Ante Čavka - SAMOTNJAK

2

Login Form

Operi ruke, Poncije

OPERI RUKE, PONCIJE


 

 



Zbirka pjesama u izdanju “ATTR-e” Zadar, nastala kao odgovor na rat i ratna zbivanja. Pod naslovima: Ulica izgubljene časti, Prazne duše okićene čašću, Grad nemira Berlin zvani, Basna o cirkusantima East Rivera, autor se, ne imajući drugih sredstava, obračunava s pravim uzrocima rata u Hrvatskoj: licemjerjem, laži i himbom “svjetskih moćnika” koji “cijede komarca, a gutaju devu”.

 

Zbirka je izišla u 2000 primjeraka, ali se može čitati samo kruženjem “od ruke do ruke”. Pjesma “Saga o dobrom glogovu kolcu” izišla je u antologiji hrvatske ratne lirike “U ovom strašnom času”, autora Ive Sanadera i Ante Stamaća. Stamać pjesmu iz zbirke “Pismo Jasmini” proglašava u kritičkom osvrtu veoma “uspješnom. Zbirku su pojedini

“crkvenjaci”, zbog njezina “tvrda rječnika” i zbog “antizapadnog stava” dočekali na nož.

 

 

SADRŽAJ:


 

OPERI RUKE PONCIJE

 

Ovo je uzaludna knjiga.

Oni kojima je napisana nikada je neće čitati.

Onima radi kojih je napisana ne može pomoći.

Zato je ova knjiga uzaludna.

Ovdje se ne traži ljepota pjesme.

Ovdje je stil suvišna stvar.

Umjetnost nije zvijezda vodilja.

Ipak:

ova zbirka želi lupeže nazvati lupežima,

farizeje farizejima, licemjere licemjerima.

Dušom se želi ograditi od strašnog zločina napravljena

Hrvatima i Muslimanima

 

u glasovitoj Europi na krajuRead Moredvadesetog stoljeća.

Bijes. Inat. Prezir. Mržnju. Upornost do zadnjeg:

suprostavljam prljavim diplomatima kršćanskog Zapada

šutljivim pred zločinstvom kršćanskog Istoka.

Jeste ljudi, svaka vam čast, veliki kršćani:

Englezi, Francuzi, Amerikanci, Rusi. Svaka vam čast.

U ono vrijeme

Poncije Pilat pred Kristom oprao je ruke i mislio da je čist.

Jedan je završio na križu, a drugi "upao" u Vjerovanje.

U ovo vrijeme

Veliki su oprali ruke i misle da su čisti.

Riječ je Hrvatska!

 

I. ULICA ZVANA EUROPSKA

 

Moje je da ostanem svjedokom

 

Vidio sam vašu golu dušu.

Svi listovi smokvini nisu vas spasili stida.

Krvava lica djece, strah i patnja

Proklet će vas dokle god vas bude.

Vaše je evanđelje davno postalo jekom žalosti.

Blijedi su vaši govori o Vječnome.

Davno su u vama bogovi zasjenili Boga.

Moje je da rečem koliko ste licemjeri.

Moje je da vičem koliko ste bezbožnici.

Vi i vaši preskupi zvonici.

Moje je da rečem kolika ste bijeda.

Novac vam je božanstvo i vjera.

Jedite ga. U njem umirite.

Nek vam pruži što od njega traže,

Vaše duše davno prisne s vragom.

Žao mi je što sam "europejac".

Nigdje nema prizemnijeg soja.

Žao mi je da nisam s Marsa. -

 

 

U društvu europskih Gospođica

 

Ujak Sam prekriženih nogu lijeno promatra Ulicu.

Rahaba, znate koja. Stara ili nova, uvijek poročno ista. Franciska, indijanski šarena, od starih dodvarača

Potrošena.

Temza. Nekada ljepota. Danas mrtva snaga već,

Od Temze mutnija.

Romana: bučna vrtirepka.

Hrvatska vam uistinu ništa ne duguje.

Bolje bi bilo da su je obadi.

Da su je muhe. Da su je žabe

Opsjele.

Hrvatska vam ništa ne duguje.

Vi dalje imena tražite.

Europom uzduž i poprijeko.

I dalje. Do carstva Sama ujaka.

Što ti ovdje radiš, Germana?

Nije ovo tvoja Ulica. Ni majku nisi pitala.

