC: Proces je završen. A sad se tornjajte. I neka vas vreg odnese.

 

TUŽITELJ:

Vrag ne nosi. Došli smo pješice.

 

SUDAC:

Tko ti je to rekao?

 

TUŽITELJ:

Europska komisija.

 

SUDAC:

E pa neka vas onda odnese Europska komisija. Idite svi u lijepu europsku komisiju. A mene ostavite na miru. Propade mi dobra briškula.

 

TUŽITELJ:

Živio ovakav sudac. Živio naš sudac.

 

SVI:

Živio, živio, živio!

 

VODITELJ:

E pa dragi moji Komedijaši, vi što ste danas maškare, a i vi što ste maškare dva puta godišnje od najmanje šest mjeseci, možeta biti zadovoljne. Osudili su ga, a organi državne sigurnosti bdjet će da se ovakvi slučajevi više ne ponove. Za svaki slučaj dobro se čuvajte prelaska preko ulice, bolnica, škola, potoka i rijeka, banaka, trgovina i europske komisije. Ne budete li na visini, moglo bi vam se dogoditi da i vas uhvate u kakvu novom zločinstvu. A uhvate li vas, mi ćemo vas dogodine bez skrupula ovdje zapaliti. A sada, lijepo plešite, igrajte i pjevajte, i ne zaboravite pripomenuti u čemu smo svi mi bili loši. Zar ne činite novo zločinstvo počnete li misliti u čemu smo bili dobri.

Vraški sud

I. AKO TKO NEMA SVOJIH PRAVEDNIKA

MOŽE UČITI I OD NAŠIH


 

 

DRUGI SABOR MAŠKARA DRŽAVE VRPOLJE

 

VRAAŠKI SUD



 

KOMEDIJA KOJA JOŠ TRAJE



NEĆETE DOZNATI NI TKO JOJ JE

PRAVI ĆAĆA



(U početku na pozornici samo njih dvojica).

 

VODITELJ 1: - Drugovi i drugarice!

 

VODITELJ 2:. - (lupne ga po glavi i šapće ) Majmune, to se više ne govori! Tako su se zvali kosovci. Počni ispočetka!

 

VODITELJ 1: - Štovani drugovi i drugarice!

 

VODITELJ 2:. ( udari ga nogom u tur, ovaj pada i spuzi s pozornice).

Ispričavam se na ovom nepristranom pozdravu mog druga, skužajte tovariša. Gospodo draga, no, pardon, ima tu i nekih krava, pardon, dama. I sami znate da ovo nije bilo kakav skup i da mi ne podržajemo nikakav muk. Mi idemo do kraja! Mi sudimo! Je li tako?.

 

VODITELJ 1: (trči prema Voditelju 2. otima mu mikrofon i urla).

Pažnja, pažnja! Osuđenik se miče. Pažnja, pažnja! Svi nepodobni neka se sklone! Osuđeni je još uvijek u punoj snazi i rado gazi. Jede ko marva, pije ko spužva, a laže za pet Mileva.

(voditelji bježe s pozornice. Na scenu stupa porota, sudac i ostali).

Read More

 

 

PERLA LED MONTE: Cijenjeni gospodine suče, vraaškog suda, molim vas da unaprijed odbacite sve optužbe protiv moga klijenta. Tvrdim vam da je čist ki suza ili bolje rečeno dječja guza. Tko će dati grijeha u komunizmu, oni ne priznaju grijehe. Samo krščani govore o grijehu pa ih onda i sudite. Tako mi lijepoga moga obraza, ovaj nije ni čim mogao sagriješiti. ( gleda publiku) Što se smijete. Ni u cijeloj Italiji ne možete naći babu tako sličnu djedu, a ni djeda tako slična babi. A vi ste mislili da je Stevica Mesopović najružniji stvor pod nebom. Nije, vidiš da nije.

 

SUDAC: Čini mi se da si ti iz neke druge parnice. Sjedaj dolje! Ovdje bi trebao biti neki Prljavi Hari, oprosti, Prljavi Serž, a ne neka Prljava Del Švajc.

 

PERLA LED MONTE: Ali sudče, to se tebi nešto pobrkalo. Tko može biti prljaviji od mene? Nitko, tvrdim. Zar ti misliš da bi mene Kraljica slučajno ...?

 

SUDAC: Šuti, ni deduška ni babuška! Tebe da je Kraljica, tebe? Mogla si reći i da te Moskva.

 

PERLA LED MONTE: Ali sudče ....

 

SUDAC: Sidaj doli kad sam ti reka! Mir u sudnici! Neka optuženi ustane!

 

PERLA LED MONTE: O, ustao je i te kako je ustao, cijenjeni suče. Dovoljno da ga vide ioni u našoj divnoj metropoli.U drugim metropolama već su ga saslušali.

 

SUDAC: Opet ti. Opet ti. Slušaš li moje opomene?

 

PERLA LED MONTE: Ne može se bez mene. Uzaludno ti govoriš, dok sam ja Kraljičina...

 

SUDAC: Neka ti bude. Diži okrivljenoga.

 

PERLA LED MONTE: Ustaj kad ti se kaže.

 

SUDAC: Izgleda da mu nije bilo loše za ovozemaljskog života. Dobro je napunio mišinu. Nije loše sjediti na Pantovčaku, a ? Društvo uvijek za kartanje. A poizbor savjetnici.

 

PERLA LED MONTE: Ma nije to suče razlog, nego su ga previše napumpali.

 

SUDAC: Napumpali?! A tko cijenjena braniteljice?

 

PERLA LED MONTE: Pa znate, Zapad, Europa i slični ...

 

SUDAC: Zapad, Europa? A čime su ga, da prostite, pumpali ...

 

PERLA LED MONTE: Znate, ne bih ispred javnosti.

 

SUDAC: Slobodno, naša je javnost ionako naviknuta na budalaštine, samo recite.

 

PERLA LED MONTE: Ovaj, znate, eurodolarima, doleurima, svim mogućim fintama, to jest funtama. A sve je to nagomilalo u franke.

 

SUDAC: Pa što toliko učini da ga ovako napumpaše?

 

PERLA LED MONTE: Krivo se kleo!

 

SUDAC: Na što se kleo, na koga?

 

PERLA LED MONTE: Na europske ispušne plinove. Haaške i briselske.

 

SUDAC: ( udari u smijeh) Ispušnim plinovima?! Mogu vam reći da je hranjiv taj Zapad. Odstupite, cijenjena braniteljice. Smetaju mi ispušni plinovi iz vaših usta. A optuženom ćemo morati malo isprazniti mišinu jer nam ovako i nije baš šarmantan.! Ljudi moji, sudio sam mnogim guzičarima, lopovima i tajkunima, ali niti jedan nije ovako pošteno omastio brke!

 

PERLA LED MONTE: Gospodine suče, mislim da ne biste smjeli tako očito iskazivati prezir prema optuženome.

 

SUDAC: Da, a ja mislim da biste vi trebali dobro isprati tu svoju jezičinu umočenu u prljavi svijet koji nam nudite, vi i vaši prijatelji. Sjedaj, Dragice ispod Mosta!

 

PERLA LED MONTE: ( plače i nariče) E moj druže Štićeniče, crno nam se piše. Ne spasi li te Soroš i Kraljica!

 

VODITELJ 2:. ( navijačkim tonom) Situacija poprima tragične, štoviše, tragikomično obilježje. Vrijeme je da ubrzamo proces suđenja. Braniteljica je na rubu živčanog sloma. Neka na scenu istupi naša slavna porota, uvijek pribrana, uvijek objektivna, uvijek spremna na osudu. Kreni majstore!

 

PREDSJEDNIK UDRUGE PREZAPOSLENIH: (drži se za glavu i viče)  

Uh, koliko posla. Nemoš se ni okreniti. Koliko samo novih radnih mjesta. Fali nam čak 50 tisuća ljudi, možda i više. Naša županija nikako da proizvede nezaposlene. Svi su toliko radišni, poletni i ambiciozni ... ali, mi ipak moramo uvoziti radnike iz dalekih zemalja jer nas je malo i svi smo prezaposleni. No ipak sam pronašao malo vremena i za ovo sudenje.

 

SUDAC: Hvala vam prezaposleni gospodine. Mi vam, nažalost, ne možemo pomoći jer i u ovom Ni selu, ni gradu, zvanom Kninsko predgrađe, ima toliko radnih mjesta, a tako malonezaposlenih. Izvolite sjesti. Tako vam je to u našoj divnoj, pravnoj državi. Da vidimo tko je još danas tu?

 

MINISTAR ZA ODNOSE SA ZDRAVIM KRAVAMA: Pozdravljam sve okupljene! U ovo vrijeme kada se svaki dan pojavi neko novo ludilo, neka nova Kaledonija, Britanija ili neki superbolesni virus i nije teško biti ministar ovakve vrste. Naime, posla nema, jer ne postoji ništa zdravo. Ni čovjek, ni krava, ni hrana. Svi smo baš kao i naš optuženi. Napumpani ispušnim plinovima Zapada. Još nam samo nedostaje da se u nas zaleti neki razjareni bik, pošto većina u našoj vladi veselo maše crvenom krpicom. 

 

SUDAC: Jezik za zube, ne izazivaj. Svi smo mi Jožef Malonić. Zašto je onda samo vlada crvena? Zar joj nije najbliži crni Kukavac Pupavac? Porota mora biti neutralna.

 

MINISTAR ZA ODNOSE SA ZDRAVIM KRAVAMA: Mi iz kravljega okruženja i jesmo neutralni. Tko bi drugi dopustio da ga svaka budala na svijetu muze? Mi smo neutralni i tolerantni. 

 

SUDAC: Zanimljivo, zanimljivo cijenjeni porotniče. Znači, nemate posla? Ima ti jedna zdrava krava u Grgića. Zvjezdana se zove, možda biste se mogli s njom pozabaviti. Iako je teško doći na red.

 

MINISTAR ZA ODNOSE SA ZDRAVIM KRAVAMA: Vi to ozbiljno, gdje? Govorite li vi to o kravama u Londonu, Haagu ili Kninu? Ako je u Kninu idem odmah!