Odavde smjesta kući odlazi.

Ujak Sam brižno svoju čuva Ulicu.

Hrvatska drugom zviježdu pripada

Čuvaj, čuvaj, Same, svoju Ulicu.

 

 

Ulica zvana Europska

 

Glas Nemira dođe mi: sjedni i piši, Sine Nemira.

O Ulici zvanoj Europska. O ljudima neljudima.

O Rahabi bludnici i njenih dvanaest djevojaka.

Sine Nemira, piši: onima uvjerenim da su mirni.

O bijelim njihovim stolnjacima.

Glas Nemira, Sine Nemira, pusti kao krik.

Bezglavim Ulicama.

Sine Nemira, zapiši. Trećeg listopada,

Godine nevažno koje.

Pismo o rođenima pod sretnom zvijezdom,

Umrlim nesretno zbog licemjerja europskih Pravednika.

Piši, o bojnicima krvavih odora i muci ratnika.

O djevojci pod stolom, od straha granate mutnih očiju.

O beznađu jednog naroda,

Pred šakom licemjera: božanskih lica,

Đavlijih dubina.

Sine Nemira, sve je to djelo Bludnica Ulice

Zvane Europska.

Ako ikada više budeš govoriti: govori, viči,

Udovička tuga na vas pala,

Proklete kurve Ulice Europske.

Piši: u Ulici zvanoj Europska vidjeh tri smrti

Najednom. Bolje da ne govorim kakve.

Za njihov pokoj ja ću se brinuti.

Bijele europske stolnjake neka vjetri poškrope krvlju.

Osvete radi. Sine Nemira. Svjedočanstva radi.

Sine Nemira piši: osvete radi, piši.

Bludnicama Ulice Europskom zvane,

Čistih suknji, uprljanih duša.

Za svjedočanstvo. Sine Nemira.

Osvete radi.

 

 

Rahaba i mnogo, mnogo drugoga

 

Zlo je tajna koja ne stari.

Stog je tvoje lice podjednako

Od vremena Oga Baščanskog.

Dodirneš li stvarnost hladnim prstom

Od uboda krutog pozemlji.

Ulicama i Gradovima strah je od tebe.

Što su druge prema tvojoj zloći.

Ti si kao napast neprolazna.

Jednako si podmukla i kužna

Još od doba kralja Amorejskog:

Zlo je tajna koja ne stari.

Nek ti Srbi budu ljubavnicim.

Goreg pada poželjeti nemam.

Sve zlo pošlo u nepovrat s tobom.

 

 

Pjesma o Franciski

 

Vremena raspusnosti neće se ponavljati.

Curetino, smrdljiva pivom i šljivom,

Franciska,

Učenice krfskih mušketira,

Zanesena pričom balkanskih koljača:

Sestro Talleyrandova.

Duhovni porode Tisseranta.

Primogenita figlia Ecclesiae,

Nažalost.

Zar i je ti igdje drugdje mjesto?

Da kugu sretnem manje bi me prestrašilo,

neg da tebi na prag osvanem.

Šarena. Licemjerno stara,

Daleko mi od ognjišta bila.

 

 

Temzo, rijeko prljava

 

Temzo, od rijeka mutnija, imenom ozloglašena.

Od sva četiri vjetra. Od osam strana svijeta.

Od svih tajnih krikova. Povijesnih noćiju.

Zlih zbivanja.

Ima li svijeta koji nisi uprljala?

Ti nemaš sebe. Gdje god valjaš ukrala si drugim.

Gdje ne valja sve je dio tebe.

Temzo mutna. Nečasna kao izdaja.

Tajnošću zla napudrana.

Niske su ti od tuđih umora.

Oči su ti od tuđih nevolja.

Prsi su ti od tuđih krikova.

Stid te bilo poklanih Hrvata.

Bleiburg ti se zapleo u snove.

Zlo te snašlo drugim učinjeno.

Još se jednom kupaš tudom krvlju.

Rijeko mutna, prljava od zloba.

Ljubavnice lordova. Moro svijeta dobrom snivana.

Tumore europskog sna.

Mutna zemljo, vragom rađana.

 

 

O bludnici zvanoj Romana

 

Romana, bučna vrtirepko. Romana.

Obmano.

Najsličnija po krvi Samu, ujaku.

Stvarna u zloći dugo ko alkemija.