 

SUDAC: Smirite se, naše su krave strpljive. Pričekat će one vas. Ima li vas još?

 

UDRUGA STARIH MOMAKA: A što ne bi bilo? Nas ima uvijek, na svakom koraku po dva ili više.

 

SUDAC: Drago momče! A u čremu je problem? Divojke vas ne vole? Bosanke su više djevojke, kažete. Koja je razlika između divojke i djevojke?

 

STARI MOMAK: Ma znate, nema ni djevojaka ni divojaka ako nemaš Genšera u garaži.

 

SUDAC: Genšera? A šta će im Genšer? On je već staro čeljade ... Ne valja ni svojoj ženi, pa što bi u tvojoj garaži?

 

STARI MOMAK: Suče, to vam je auto, a ne čeljade. Ako nemaš njega, zube i tešku štednu knjižicu jedino što ti ostaje jest Vladin šank.

 

SUDAC: Vladin šank nisam dosad susreo u pravnoj terminologiji. Objasnite pobliže što to jest.

 

STARI MOMAK: To vam je kad zdrav momak sjedne pred Vladu, a vlada ga tetoši, poji, hrani, napija. A on onda curi napismeno: Vidiš li da se ne trebaš ništa bojati. Nećeš ništa morati raditi, nećeš nikud morati ići. Udaj se za me, pa i sama sjedi za Vladin šank.

 

SUDAC: A šta ona?

 

STARI MOMAK: Počne kričati: Još ćeš me odijevati u kolekciji Gvardijan. Neću bez Genšera, neću i neću. Pa makar se ne udala. Kažem joj: kako ćeš u Novo naselje Genšerom kad preko mostića jedva prođe ministrov Merđaš. A s druge strane rupa do rupe. Rugaj se ti, samo, neću bez Genšera, neću bez Genšera. A što ti misliš da bi ti se ja i udala u novo naselje? Dva Genšera, dva moraš imati.

 

SUDAC: Ne tuguj momče, nemaju ni one - ni Genšera ni zube. Pokucat će maca na vratanca kad i njih uvate godine. Sidni doli! Porota dalje.

 

BABA ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU: Ja sam baba za odnose s javnošću.

 

SUDAC: A je li? Imamo takvih više, zar ne?

 

BABA ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU: Ima nas, ima ...ali ja sam glavna. Ja sve znam, samo pitajte.

 

SUDAC: Dobro, kad je jučer mala Zveka došla kući?  

 

BABA ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU: Točno u ponoć. Čula sam da joj ne daju duže.

SUDAC: Tko ne da?

 

BABA ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU: Zakoni. Ministarstva budno paze do ponoći. Po zakonu o mladeži. 

 

SUDAC: Pa u čemu je onda problem? Prekršila je samo sat, a to svaki sud dozvoljava. 

 

BABA ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU: E, a onda je opet izašla.

 

SUDAC: Opet? Kako?

 

BABA ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU: Bome, u ponoć i pol. Sila u glavi. Ne da joj vrag mira!

 

SUDAC: A zakon, vlasti, ministarstva, policija? Što oni?

 

BABA ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU: Do ponoći vide kako tako. Od ponoći ništa.

 

SUDAC: Kažu da je Mršić ćale izgubio. Ostali i onako ne vide, ne čuju, a i ne razumiju. A i zašto bi? Nisu to njihova djeca.

 

SUDAC: Dobro dobro baba, sidni! Bićeš nam od koristi. Ima li još bisera u našoj poroti?

 

PENZIONER: Kako ne bi bilo? Pozdravlja vas predstavnik najugroženijih među nama. Otjeraše me u penziju ko Mesića. Mi penzioneri nemamo nikakva prava. Penzije male, ne možemo ni na večeru otići. Nemamo ni za krstarenje po sredozemlju, ništa! U Bahrainu više ne mare za nas, a u Libiju su nam ponudili šator za spavanje. Ko da smo cigani čergari. Dokle će ovo? Nitko nas ne sluša, svima smrdimo, svima smo ružni i nitko nas ne voli. (počne plakati).

 

SUDAC: Smirite ga, molim vas! I dajte mu apaurin. Godine nisu laka stvar, posebno kad si dosadan i ružan. I kad se zapetljaš u vlastito laganje. Znam vas. Niste vi penzije ni zaslužili. Niste se vi uznojni vode napili. Šutite tu, šutite.

 

PENZIONER: Mi umirovljenici tražimo da se naša prava izjednače s onima iz javnih poduzeća. Hoćemo i mi povlaštene mirovine.

 

SUDAC: Sjedaj tamo. Govoriš ko udbaš.I posljednji porotnik, hvala Bogu!

 

PIRKO MORAC: Ja sam Pirko Morac.

 

SUDAC: Kako reče da se zoveš? 

 

PIRKO MORAC: Ja sam Pirko Morac.

 

BABA ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU: Nisi ti! Svi smo mi Pirko Morac!

 

SUDAC: Babo, šuti!

 

BABA ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU: Meni su tako rekli! Svi smo mi...

 

SUDAC: Moram izvršiti provjeru. Neki to viču iz Zagreba, neki iz Vrapča, neki iz Saltzburga, a neki iz Golubića.

 

BABA ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU: Svi smo mi Pirko Morac!

 

SUDAC: Zbog vrijeđanja suda i sudske časti, gonite je odmah. Pokopajte je duboko ispod zemlje! I to živu! Izvolite, Pirko!

 

POSLUŽITELJ: Ne možemo je pokopati: u zemlju.

 

SUDAC: Zašto?

 

POSLUŽITELJ: Manolić i Boljkovac zakupili za masovne grobnice. Pedlja nema. Ni Bulat nije uspio zakupiti koliko je želio.

 

SUDAC: Tu smo dakle! Ali mi onda ušutkajte ovu babu. Ušutkajte babu!

 

PIRKO MORAC: Ja sam Pirko Morac!

 

BABA ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU: Lažeš. Skini masku da vidimo.

 

SUDAC: Babo, visit ćeš gore na zidu s ovom nakaradom. Tamo nije sve zakupljeno.

 

PIRKO MORAC: Dobro, nisam Pirko Morac, ali vam želim reći da se veselim ovom suđenju više nego svome. Nadam se samo da me neće zahvatiti ista sudbina kao i ovog cijenjenog gospodina.

 

SUDAC: Teško. Dante je ovakve smjestio u deveti krug.

 

PIRKO MORAC: Prelako se obnavljaju, sime im se umelo!

 

SUDAC: Hvala, Pirko. Ili tko već jesi! Mislim da bi to bilo sve što se tiče naše porote. Kako stanje stoji, ovaj debeli udbaš, kosovac, špijun i izdajica izgleda kao teški grješnik. Porota ga mrzi. Teško mu se piše. Samo ga ime izdaje.

 

PERLA LED MONTE: Porotnici su ili ludi ili stari, ili ga mrze. Samo se pričinja kako će sud osuditi. Ima i drugoga načina. Samo se vi ne radujte ranije nego treba.

 

SUDAC: Opet, ti, ne Babo, babuskaro, ni djede ni babo! Tko ti je dao riječ?

 

PERLA LED MONTE:Kraljica.

 

SUDAC: Što nije sama došla? Što je tebe poslala?

 

PERLA LED MONTE:Ja branim komunizam, izdaju, krivokletništvo i sve špijune.

 

SUDAC: I misliš ih obraniti? Čime? A kažeš da si iz Švicarske?

 

PERLA LED MONTE: Bedače pravnički, kad ja nekome rečem da je svetac, onda je on svetac. A kad ja nekome kažem da je podli kurbin sin, onda je on podli kurbin sin.

 

SUDAC: Govoriš kao netko tko ima vlast. Daj znak i svi ćemo ti vjerovati.

 

PERLA LED MONTE:Ja sam K ...

 

SUDAC: Što si ti?

 

PERLA LED MONTE :Ja sam K ...Tako su me zvali od mladosti.

 

SUDAC: Po mome papiru ti si muško.

 

PERLA LED MONTE: Ja sam muška K...

 

SUDAC: Reci do kraja.

 

PERLA LED MONTE: Neću. To neka ostane moja tajna. Ali ja sam zaštitni znak svih udbaša, kosovaca, izdajica i krivokletnika. I samo ih pokušaj suditi. Ni Bajić ti neće pomoći.

 

SUDAC: Samo se vi junačite, cijenjena đavolja odvjetnice, samo se vi junačite. Tko se zadnji smije najslađe se smije. A ti, ni babo ni djede, ni smijati se nemaš čime. Šreta što ti u Haagu Babić od Knina nije napravio socijalne zube. A sad se samo usudi još pisnuti. Da čujemo riječ tužitelja. Koja je optužba? Što iznosite, a što dosad nije poznato o ovome monstrumu?

 

TUŽITELJ: Optužbe su brojne, suče.

 

SUDAC: Samo izvolite, tužitelju!

 

TUŽITELJ: Što da izvolim sudče?

 

SUDAC: Ma glup si ...! Govori već jednom. I budi uvjerljiv da mogu razlomiti ovu babetinu i njezina štićenika.

 

TUŽITELJ: Ovako izvoljevam:

- Optuženi od pamtivjeka nosi nečistu krv svojih predaka i ne može se popraviti točno kako je uzaludno vuka pripitomljavati. Čim dobije priliku, taj ubija.

- Optuženi ne samo da se ne kaje za svoje zločine, nego se hvali svojim zločinstvima i toliko je duboko grješan da bi isto zlodjelo ponovno počinio.

- Optuženi je kriv zbog toga što je njegova banda proširila nezadovoljstvo u Hrvata pa ga možeš pronaći na svakom licu Lijepe naše. Osim one orjunaški zlurade.

- Optuženi je kriv što u našim životima politika znači više nego sam život, a na to su nas natjerali oprez pred slatkorječivim varalicama, neradnicima i lupežima.

- Optuženi je kriv što nas sa svih strana zapuhuje smrad smrdljivog Zapada, trulog do kostiju, a spremnog ukrasti nam zrak, zemlju i ime. A optuženi ga u tomu jako potpomaže.

- Optuženi je kriv što su mu neprijatelji draži nego prijatelji.

- Optuženi je kriv što mu je bitna samo njegova mišina.

- Optuženi je kriv što prodaje svoju zemlju bezdušnim strvinarima. Optuženi je kriv što uvozi razna ludila pored naših zdravih krava. Optuženi je kriv što naši momci umjesto na radnim mjestima vise za šankom.

- Optuženi je kriv što u Vrpolju i Golubiću misle da im nikada neće biti bolje, a i ono dobra među ljudima izruguje svojim budalaštinama.

- Optuženi je kriv što nam opet pričaju bajke o pšenici navrnutoj na troskot i nude kruha bez motike, uvjereni da mi nismo ništa drugo nego lude ovce, koje služe samo za šišanje.

- Optuženi je kriv što se neprestano druži sa svim europskim drakulama, vampirima i vukodlacima, misleći da će im dati i ovu zemlju i ovaj narod. Njegovo je zlodjelo što hrvatskom krvlju hrani svjetske drakule. 

- Optuženi je kriv što je mnogim dobrim ljudima kupio kartu bez povratnice.

- Optuženi je kriv što ga oponašaju u zloći i neredu načelnici, gradonačelnici, državni odvjetnici, tužitelji i branitelji, svećenici i učenjaci, za sobom ostavljajući pustoš i beznađe.

- Optuženi je kriv za praznoglave u zrakomlatima, za sve povinute kralježnice, za poltronstvo, sluganstvo i izdajništvo.

- Optuženi je kriv za neplaćene državne račune, za rupe u cestama, a još više u proračunima, a stalno ismjehivanje dobra i hvaljenje zloga.

- Optuženi je kriv, ah gospodine suče, ne mogu više ni nabrajati. Ovaj je krivac grijeha Velikoga. Ovaj je kriv što postoji, što je živ. Sudi ga i jednom stjeraj u prošlost. Zavrni mu vratom, oslobodi ovaj narod ubojice i krivokletnika.

 

SUDAC: Ima li tko posvjedočiti, gospodine Tužitelju?

 

TUŽITELJ: Svjedoči cijela jedna zemlja. Svjedoči cijeli jedan narod.

 

SUDAC:Što na sve ovo ima reći obrana? Neka se oglasi braniteljica zvana K .., a dalje se ne smije kazivati.

 

PERLA LED MONTE: Vidi ti, što bi oni? Oni bi bili slobodni i ne morali u Javne kuće? Ne može se. Ovoga brane Čičak-institucije, Gongovi, Soroši, Jutarnji i večernji zgubidani i svi iz iste svjetske javnosti. Pa da vidimo što će reći? Vi bi sudili? Broz živi vječno. Manolić ne može umrijeti.

 

TUŽITELJ: Istina je suče. Vukodlaci ne mogu umrijeti. Oni su uvijek u mraku. A Ovdje je još dan. Pa dok je svjetlosti, sudi ga.

 

PERLA LED MONTE: Nećeš ga suditi. Sve Javne kuće rade u mraku. Puštaj ga.

 

TUŽITELJ: Neka govore što ih je volja. A ovoga sudi, da mu traga nestane.

 

SUDAC: Što kazuje porota?

 

Porota: (svi zajedno viču) Sjeme mu umeti. Sudi ga!

 

SUDAC: Mislim da je stvar jasna. Osuđeni je slao mnoge u raj preko

Haaškog suda, a sada mi njega šaljemo u pakao preko Vraaškog suda.

 

PERLA LED MONTE:Ajme! Ostade ja, jadna K... bez plaće. Ubiće me Soroš! Ubiće me Kraljica! Platit ćete vi ovo. E ukinut će se Caritas, a mnogima će mandati isteći. Čut ćete vi tko je komunistička braniteljica!

 

SUDAC: Ako ima netko nešto protiv neka viče svoje razloge. Odluka je jednoglasna. Ovaj sud sudi izdajnika i prevaranta na smrt ispuhivanjem. Kad su mu mješinu natrpali funtama, deder je ispraznite. Neka se plijen izvađen iz ovoga krivokletnika dodijeli starim momcima da se mogu ženiti. A da mi više niste sjedali za Vladin šank. Zapovjedniče, pozovite vojsku. Neka se izvrši presuda. Ovdje i sada!

 

ZAPOVJEDNIK: Vojsko, istupi! Nišani! Pali!

 

 

TREĆI SABOR MAŠKARA DRŽAVE VRPOLJE

 

PRVI ČIN

 

Scena 1.

 

BAKA: (veze na platnu. Unuka sjedi nasuprot i gleda u mobitel. Baka nešto govori, a starija unuka u svome svijetu, niti čuje niti vidi.) ( mlađa unuka, otprilike dvanaest godina stara, veselo ulijeće u sobu i prije odlaska u školu pozdravlja baku).

 

MLAĐA UNUKA: Bako, idem u školu. Daj da te poljubim. (pritrčava baki i ljubi je).

 

BAKA: Zbogom, dušo bakina. Budi dobra i pazi se na ulici. (mlađa unuka istrčava veselo iz sobe.) ( Baka nastavlja svoj vez, a onda se obraća starijoj unuci.) Kad ti je danas škola?

 

UNUKA: (Šuti i ne diže pogleda.)

 

BAKA: Jesi li napisala zadaću?

 

UNUKA: (Jednako šuti.)

 

BAKA: (Nervozno i ljutito). Pa što čitav dan zuriš u to ogledalo? Ne bi da si načelnikova kćer. Što buljiš u to ogledalo?

 

UNUKA: (Ne odgovara i jednako gleda u mobitel.)

 

BAKA:( Vičući i bacajući vez). Što buljiš…

 

UNUKA:( budi se i čudi, ali ništa ne govori.)

 

BAKA: Što buljiš u to?

 

UNUKA: (začuđeno). Tko bulji? Što bulji?

 

BAKA: (rugajući se). Dobro jutro Martine! Dobro jutro!

 

UNUKA: Tko je Martin? O čemu ti govoriš! Ja tebe ništa ne razumijem.

 

BAKA: Deset te puta pitam, a ti kao da si se najela bunike. Stalno zuriš u to ogledalo kao da ćeš, sad na, postati najljepša.

 

UNUKA: Niti se ogledavam. Niti je ovo ogledalo. Pa koliko ti puta moram reći da je ovo fesbuk.

 

BAKA: Pa što tu vidiš kad sebe ne gledaš? To tebi, čini se meni, pamet popilo. Pitam te, lijepo ti, jasno i glasno govorim, a ti kao da te i nema.

 

UNUKA: Kakvo ogledalo? Ti si za srednji vijek. Ovo je „fezbuk“! Koliko ti puta to moram reći. (vičući nervozno) Fesbuk, fesbuk, ovo je fesbuk!

 

BAKA: Bezbuk? Kakva ti je sad to smicalica? To se u moje vrijeme zvalo ogledalo. Samo se, draga moja, nije u njega toliko zurilo.

 

UNUKA: Bože, čudne žene! Ovo nije bezbuk nego fesbuk! U ovo se ne zuri. Ovo se čita.

 

BAKA: (začuđeno) Čita? To se čita! A knjigu da uzmeš zar bi ti ruka otpala? Kad sam ja bila tvojih godina …

 

UNUKA: Znam, kad si ti bila mojih godina, morala si čitati knjige, jer ako nisi čitala, eto nastavnika pa ti izvuče uši, eto oca pa ti opali dvije za uši, eto matere pa te izdeveta prutom od vrbove grane. A da to i danas napravi onaj naš strašni djed, ti bi i danas šutjela.

 

BAKA: E pa što? Da su moj sin i nevjesta pametni, to bi napravili sedam puta u danu. Pa ti ne bi zurila u to ogledalo, ma kako ga ti to zvala. Bezbuk, fesbuk, trla baba lan …Čitala bi pametne knjige.

 

UNUKA: Knjige su staromodne. Kako ti ništa ne pratiš. Pa tko pametan više i uzima knjigu u ruke?

 

BAKA: A što će učiti? Knjige su nauka.

 

UNUKA: Surfati. Eto što će.

 

BAKA: Survati! Bože oslobodi i toga jezika. Tko će se survati? Nisi kamion da se survaš.

 

UNUKA: Surfati ne znači survati. Pa ti stvarno nisi iz ovoga stoljeća. Umjesto da čitaš knjige i gubiš vrijeme, surfaš po internetu i sve znaš.

 

BAKA: Što znaš? Survati se po internatu. To, uz najbolju volju, nema veze s pameću. Internat je škola za dobre učenike. Pa dobri se učenici ne survaju sa internata.

 

UNUKA: Nije internat nego internet. Nije survati nego surfati.

 

BAKA: Sve te tvoje smicalice. Koliko li ih je samo? Internet, surfanet, bezpametnet …

 

UNUKA: Strašno je tvoje neznanje.

 

BAKA: Taj internet? Stalno nešto govoriš što nitko ne razumije. Urazumi se. Govori da te pametni ljudi razumiju.

 

UNUKA: :Internet je mreža.

 

BAKA:Mreža? Kakva mreža? Ribarska?

 

UNUKA: O Bože, čudne žene. Pa s tobom se ne može uopće razgovarati. Pa ti ništa ne razumiješ.

 

BAKA: Kad sam ja bila mlada bila je još jedna mreža. Ona je služila u vrlo važne svrhe.

 

UNUKA: Kakve su to bile važne svrhe?

 

BAKA: Tom su mrežom davali po turu takvima kao što si ti. Tvrdoglavima, neposlušnima, lijenima.

 

UNUKA: A je li?

 

BAKA: Da se mene pita, da sam ti ja otac, odmah bi nabavila deset komada. Neka se nađe. Jer da je tebe mreža oplela ne bi ti čitav dan u ogledalo zurila.

 

UNUKA: A je li? Da me istuku mrežom?

 

BAKA: Da su pametni ne bi čekali.

 

UNUKA: E pa neka se samo usude! Odmah zovem „plavi telefon“!

 

BAKA: Kakva ti je to sad opet smicalica? Kad sam ja bila mlada, telefon su imala samo velika gospoda. A kako sam čitala, telefon je uvijek bio crn. Djed ne dopušta telefon u boji. Kaže, to je kič.