Obmano. Nekada i sada. Romano.

Vrtirepko. Obmano.

Neće me zavarati tvoja slatkorječivost.

Uzaludno ti skuti časne umjetnosti.

Znam,

Vanjsku si ljepotu sačuvala

Unutrašnjim jadom tuđih stoljeća.

Sjeti se ruševina pomorenih Asteka.

Velebitskih šuma. Prljavih diplomata.

Sjeti se povješanih, prevarenih, poniženih.

A mnogo njih je u slijedu kurvinskih

Tvojih proljeća.

Sve brzo stečeno brzo se rastače.

Ujak Sam.

Podivljao. Kaubojski. Prostački.

I tvoju će zagrnuti suknju.

Neće mi te biti žao. Idi.

Najsličnija po rodu Samu ujaku.

Obmano. Nekada i sada. Romano.

Bučna vrtirepko. Debela, vražja obmano.

 

 

Ljudi, budite tulipani

 

Da su u zemlji tulipana svi tulipani

Dobro bi se nadaleko čulo.

Travanj, šareno promrznut

Jugu bi dugu boja odaslao.

Da su u kraljevstvu tulipana svi tulipani

Hrvatskom bi zvonili zvonici.

Plovili brodovi. Ne bi ni trebali vojnici.

Da su u zemlji cvijeća samo tulipani.

Jadni tulipani.Tako šareni,

Što ste to zla Hrvatskoj nanijeli,

Da vas mora ljudim prispodobiti?

Znam da zloća nije vaše djelo.

Da su u carstvu tulipana tulipani

Umjesto ljudi

Miris dobra daleko bi dopro.

Ljudi, zemlje, carstva tulipana,

Ne budite ljudi. Tulipani budite.

Budite tulipani.

 

 

Dvanaest slijepih svijeću hrvatsku pali

 

Dvanaest slijepaca svjetlost hrvatsku izrođuje.

Nikako stijenj da pogode. Žiž da zasvijetli. Da upale

Život obamro smradom pijana Balkana.

Dvanaest slijepaca svijeću hrvatsku pali.

U mraku rat je, nevolja i pomor.

U mraku bjegovi, zbjegovi,

Djeca i telad, pelene i mine.

U mraku mrak slijepaca,

Jao, slijepaca mrak.

Slijepci, Hrvatska traje trinaest stoljeća već.

Obeščašćenih prsiju, od vaših pipaka baš.

Da oči imate od stida bi crveniji bili:

Hrvatska je prije svih sljepoća.

Da pameti imate ne bi ni bilo Balkana.

Ni krvavih pirova. Ni krčmi. Čevapa ni avlija.

Ni humaka, suza, divljine ni vukova

U ljudskim runima, pameti da imate.

Dvanaest slijepih hrvatsku svjetlost izrođuje.

Djecu se rađa, ne starce, slijepci,

Ne rađajte, slijepci, hrvatske starosti.

 

 

Faraonski san

 

Sanjam: devet stotina krava hrvatskih,

Krava rasnih, muzara,

Dojki velikih.

Dvanaest bikova europski besplodnih,

Dvanaest bikova

Jedu devet stotina krava

Hrvatskih.

O Bože, koji snove tumačiš

Uvijek na pravdu: Svrni rogove dvanaestorici

Eurobikova besplodnih.

 

 

II. PRAZNE DUŠE OKIĆENE ČAŠĆU

 

Rodoslovlje idealizma

 

Hegel pozva svoju ženu, željan idealna potomstva.

Ona zače te sinove rodi: Feuerbacha i Nietzschea.

Feuerbachu se rodi Marx, prijatelj Engelsov,

Osmoga dana slavno obrezan.

Marxu se rodi Leljin.

Lenjinu žena rodi Staljina.

Ponos i diku Istoka.

Nietzsche, očev ljubimac.

Velik na riječi, slabiji na djelu.

Obolje.

Sa smrtne postelje pozva ženu.

Rodi mu sina Adolfa.

Ponos Zapada.

Istok i Zapad tako su isto bludilište.

Rodoslovlje protuprirodna bluda

Nesmanjeno se kopiti jače od korova.

Na svim meridijanima.

Na svim paralelama.

Kontinentima uzduž i poprijeko.

Plodno li je sjeme zlikovačko.

 

 

Da znaš, Kaine

 

Do mene sežu krvi ubijenih.