 

UNUKA: Opet govoriš, a ništa ne znaš. Pa gdje ti uopće živiš? „Plavi telefon“ služi da svatko može tužiti policiji svoje roditelje. U to spada i baka.

 

BAKA: Tužiti svoje roditelje policiji? Pa ti bi svoje roditelje tužila policiji?

 

UNUKA: Nego što! Samo, toliko ih rijetko viđam da za to nema ni potrebe.

 

BAKA: I mene bi tužila?

 

UNUKA: Nego što?

 

BAKA: I da bi policija došla mene kazniti?

 

UNUKA: Nego što! I to strogo.

 

BAKA: Pa nije policija prolupala? I oni će slušati takve balavice? Da ja tebi sad opalim jednu pleščurinu, pa neka dođu ako su junaci.

 

UNUKA: Već tim što me nazivaš balavicom, ovdje jasno piše, kršiš zakon. A o pleščurini da se i ne govori. To si jednom zauvijek naučila od onog strašnog svoga muža, i više od toga ne odustaješ.

 

BAKA: Ma gdje to piše? Odakle čitaš? Sa svoga tog ogledalca. Ogledalce, ogledalce, deder mi reci tko je najgluplji. Nemoj mi govoriti tko je najljepši. Ogledalce koje balavcima čita zakone. O, sveta pleščurino. O da sam ti ja majka, da sam ti majka …

 

UNUKA: E, bila bi mirna kao i ona. Ona se na vrijeme upoznala. Zaboravila si da joj je jednom davno, učiteljica moga razreda očitala lekciju o ponašanju.

 

BAKA: Učiteljica? Tvojoj materi?

 

UNUKA: I materi i ocu. I svim materama. I svim očevima.

 

BAKA: Bože oslobodi! To da im je rekla učiteljica?

 

UNUKA: Zar ti misliš da su samo moji roditelji dosadni gnjavatori? Pa cijelome su razredu roditelji dosadni gnjavatori. Samo dosađuju: ovo smiješ, a ovo ne smiješ.

 

BAKA: E, zaslužila si pleščurinu, i ti i tvoja učiteljica. I samo nastavi tako, bogme ćeš je dobiti, vruću, masnu …

 

UNUKA: Samo pokušaj. Suočit ćeš se sa svim posljedicama.

 

BAKA: Ma govoriš kao najbrbljaviji advokat.

 

UNUKA: Polovica razreda već je prijavilo svoje roditelje. Ja dosad nisam bila takve sreće. Evo, na internetu lijepo stoji: tko se usudi svojoj unuci opaliti pleščurinu, dobit će posjetu socijalne radnice.

 

BAKA: Što ta radi? Valjda dijeli socijalnu pomoć. Dobro bi mi došla, mirovina mi je stvarno mizerna.

 

UNUKA: Ona ne dijeli, nego uzima mirovinu. Jedna pleščurina, pola mirovine. Druga pleščurina, cijela mirovina. Onda zatvor.

 

BAKA: Bože sačuvaj! I to su sve tebe naučili u školi. Nisu imali ništa pametnijega. I na tome tvome ogledalcu.

 

UNUKA: Draga bako, sačekaj da ja tebi nađem odredbe o tomu kako se ti moraš ponašati.

 

BAKA: Ti da meni tražiš odredbe?

 

UNUKA: Baš ja tebi. To što ti nisi obaviještena o svojim dužnostima i o pravima mladih, to te ne opravdava. Evo, sve ti piše ovdje na internetu.

 

BAKA :Opet pismo na tvome ogledalcu.

 

UNUKA: Ne samo da ti mene ne smiješ udariti. Ne smiješ se ni derati. To kad vičeš u što ja buljim, ti time kršiš zakon. A ne smiješ govoriti ni protiv fesbuka.

 

BAKA: Ni protiv bezbuka?

 

UNUKA: Već sam ti sto puta rekla: nije bezbuk nego fejsbuk. Fejsbuk, fejsbuk, fejsbuk …

 

Scena 2.

 

U sobu ulazi unuk. Bez pozdrava, kao da u sobi nema nikoga. Na ušima drži slušalice, a mobitel mu je vidljivo obješen na prsima. Odlazi do hladnjaka, a onda tamo vidi samo žarulju. Čudi se praznome hladnjaku. Odlazi do velikog lonca i gleda što je skuhano. Podiže poklopac, a lonac je prazan i u njemu samo jedan papirić. Lijeno, ali i začuđeno uzima papirić i čita natpis. Skida slušalice s ušiju, a onda postavlja pitanje baki i sestri.

 

UNUK: Što sad ovo znači? (Baka i unuka ne odgovaraju.)

 

UNUK: Vas pitam. Što se ovo događa?

 

BAKA: Kad sam ja bila mlada, ja sam pozdravljala svaki put kad bi ušla u kuću.

 

UNUK: Sad kad više nisi mlada, moraš se naučiti da su došla druga vremena. Nego, odgovorite mi što se događa?

 

BAKA: Što bi se događalo? Pa ništa se ne događa. Osim što si nabio te žice u uši pa niti koga čuješ, niti koga vidiš.

 

UNUK: Daj ne mudruj uvijek. Odgovorite mi, što je ovo?

 

UNUKA: ( okreće se baki) Ako taj tip mene nešto pita reci mu da ja ne razgovaram s kretenima. Ako ti imaš volje razgovarati s kretenima, samo mu odgovaraj. Mene neka ništa ne pita.

 

UNUK: ( i on se okreće baki) Ako ova kretenuša misli da ja s njom razgovaram, vara se. Ona je za me magla. Nema je.

 

UNUKA: ( opet se obraća baki) Prenesi ovome kretenu, kad već nešto pita neka ne govori u množini. Ovdje je mene, nema. Ovdje si bako, samo ti. Pa kad pita, neka ne pita u množini.

 

BAKA: Brat i sestra: pas i mačka. To razumijem. Ali što je to kreten i kretenuša? Kad sam ja bila mlada te riječi nisu ni postojale.

 

UNUK: Sad više nisi mlada, a sada riječ kretenuša glavna je u jeziku.

 

UNUKA: I kreten! I kreten!

 

UNUK: Nego, što ovo ima značiti?

 

BAKA: Ni ja ne znam što je to kreten, a što kretenuša. Ali kad se brat i sestra tako razgovaraju, mora da su to neke jako lijepe riječi. Pa daj ti meni to protumači. Ti si mladi, pametni čovjek.

 

UNUK: Ne pitam to.

 

BAKA: Pa što pitaš, kad to ne pitaš?

 

UNUK: Zašto u hladnjaku nema ništa?

 

BAKA: Kako nema ništa?

 

UNUK: Samo žarulja.

 

BAKA: Zar žarulja ne vrijedi? Tvrdiš da u hladnjaku nema ništa, a kad tamo žarulja.

 

UNUK: Molim te, ne šali se sa mnom. Što je ovo u loncu? Što ću jesti?

 

BAKA: Ne znam. Nisam gledala u lonac. Liječnik mi je odredio strogu dijetu.

 

UNUK: Pa tko je ovo napisao?

 

BAKA: Što je napisao? Niti sam gledala lonac, niti u lonac. Niti znam što u loncu piše. Da nije i lonac poludio kao i ogledalce.

 

UNUK: Kakvo ogledalce?

 

BAKA: To ogledalce što ti visi na prsima.

 

UNUK: Misliš mobitel?

 

BAKA: Meni je to ogledalce. Pa ako u ogledalcu piše svašta, možda su i lonci odlučili svašta pisati.

 

UNUK: Daj, ne šali se. Tko je ovo napisao?

 

BAKA: Ne znam. Rekla sam ti da sam na dijeti. A djeda je danas bilo red kuhati. Možda je on kao iskusni kuhar smislio novi recept. Pročitaj, što piše u loncu?

 

UNUK: (Unuk podiže papirić i čita). Što gledaš u lonac, kad nisi dao novac.

 

BAKA: Kako, kako?

 

UNUK: Što gledaš u lonac kad nisi dao novac.

 

BAKA: E pametna li lonca. Pa kad te pita, reci mu. Godinu dana radiš, kući dođeš kad ogladniš, a djed od mirovine puni lonac. Možda je pametni lonac dobro počeo.

 

UNUK: A što ću ja jesti? To ja vas pitam?

 

UNUKA: Rekla sam da s kretenima ne razgovaram.

 

BAKA: Ako mene pitaš, ne znam ni ja. Pitaj ogledalce. Ono ti je stalno u rukama i ušima. Ono znade. A ja sam na dijeti. Odredio liječnik. U lonac ne smijem ni gledati.

 

UNUK: Ali ja sam gladan.

 

BAKA: I ja sam. Ali ne smijem gledati u lonac. Pametni lonac: što u me gledaš, kad nisi dao novac. Ogledalce, ogledalce. Kad sam ja bila mlada, ogledalce, ogledalce, ogledalca nisu znala pisati, a lonci nisu nikada bili prazni. A što ćeš, sve se okrenulo osim Boga i sunca.

 

Kraj prvog čina.

 

DRUGI ČIN

 

Pozornica:Školski razred. Učiteljica pokušava održati nastavu, ali sva djeca drže mobitele, drukaju po tipkovnici i uopće ništa ne slušaju.

 

UČITELJICA: Danas ću vam govoriti o jednoj veoma čudnoj životinji. Zove se krava. Ona izgleda jako neelegantno. Ima velik trbuh. Hoda na četiri noge. Ima velik rep i njime se brani od muha. Na glavi su joj duge uši, a iznad ušiju ima rogove. Razumijete li vi o čemu vam tumačim?

 

UČENICI: (Uopće nitko ne sluša.)

 

UČITELJICA: Krava je jako korisna životinja. Ona ispod zadnjih nogu ima veliko vime i odatle aparati za mužnju krava sisaju mlijeko.

 

UČENICI: (svi su na mobitelima i nitko ne sluša.)

 

UČITELJICA: (otvara dnevnik) Marko, ponovi to što sam rekla o kravama!

 

MARKO: (ne odgovara. Slušalice su mu na ušima.

 

UČITELJICA: Marko!

 

MARKO: ( ne odgovara)

 

UČITELJICA: (prilazi i drma ga. Dječak se budi i gleda je u čudu). Ponovi, kakva je krava životinja? Čemu služi krava?

 

MARKO: ( U čudu). Krava?

 

UČITELJICA: Što znaš o kravi?

 

MARKO: O kravi? Nikad čuo. Ovaj, krava, ovaj, ovaj …

 

UČITELJICA: Nikad čuo? Pa što sam ja upravo govorila? Komu ja tumačim? Marina, reci ti!

 

MARINA: ( ne odgovara).

 

UČITELJICA: ( drma jedno po jedno dijete, ali nitko ne odgovara. Svi su sa slušalicama i dopisuju se). Komu ja uopće govorim? Ako vi tako mislite raditi, zvat ću ravnatelja.

 

UČENICI:( ne odgovaraju niti se bude od svojih uređaja.)

 

UČITELJICA: ( istrčava iz razreda) Neka ravnatelj s vama razgovara, ja ne mogu. (vraća se s ravnateljem).

 

UČITELJICA: Pogledajte, gospodine ravnatelju! Ja im pokušavam govoriti, ali nitko ne sluša. Svi su pozaspali i uzaludno je govoriti. Ne znam što činiti?

 

RAVNATELJ: Nisu samo oni takvi. Takva je cijela škola. Nitko više ne sluša.

 

UČITELJICA: Što ću učiniti? Svjetujte me. Ovo još nisam doživjela.

 

RAVNATELJ: Ne znam ni sam. Možemo samo vikati, ali uzalud. Oni su zaspali, oni su u svome svijetu, nema pomoći.

 

UČITELJICA: Moramo nešto poduzeti. Moramo hitno sazvati roditeljski sastanak.

 

RAVNATELJ: To ne bi bilo loše. Možda roditelji uspiju nešto učiniti.

 

UČITELJICA: Ali kako ih sazvati? Ako pokušamo reći djeci, najprije ih treba probuditi. Ali, pitanje je, kako? Oni su u nekom drugom svijetu. Oni ne mogu slušati, ni zapamtiti. Kako sazvati roditelje?

 

RAVNATELJ: Imam ideju! Probudimo jedno od njih, a taj neka svima napiše poruku da se nastava prekida i da roditelji trebaju na sastanak.

 

UČITELJICA: Pokušajmo! (ravnatelj i učiteljica drmaju Marinu i konačno je bude).

 

RAVNATELJ: Ti si Marina?

 

MARINA: Da!

 

RAVNATELJ: Ja i učiteljica imamo na te jednu molbu.

 

MARINA: Molbu? Kakvu molbu?

 

UČITELJICA: Ne plaši se. Neće biti teško. Ti si na fejsbuku?

 

MARINA: O da, svakako.

 

RAVNATELJ: Odlično! Možeš li ti sada lijepo svojim kolegama ovdje u razredu poslati poruku da ja i učiteljica prekidamo nastavu? Za danas je dosta. I možeš li napisati kako se saziva roditeljski sastanak? Pozivaju se roditelji da žurno dođu u školu.

 

MARINA: Da im napišem kako je gotova nastava?

 

RAVNATELJ: Baš to!

 

MARINA: Hura! Odmah pišem. ( upisuje poruku na mobitel.)

 

RAVNATELJ: I ne zaboravi napisati da se saziva roditeljski.

 

UČENICI: (svi čitaju poruku. Odjednom se svi bude, prave zaglušnu buku i istrčavaju iz razreda. U razredu ostaju samo ravnatelj i učiteljica.)

 

UČITELJICA: Pa ovo je strašno!

 

RAVNATELJ: Novo vrijeme. Najbolje bi bilo ne predavati im ni kakvu nastavu. Najbolje bi bilo naučiti brzo pisati na fejsbuku i nastavu im slati u porukama. Pa oni su samo za to sposobni. Zbogom knjige, zbogom pjesništvo i proza, zbogom školo. Tako ja sve ovo vidim. A sada čekajmo roditelje.

 

UČITELJICA: Zbogom školo, a zbogom i pameti!

 

Scena druga:

 

Ravnatelj i učiteljica čekaju na roditelje. Kucanje na vratima. Dolazi jedan otac i pozdravlja.

 

OTAC: Dobar dan! Moja me kćer obavijestila o hitnom sazivu roditeljskog sastanka. Evo se odazivam.

 

RAVNATELJ: Izvolite sjesti. Čekat ćemo i druge.

 

OTAC: Uzaludno ćete čekati. Drugi ne mogu doći.

 

RAVNATELJ: Kako ne mogu doći? Imamo ozbiljan problem i sa školom i s nastavom.

 

OTAC: Svemu je kriv „plavi telefon“.

 

RAVNATELJ: Kako kriv telefon?

 

OTAC: Lijepo. Ja sam jedan jedini preostali roditelj koji nije od policije dobio opomenu zbog nasilnog ponašanja.

 

RAVNATELJ: Kako, molim?

 

OTAC: Evo ovako. Škola je našoj djeci podijelila brojeve telefona na koje mogu tužiti svoje roditelje. Sva su djeca ovoga razreda, a ima ih točno dvadeset i devet, to i napravila. Tužila su svoje roditelje. Ja sam jedini roditelj koga njegovo dijete nije tužilo.

 

RAVNATELJ: Molim?

 

OTAC: Ostalim roditeljima strogo je naređeno da se ne smiju miješati u život svoje djece. Socijalna radnica ukorila je sve obitelji gdje su se roditelji previše miješali u djecu. Roditelji sada više i ne smiju na roditeljski, ne smiju ništa govoriti, moraju slušati djecu.

 

RAVNATELJ: Ja vas ne razumijem!

 

OTAC: Rekoh vam da je svemu kriv plavi telefon. Da nije bilo plavoga telefona roditelji bi odredili kad se lijega i ustaje. Sad to određuje fejsbuk. Svi su pozaspali. Svi se dopisuju. A ništa im se ne smije reći.

 

RAVNATELJ: Pa to je strašno.

 

OTAC: Bit će i gore. Ovo je tek početak.

 

UČITELJICA: Kako to da vas jedinoga nisu prijavili. Vi djelujete nekako najtvrđe.

 

OTAC: Gospođo! Moja je mala jako pametna, a moja vam je obitelj nekako posebna.

 

UČITELJICA: Kako?

 

OTAC: Lijepo. Moja mala ima starijeg brata i stariju sestru. Kad se stariji brat počne praviti važan, neka je odrastao, tada djed u lonac ostavi poruku. Ekspres poruka u običnom loncu: što gledaš u lonac kad nisi donio novac. A moj sin radi, prima plaću, ali malo kada ima i kunu. Sve odleprša, a onda gleda kako još od mene koju kunu izvući. Ja svoga oca podržavam i od moje djece, neka su odrasli, tražim odgovornost.

 

UČITELJICA: A kćer? Rekoste starija.

 

OTAC: E, starija je kćer bila učiteljica mlađoj. A ja sam starijoj kćeri sve potanko objasnio.

 

UČITELJICA: Što ste joj objasnili?

 

OTAC: To da ona može kao i sva druga djeca pozvati na oca „plavi telefon“. Ali kad dođe vrijeme, tada će je na vjenčanje pratiti fejsbuk, slušalice, policija i socijalni radnici. Ali ako mene bude iščekivala, mene tamo sigurno neće biti. Pa su vam moje obadvije kćeri zlato od djece. Iako znaju malko i sada zastraniti.

 

RAVNATELJ: Možda ste ipak malko prestrogi.

 

UČITELJICA: I meni se tako čini.

 

OTAC: Ipak morate priznati: jedino moja djeca nisu se žalila „plavome telefonu“. I evo, jedini ja smijem na roditeljski.

 

RAVNATELJ:Što da činimo? Škola je postala nemogućom misijom. Imate li prijedlog? Kako izići iz ove nevolje?

 

OTAC: Teško da bih ja mogao nešto tu posebno reći, ali ako biste progovorili s mojim ocem, on bi u mnogomu bio koristan. On vam je stari, umirovljeni školski ravnatelj.

 

RAVNATELJ: A kako da s njime razgovaram? Imate li broj njegova mobitela.

 

OTAC: Bog s vama, on i mobitel. Nema vam on mobitela. Za inat, unuk mu pozvao telekom, predstavio se u njegovo ime i zamolio da posjete djeda i prodaju mu aparat.

 

UČITELJICA: Pa jesu li ga prodali?

 

OTAC: Ma o čemu vi? Jadni prodavač ponude, brže se od vjetra vratio nazad, a unuk je dobio svoje. Moj vam je otac kovač staroga kova.

 

RAVNATELJ: Što savjetujete? Kako da dođemo do njega?

 

OTAC: Mogao bih ga nazvati na kućni telefon. To još priznaje iako je i tu poseban: kratak, jasan. Nema u njega dugog govora. U nas u kući smije biti samo crni telefon.

 

RAVNATELJ: Pa zovite ga. Možda nam njegovo iskustvo pomogne.

 

OTAC: (okreće broj, ali se javlja majka, zapravo baka). Majko, dobra večer. Tata se vratio? Trebam ga. Evo me u školi. Treba ga ravnatelj. Treba njegovo mišljenje. Znaš, o fejsbuku, o mobitelima. Problem je i plavi telefon. Djeca više ne prate nastavu. Samo drukaju po mobitelima. Ma to ću mu objasniti samo neka se javi. Reci, neće biti dugo, ali njega moram čiti. Znam ja i što ti misliš, ali njega moram čuti. ( malko čeka, držeći slušalicu, a onda se javlja tata.)

 

OTAC: Tata, tvoj savjet ravnatelju tvoje unuke. Mlađe, ne starije. Ma nije beznadan slučaj. I slušalice na ušima unuka. Ma jest odrastao. Ma znam da ne zna čuvati novac. Znam da kad sjedi čitav dan u kući da je plaću unaprijed spiskao. Ma neka je , šala ti je s papirićem u loncu prava, ali sad me slušaj. Što da rečem ravnatelju? Pa on nam odgaja unuku, tako si i ti odgajao druge. Da mu doslovno ponavljam što govoriš. Dobro evo govorim. Sazvati roditelje makar prekršili sve zakone plavoga telefona. Čim socijalistkinja uđe u školu dati uzbunu vatrogascima. Nužno okupiti svu školu u jedan prostor. Uzeti vreću , ne plastičnu, od jute, poći od učenika do učenika, počupati im sve slušalice, a mobitele u vreću. Da ni jedan ne ostane. Ne vjerovati ni jednome. Tko dripcu u sedmome smije vjerovati. Ni starijima. A roditelju koje se ne složi , roditelju opaliti plješčurinu. Ne djeci, na djecu se viče, ali roditelju, njemu plješčurinu. Kako? Lijepo. Čekaj samo da na tebi pokažem. Valjda si ti roditelj ovim razvalinama od unuka. I ako si me zvao s mobitela. Nisam ovo je školski telefon. Siv je nije crn. To nisi trebao reći. Još jednom ukratko. Kažeš da to rečem ravnatelju. Evo sve vrijeme ponavljam. On me sluša.

 

OTAC: Ukratko: pokupiti sve te telefone od učenika, da ni jedan ne ostane. Sve u vreću i na smetlište. Koji se roditelj pobuni, njemu plješčurinu. Na meni da ćeš je isprobati. A ti se zaklinješ da ćeš osobno opaliti plješčurinu, ne ravnatelju, ministru, osobno kad ga sretneš da je sve ovo školi dozvolio. E pa hvala ti u ime ravnatelja. Pozdravit ću i njega i učiteljicu. Ovdje su. Doći ću što prije. E pa zbogom. Neće zaboraviti. Sve sam ponovio što si rekao. Roditeljima plješčurinu, a da ćeš ti sam ministra. Mala se igra. Unuk ti šuti, još je papirić u loncu i neće se maknuti do sutra. A da je starija unuka još uvijek pred ogledalom. Hvala na svjetovanju. Evo ravnatelj i učiteljica sada znaju što im je činiti.

 

Kraj drugog čina.

 

ČETVRTI SABOR MAŠKARA DRŽAVE VRPOLJE

 

Maškare

 

1. Da se ispuni protokol točno u naznačeno vrijeme, u 16.00 sati otvaram ovaj saziv Sabora svih maškara države Vrpolje i sve nazočne parlamentarce pozivam da zauzmu svoja mjesta. Ako imate gdje sjesti, dobro, ako vam je tko odnio stolicu, ili je, ne daj Bože, ukrao, onda sjedite na travu. Ako vam se ni to ne sviđa, stojte, ali jezik zavežite i konačno, mučite. Mene nisu izabrali ni za predsjednika, ni za premijera, ali nemoj da je budem ljut i nemoj da vam ja pokažem demokraciju.

 

2. Sad kad znate gdje ćete sjesti, ili gdje ćete stajati, vi što stojite stojte i dalje, a vi što sjedite ustajte, Odat ćemo počast minutom šutnje pokojnom prošlogodišnjem Krnji i svima onima koji su s njim dali svoje živote do kraja ostajući vjerni Krnji i njegovu zločinstvu. Da ne nabrajam sva njihova imena, sjetimo se svijetlog Krnjina lika, pa ovdje je i lani visio, a nije ga uspjela ugasiti ni kiša. Dakle, minuta šutnje za pokojnog Krnju.

 

( mala pauza)

 

Neka ga je crni đavo odnio, i neka mu je za to velika hvala i slava!

 

3. Odali smo počast pokojnome Krnji. Sada je red da otpjevamo himnu našega državnog karnevala. Vi koji nemate pojma ni kako vam se zove himna, neka vas je sramota. Da vas spasim sramote i neznanja, prvi ću pjevati, a vi za mnom ponavljajte:

 

4. Sad kad smo otpjevali našu državnu himnu, zauzmite svoja mjesta, i ne laprdajte stalno, jer budete li kršili protokol i koristili replike, mogao bih učiniti to što sam naumio. Ne će vas tada spasiti ni jedna nevladina udruga, a neće vam koristiti ni što vam je kraljica majka kraljica.

 

5. Sad kad ste zauzeli svoja mjesta pripala me velika čast: sve vas moram pozdraviti. Pa počinjem pozdravljati.

 

6. Uvaženi zastupnici, krave, volovi, kravice, telci i telići!

 

Uvaženi zastupnici, konjusine i kobile, magarci, tovari i tovarice, pulci, mazge, tovarni konji, osedlani konji i konji bez sedla, poštovani magarci sa samarom i bez samara!

 

Uvaženi zastupnici majmuni i majmunice, hijene, krokodili i krokodilice, slonovi i slonice, svi divlji stvorovi, ma koliko da vas ima.

 

Uvaženi zastupnici, lupeži, kradljivci, gusari, pirati, mafijaši i mafijašice, predsjednici i predsjednice, premijeri i premijerice, tajkuni, šefovi, vlasnici, poduzetnici, stoko sitnog zuba i stoko krupnoga zuba.

 

Uvaženi zastupnici, lisci i lisice, guske, patci i patice, poskoci i poskokinje i sve ostale zmije, gmazovi svih vrsta, morske kuje i psi, ajkule, kitovi, pirane i srdele.

 

Uvaženi zastupnici, vukodlaci, vještice, baberoge, vile i vilenjaci, drakule i drakulići, sove ušare, ćukovi, lešinari, gavrani, kosovi, kosovci i kosovice, gizele, srne, dvogrbe deve, diogeni i pitagore, i ostali rode crnih, žutih, crvenih i zelenih vragova.

 

Gledajući vas ovako sabrane, svih vrsta, boja, rodova, brojeva i padeža, srdačno vas pozdravljam i želim da ovaj sabor bude sabir najboljih mačkara što su ikad izabrane da zastupaju mačkare ovoga naroda, ovog podneblja i svakako naroda u istoj integraciji u koju i nas đavli dovedoše.

 

7. Sad kad ste lijepo svi odreda dobili pozdrav i kad ste prepoznati takvi kakvi ste se namačkarali, ispričavam se ako sam koga slučajno preskočio, i nisam ga nabrojio. Posebno se ispričavam ako sam kakvu domaću kravu oslovio junicom, ili ne daj Bože, majmuna prozvao idiotom ili idiota majmunom. Poslije ove iskrene isprike prelazimo na DNEVNI RED VRPOLJSKOG SABORA MAČKARA.

 

Prva točka dnevnog reda bit će vjenčanje uvaženog zastupnika pomoćnog KRNJE i njegove zaručnice PEPELUJUGE.

 

Druga točka dnevnog reda bit će tko je od vas ružnih stvarno najružniji. Saborski odbor za rugobe pronaći će tko je najružniji i čija maska zaslužuje nagradu.

 

Treća točka dnevnog reda bit će recital poezije o Krnji i mačkarama. Saborski odbor za kulturu predstavit će nam svoj program.

 

Četvrta točka dnevnog reda bit će suđenje Krnji. Riječ prepuštam uvaženom MINISTRU matičnih ureda, MINISTRU modnih revija i MINISTRU ojkanja i gange.

 

SUĐENJE I PRESUDA!

 

Poslije ovako skladnog vjenčanja, izbora MISS Vrpolja i odrecitirane poezije, nesumnjive kvalitete, prelazimo na četvrtu točku dnevnog reda današnjeg, šestog po redu saziva vrpoljskih mačkara.

 

Vi znate da je naše mjesto i naša vrpoljska država najsavršenija država na svijetu i takve nema nigdje. Svi smo mi sveci odreda, nema ovdje ni jednog čovjeka ni čovječice s bilo kakvom manom. Ugled nam stalno ruši ovakav sumnjivac, ružno govoreći o svima nama i stalno o nama lažući sve moguće laži.

 

Poslije cjelogodišnje istrage došlo se do istine: ovaj sumnjivac sumnjivog podrijetla čini takve stvari da se svi đavli čude, a onda sve svali na nas, nevine i bezazlene. Sad je uhvaćen i svezan za okovratnik i pokaže li se da je istina to što radi, treba ga trajno ukloniti iz naše sredine, kako ne bi ponavljao svoje laži i tako nam kvario velik ugled.

 

Ovaj sumnjivi tip stalno se petlja u sve oko sebe i dovodi ugledne ljude u opasnost. Evo u čemu je njegovo zločinstvo.

 

Na pitanje odakle dolazi, laže da su ga protjerali iz njegova stalnog mjesta boravka, pa da se morao doseliti k nama. Jer otkako neki revno izgone đavle iz svojih mjesta, eto, on našao posao među nama. Pa k nama donio svu svoju vražbinu.

 

Ovaj tip ima neku čudnu moć. On je kriv što naši pijanci nikako ne znaju ostaviti svoju bocu. Taman da je ostave, a on k njima: pij dalje, ne ostavljaj! A što će jadni ljudi drugo, nego nastaviti piti.

 

On je kriv što naši đaci ne pišu domaće zadaće. Taman da napišu, i čvrsto odluče, a on ih uvjeri kako su svi dobri đaci štreberi, kako su frajeri oni što imaju deset jedinica od jedanaest predmeta, a tjelesni doguraju do trice.

 

On je kriv za sve naše lijenčine, da nije njega, oni bi radili i zaradili. A on ih je nagovorio da ne rade, pa sada ne rade i gotovo.

 

On je prijatelj i podrška svim našim lašcima. On je sve naše lupeže naučio krađi, on kasno ustaje i liježe u zoru, on je u svakome sumnjivom kutu.

 

Da nije njega nitko ne bi našom ulicom vozio sto pedeset, nego pedeset. On doda gas točno pred pješačkim prijelazima, pa zbunjeni vozač mora policiji govoriti tko je kriv.

 

On stalno švrlja po našim školama: on ne da moliti očenaš. Nije ni bolji u bolnicama, na poslovima da se i ne govori. Kakve sve gadosti radi, a svi misle da to netko drugi radi.

 

On je kriv da su naše obitelji stalno u sukobu. Djecu nije briga za roditelje, roditelje nije briga za djecu, stari ne poštuju mlade, mladi ne poštuju stare, on je zabranio čitati dobre knjige, on ne da svirati ni pjevati, on sve pametne ljude proglašava budalama, a na sva usta hvali budale. On uporno tvrdi kako su vjernici zaostale budale i čim tkogod spomene Boga i molitvu odmah prosikće kao zmija. A vidi se da je osamljen i usamljen, a čini se da je u njemu sedam legija.

 

Ovaj je tip čudna podvala. Jaši na dalekovidnicama, a iskorištava naivnost šarenih pijetlova. On za sitne novce prodaje novinare, za sitne novce kupuje političare, jeftino kupuje, uvijek skupo prodaje. Dobiva plaću od piramida, radnike tuče srpom i čekićem, povijest mlati čudnom svastikom, petokrake crta po bankama i pivu, nosa smotak crvenog pruća i tuče sve one koji nisu njegovi Krampusi. A njegovi su krampusi svi fašisti, svi nacionalsocijalisti, svi Brozovi antifašisti, i Staljinovi, i maocetungovi i oni Pola Pota. Ali da bude jasno, njegovi su i oni oko Ruzvelta, Čerčila, kraljica kćeriju i kraljica majki. Svi su ovo đavliji krampusi i najbolje da nikada za njih nismo ni čuli. Najbolje bi bilo da k nama nikada nisu ni dolazili. Smrt zlu: neka ode đavao i sve njegovo.

 

Ovaj tip ne glumi vraga. On je vrag. I sve što nosi dolazi od njega. I stalno smeta. Da nije njega ovaj bi narod bio dobar, pametan i svet.

 

Koliko li bi se toga moglo o njemu govoriti?

 

Dosta govora. Za sve ovdje navedeno ne zaslužuje ništa drugo nego da se javno spali, on i sve njegovo djelo.

 

Ovaj sabor vrpoljskih mačkara donosi jednoglasnu odluku: spalite Krnju. Spalite zlo, spalite ljudsku glupost, mičite ružnoću od naših života, naših ulica i naših kuća. Odlazite sa zlom, svi vi zli! Neka svi njegovi đavli dobro čuju: ovdje đavli ne će naći kuće. Ovdje đavli nisu dobro došli. Posljednja naredba: spalite zlo, spalite Krnju!

 

PETI SABOR MAŠKARA DRŽAVE VRPOLJE

 

OSUDA

 

$1-          Skupljene nakarade, vi, ovdje nazočne maškare, deder, čujte i počujte!

 

$1-          Šta oni ono anamo oće?

 

$1-          Nije tebe da pitaš. Ima tko ovdje pita. Budeš li se oglašavao preko reda upast ćeš u takvu gužvu u kakvoj nikada nisi bio. Nego, čujte i počujte, nakaze od poklada: ovdje počinje suđenje PIVCU!

 

$1-          Što je Pivac?

 

$1-          Kokot!

 

$1-          Što je Kokot?

 

$1-          Kopun!

 

$1-          Što ti je to Kopun?

 

$1-          Pulestar!

 

$1-          Pa tebe izgleda nitko ne može razumjeti. Pa gdje nađe toga Pulestra, Kopuna,Kokota, Pivca?

 

$1-          Nisam ga ja tražio. Nisam ga ni zvao. Nisam se o njemu glasao: Sam je došao.

 

$1-          Još mi ne reče što ti je to Pulestar.

 

$1-          Slušaj ti, majmune, neka si vištac. Nemoj se ti sa mnom raspravljati. Nisam ja s tobom gloginje mlatio. Ima da poštuješ instituciju.

 

$1-          Tebi je dakle ime institucija! Oklen si, kad ti je tako ime? Nisam te dosad ovdje viđao.

 

$1-          Umukni, jer ćeš imati posla s institucijom. U ime narodne vlasti, naređujem ti da ne pometaš institucije u njihovu radu i djelovanju.

 

$1-          Ti si dakle vlast?

 

$1-          Nego što sam? Zar se to na meni ne vidi? Ja sam ime, ja sam brend, ja sam … , ja sam …sudski organ.

 

$1-          O, oprosti gospon sudac, ja sam mislio da si ti maškara!

 

$1-          Krivo misliš, a krivo i govoriš. I odakle tebi pravo da imenu, brendu, sudcu optužitelju, ovdje javno govoriš „ti“. Zar te mater nije mogla naučiti osnovnom ponašanju? Koja si ti vrsta?

 

$1-          Učila je mene mater da se starijima uvijek mora govoriti „vi“. Ali učiteljica? Od prvoga razreda nabila mi plavu kapu i crvenu maramu. I izmlatila me ko magarca tvrdeći: u zaostalom društvu tako se govori. U naprednom društvu to ne rade. Oni jedan drugome uvijek govore „ti“. Drugovi su budućnost, a majka je prošlost. Pa mi je ostala navika. Mislio sam da si i ti, druže sudac, crveni sudija. Pa ako nisi, onda ću se vratiti iz naprednog društva u ono zaostalo. Pa ću ti ubuduće govoriti „VI“.

 

$1-          Nećeš ti više ništa govoriti. Sjedi i ne laprdaj tamo. Ima da poštuješ institucije! Da si na vrijeme slušao školske vlasti, ne bi izgledao kao zadnja seljačina. On meni govori „ti“!

 

$1-          Gospodine sudac, govorite ko Mesić. Pa on govori kao Mesić, slušajte ga samo.

 

$1-          Posljednji put te opominjem. Ne pometaj institucije pravne države u njihovu radu. Jesi li razumio?

 

$1-          Samo još jedno, gospodine državni organu! Pa još mi niste odgovorili što je to Pulestar? Tu smo zapeli.

 

$1-          Pijetao! Budalo nepismena! Pijetao se drugim imenima zove Pilvac, Kokot, Kopun, a i Pulestar. Je li ti jasno?

 

$1-          Ah, pijetao. Kako se toga nisam dosjetio? A ovdje stoji, malko je poveći, a previše je i crven. Još samo jedno pitanje, gospodine sudče! A zašto ste ga zavezali? Nije valjda da je štogod zgriješio?

 

$1-          Nije on DORH pa da ne može zgriješiti. Otkad je uvedena „nova pravednost“ , nitko nije KALIMERO. Trudim se i obećajem da se u tomu neću umoriti. Pa sam se trudio i ovome Pijetlu naći njegove grijehe. A to što sam dočuo, nije, nije on Kalimero. Ovo je stara kokošja bitanga.

 

$1-          Zar Pijetao može biti bitanga?

 

$1-          E, progovori još jednom. U kokošinjac ću te zatvoriti. Nego, vi, nakaze od poklada, čujte i počujte. Počinje suđenje ovdje uhićenom i zavezanom Kokotu zvanom Pijetao. I neka nitko suda ne pometa. A ti, državni tužitelju, izlazi i govori što je skrivio!

 

II.

 

$1-          Časni sudče. Ovaj okrivljenik toliko je toga skrivio da bi bilo najbolje odmah ga osuditi na smrt, a pepeo mu razasuti iz zrakomlata da mu se sjeme zamete. Učini to. Što ćemo gubiti vrijeme na ovoj hladnoći? Sudi ga, ne možeš pogriješiti.

 

$1-          Je li? Ti bi tako! Po brzom postupku. Čini se, glumiš Nobela! Čime ti misliš zaraditi to bogatstvo od državnotužiteljske plaće? Ti bi odmah u mirovinu, to jest u mirovanje.

 

$1-          Mislio sam, a hladno je …

 

$1-          Nemaš ti što misliti. Tužuj. To ti je posao. S kakvom tužbom izlazite protiv ovoga Pijevca? Tko je on zapravo?

 

$1-          Časni sudče i ostala braćo, odvjetnici, advokati i svakako podvornici ove časne institucije za provođenje javnog reda i mira, kad časni sudac hoće cjelovit proces, neka bude. Otkako je ovaj ovdje zavezani Pijetao došao tu gdje je došao, sve je postalo KUKULELE.

 

$1-          Pojasnite detaljnije što je to kukulele?

 

$1-          Otkako je počeo KUKURIKATI …!

 

$1-          Pa zar je zločinstvo kukurikati?

 

$1-          Otkako je ovaj ovdje zauzeo dvorište, sve se pretvorilo u kukulelekanja. Kukaju radnici, kukaju seljaci, kukaju socijalci, kukaju tvornice i poduzeća. Kukaju invalidi i umirovljenici, kukaju škole i institucije, kukaju crkve i bolnice, da ne nabrajam, sve kuka, sve ode u kukulele.

 

$1-          Ma šta mi kažeš? Moglo bi biti istine u tvojoj tužbi. Zato je u posljednje vrijeme toliko gužvi na cestama, ulicama i kafićima. Sad mi je jasno zašto je nemoguće naći prazno mjesto u restaurantu, na ulici, bilo gdje.

 

$1-          Časni sudče, još mu je jedan krimen: Dočepao se piturskoga pinela i crvene boje. Sve oboji u crveno, ama sve ofarba crvenilom.

 

$1-          Ma šta mi kažeš?

 

$1-          Jest istina. Oboja policiju, oboja vojsku, oboja fakultete i škole. Televizija je crvenija od raka, a novinarsko društvo crvenu tangu prodaje po svijetu. To je čini se najbolje izvozničko poduzeće. A porez, porez nisu nikada platili. Pravna država ne radi dobro svoga posla.

 

$1-          Dakle, državno tužiteljstvo iznosi teške objede. Ako se nađe temelj ovim optužbama, vjerujte mi, tešku je kaznu zaslužio. Imate li za svoje tvrdnje dokaze i svjedoke?

 

$1-          Kao državni tužitelj sve ću vam ih potanko iznijeti. Vidjet ćete da nismo ni trebali gubiti vrijeme. Njegova je krivnja prevelika.

 

$1-          Što na sve ovo kaže obrana?

 

$1-          Druže suče, pardon, izvinjavam se, gospodine sudče, tužitelj ne zaslužuje biti na čelu institucije koju predvodi. To je rigidni desničar, relikt zaostao u prošlosti i sve što taj misli, unaprijed je zločin. Moj klijent, ne samo da nije ništa skrivio, ovaj tužitelj je kriv, unaprijed, samo zato što se o mome klijentu usuđuje ovako i misliti.

 

$1-          Gospodine branitelju! U mojoj se sudnici smije svašta misliti, a govoriti samo istinu. Jeste li vi branitelj okrivljenoga ili ste vi tužitelj tužitelja? Što ste vi?

 

$1-          Branitelj.

 

$1-          Pa onda branite svoga okrivljenika. Ako to ne učinite, ode mu glava. Branite ga!

 

III.

 

$1-          Tužitelju! Koje svjedoke izvodite kako biste dokazali krivnju ovoga okrivljenika? Molim redom!

 

$1-          Ovaj okrivljeni Pijetao lažnim je kukurijekom zaveo i prevario čitavu javnost. Predstavio se kao svjetski ekonomski stručnjak, a ne zna ništa drugo osim prebirati smetlište. Sve je dvorište raskopao da nađe kakvo zrno. A obećao je brda i doline. Laže i ne zna ništa drugo.

 

$1-          Proglašava se lumenom svjetskoga glasa. O sebi priča kao o naprednjaku koji krči put u svijetlu budućnost, ali ga još nitko nije vidio da nešto radi. Po čitave dane ljenčari, pije kavu po Pantovčaku i Banskim dvorima, a usudi li se tko što pitati, digne toliku dreku pa se čini da je u državu banulo krdo lisica.

 

$1-          Udružio se u čopor sebi jednakih nesposobnjakovića i neradnika. Rasprodade čega se dohvati. Do crna se zaduži kod gorih od sebe. A čopor njegovih kokošiju toliku graju dižu svakodnevno, pa se pokatkad misli kako je umjesto šačice pokislih kokošiju, upravo napala vojska Sulejmana Veličanstvenog.

 

$1-          Kad smo već kod Sulejmana, ponaša se točno kao on. Nema tu jedan mužjak i jedna ženka. Stotinu je ženki oko njega. To njega ne zbunjuje. Ako ga pitate o javnom moralu i nemoralu, taj u dvadeset i prvom stoljeću živi u haremu. A lude kokoši još mu plješću.

 

$1-          Nije bolji ni u obiteljskom životu. Ne gleda taj tko mu je žena, tko kćer, a tko unuka. Zar ima gadnijeg stvora? Svaki dan siluje žene, obeščašćuje kćeri i obljubljuje unuke. Pa unuka mu je jedva tri godine stara. Usput, stalno ponavlja kako je sve to normalno, kako to radi Europa, Kako više nismo u srednjem vijeku.

 

$1-          SUDAC: A je li homofoban?

 

$1-          Zastrašujuće je njegovo ponašanje. Ne samo da mrzi druge pijetlove, čim mu se pruži prilika uskače odmah u tuđi harem. A ne dao Bog da kakav drugi pijetao preskoči u njegovo dvorište. Ubije odmah svakoga tko se usudi ući u njegovo dvorište. A sve je svoje sinove pobio. Gori je od Heroda.

 

$1-          SUDAC: Pa po kojemu taj zakonu živi? Gospodine državni tužitelju, vaše su optužbe strašne. Pa ne ide ni meni u glavu da je to moguće. Ovo da je naše svakodnevlje. Ja doduše malo kada čujem kukurijekanje. Ali ovo, ovo …

 

$1-          -Gospodine sudče, ali sve je ovo istina. On priznaje samo jedan zakon: on se pokorava sudu svoje Partije.

 

$1-          Njegova je Partija njegova. Koga briga za njegovo kukurijekanje kad se to ne tiče ni prasaca, ni krava, ni ljudi. Čak ni majmuna.

 

$1-          On misli da je njegov kukurijek neka avangarda, pa da ga tkogod ne preduhitri, počne kukurijekati od zore. I psi počnu zbog njega zavijati još za mjeseca.

 

$1-          Na koga vrši pritisak svojim kukurijekom?

 

$1-          Na sve oko sebe. Ima običaj svoje crvene prijatelje postavljati u sve ustanove. Čim netko progovori, oni u slozi, iz petnih žila, svakoga tko se ne zna crvenjeti proglase neznalicama, budalama, idiotima, nazadnjacima i srednjovjekovcima. I akademike, i liječnike i ravnatelje i doktore svega i savačega: svi su im budale čim se ne zacrvene.

 

$1-          Što im je Crkva? Tvrdite da se i tamo pokušava kukurijekati?

 

$1-          Na nju su najstrvniji. Samo što nisu započeli rat. Nego, gospodine sudče, hladno je. Sudi ga i vratom mu zavrni. Ne dozvolite da komu prispije u lonac. Velik je ovo otrov.

 

IV.

 

$1-          Što na sve ovo ima reći obrana? Imate li vi vjerodostojne svjedoke? Ako ih imate izvedite ih?

 

$1-          Ove su optužbe neutemeljene. Pravni sustav po kojemu se sudi odavna je zastario. Mi smo anglosaksonci. Mi smo naprednjaci. Ovo je pravni sustav reakcionarne i rigidne desnice.

 

$1-          Oprostite, gospodine odvjetniče, ja sve radim desnicom, lijeva je gotovo neupotrebljiva.

 

$1-          Po srednjovjekovnom zakonu sudite mome klijentu.

 

$1-          Na optužbe da vaš klijent krši javni red i moral čime odgovarate? Recite svoju obranu!

 

$1-          Moj prvi svjedok!

 

$1-          Neka pristupi. Tko ste vi?

 

$1-          Ja sam prva dama kokošinjca. Pa ako je moj muž usput i muž nekim drugima, što se to vas tiče. U našem dvorištu imamo pravo raditi što je nas volja.

 

$1-          Zakon se mora poštivati i u svome dvorištu.

 

$1-          Ma što ćeš ti meni govoriti o zakonu. Ni zube nisi oprao otkako si završio pravo. Gledaj ruke, gledaj kako su prljave. Tebe bi trebalo na preodgoj.

 

$1-          A gdje to? Ima li neka ustanova koja uči prati ruke i zube. Tko je taj tko time upravlja?

 

$1-          Ja upravljam time!

 

$1-          A molim vas, tko ste vi? Svjedok?

 

$1-          Nego šta. Ja sam ministar. Svi me znaju. Pa nema ovakvih više. Ovakvu pamet nikada nećete sresti. Uči. Brzo uči, možda spasiš zahrđali mozak.

 

$1-          A što ste vi fini i uljuđeni, gospodine svjedoče. Recite mi još samo od kojega ste vi ministarstva ministar?

 

$1-          Od školstva. To se zna. Pa ja sam tvorac Zdravstvenog odgoja. Ja uvodim pranje ruku, zubi i još ponešto drugoga, kad lijene matere nisu znale to svoju djecu učiti od malena. Ja sam stručnjak za tampone i uloške, a nisam zaostao ni u pornografiji. Skupljam mozgove ako ih u ovoj zemlji još uvijek negdje ima. Oko mene su sve srednjovjekovne budale. Nemam s kim pričati. Ni jednu minutu ne ću više ni s kim pričati. Neću više ni s tobom pričati. Tebe treba procesuirati, a ne moga kukurikavca.

 

$1-          Sami ste se javili za svjedoka. Pa kad ste se već javili recite svoje ime.

 

$1-          Ne treba to govoriti. Pa mene svi znaju. Pa ja sam ministar.

 

$1-          Gospodine branitelju, imate li još ovakvih svjedoka?

 

$1-          Ja se javljam.

 

$1-          Tko ste vi?

 

$1-          Ministar novaca.

 

$1-          Pa po čemu ste vi poznati?

 

$1-          Po porezu. Nećete mi kune imati, a da vam je ne odnesem. Moj Pijevac velikih je zahtijeva. A ni meni nitko ne zapovijeda.

 

$1-          Gospodine Branitelju, imate li vi još ovakvih svjedoka?

 

$1-          Ima ih na stotine. Iz svake rupe i buže mi možemo izvesti naše svjedoke.

 

$1-          Gospodine branitelju! Ako vaš klijent dobije oslobađajuću presudu što mislite da će se dogoditi? Na što će sličiti svijet u kojemu jedan obični Pivac, Kokot, Pulestar ili Pijetao radi toliku štetu, a lude ga kokoši u tomu svesrdno podržavaju. Što će biti od škola, bolnica sveučilišta, novina, dalekovidnica? Što će biti od čitave javnosti kad vaš pijetao uspije zacrvenjeti sve čega se dohvati. Izgleda li vama taj svijet normalno?

 

$1-          Dašta je nego normalan. Pa ovo su napredne ideje. Ovo je svijetla budućnost. Naš vođa je avangarda i mi ćemo uspjeti.

 

$1-          U čemu će biti vaš uspjeh?

 

$1-          Svi će misliti kako mi mislimo, ili nikoga ne će biti. Tako mi mislimo.

 

$1-          Ima li netko u javnosti tko ne prihvaća vaše kukurijekanje, način mišljenja i ponašanja? Ima li pravo netko drugi misliti nešto drugo?

 

$1-          Tako govori zaostala reakcionarna desnica. A avangarda će je uništiti.

 

$1-          Možda vi o sebi previše dobro mislite. A sada, ustajte svi i čujte presudu.

 

$1-          Po izloženoj tužbi ovoga okrivljenog Pivca, Kokota, Kopuna i Pulestra pod zajedničkim imenom Pijevac, proglašavam krivim po svim točkama optužnice. Ovdje nazočni zločinac osuđuje se na smrt paljenjem. Na ovu presudu nema utoka. Neka sudski službenici odvedu zločinca na stratište i neka ga spale. I neka dobro paze da mu se sjeme umete. A vi, ružne i nakazne maškare, dobro pazite da u zlo ovakvo ne upadnete. Jer i vama bi se dogodine isto moglo dogoditi!

 

Brojač posjeta

0211320
Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Prošli tjedan
Ovaj mjesec
Prošli mjesec
UKUPNO
108
97
416
170186
2325
4976
211320

Vaša IP adresa je: 54.80.103.120
Server Time: 2018-04-19 19:09:01