Plač djece, leševa smrad,

Prljavih djela s tuđeg kućnog praga.

Kaine,

Gdje to tužno nariču ti braća?

Čini što hoćeš, nećeš dokle hoćeš.

Što više imaš sve ćeš trebat više.

Neću dati da se igdje smiriš.

Dižem šibu tvojih gospodara.

Budim zoru tvojih pokopnika.

Za zdjelu leće prodat ću ti ugled.

Istom vatrom izgorje ti duša.

Istom suzom kob ćeš proklinjati.

Što daš drugom uzvratit ću tebi.

 

 

Pogleda Bog

 

Pogleda Bog: zemljom hodaju zlikovci.

Izobličen ljudski rod.

Sirotinji kruh odnose.

Štite silnika. Potlačenima pravdu uskraćuju.

Pravda je nepravda. Snaga je zakon.

Što više laži to sve časti više.

Pogleda Bog: duše silnika

Premazane svim častima.

Komu li sabrani tako vješto lažu?

Pogleda Bog: jesam li za to stvorio čovjeka?

Što još osta od prvog mi djela?

Što ste to od Dobra učinili?

Noe više neće biti.

Lađa nek otplovi prazna u daljinu.

Nemam volje spašavati ljude.

Neka gori nova Sodoma

U Europi više nema pravednika.

Da ih je pedeset novu Sodomu ne bih rušio.

Nađite mi jednog pravednika.

Zaveži, Abrame. Ne zazivaj moga milosrđa.

Nije tvoje da se s Bogom pravdaš.

Što ne valja neka sa zlom ide.

Ne žalite za mrtvom Europom.

Nemojte mi izazivat bijesa.

Stupom soli da ne postanete.

 

 

Priča o Josipu Pravednom

 

Rastao sam u lordovskom domu.

Vjeran Jahvi svojih pradjedova.

Sav sam ponos stekao od braće.

Moja su me braća ostavila.

 

U duboku zdencu od sramote

Ostavit ću krv i svoje ime.

Zovite me sada divljom zvijeri.

Sve da budem, od roba do groba:

Ne recite tko su moja braća.

 

 

Europska čast

 

Kurve uvijek o čistoći zbore.

Tati uvijek od lopova strijepe.

Svatko priča o onom što nema.

Kad Europa počne svoja sijela

Progovori o vrhuncu časti.

Vidljivo je kakva joj je duša.

 

 

Bizantinski miraz

 

Stojanka od Mačve, udavača kraljevske Serbije

Donijela svom zaručniku,

Sjeverne krvi momku

Miraz vičan bizantskome rodu.

Laži kako treba,

Kradi, tako treba.

Optuži, ako možeš.

Ubij, ako treba.

Pametna li potomstva.

Za mnoga ljeta bogatstvom majke osigurani,

Rod će njihov slaviti Europa.

 

 

Zapis sionskih mudraca

 

Priča se da je to plod podvale ruskoga dvora.

Plod mašte, novi antisemitizam. Što još?

Ja ipak znam: kuću moga oca razorila ruska granata.

Crkvu moga sela razorila švedska raketa.

Šume moga djetinjstva zapalila Engleska kasetna bomba.

Svi ste vi isti. Po zlu pobratimljeni.

Imenovani.

Neimenovani.

Od iste zloće rod. Porod istoga oca.

Vrag vas je davno na krst nosio.

Protiv vas nema seruma. Od vas se truju

legla zmijinja.

Spas je što ste u posjedu smrti.

Priča se da vas nema. Ima vas.

U svakoj suzi. Boli. Razdoru.

U svakoj muci, svijetu obješenu

Na raspelo tajnih prljavština.

Penjite se nebu navisoko.

Penjite se što je moćno više,

Da što niže, nisko propadnete.

 

 

Samo jedna pjesma o Americi

 

Amerika?

Ništa!

Amerika. Pa ništa! Amerika...

Opet ništa!

Nemoj se uzdati.

Sve što su ti rekli, sve je bila prijevara.

Nemaš se od koga nečemu nadati.

Diogen da ustane danas,

Pametan onako,

Rekao bi joj da mu s puta siđe.

 

 

Reci im, doktore Faust

 

Mefistofeles uvijek iznova časti dijeli.

Što manje duše, časti više.

Prazne se duše medaljama kite.

Jednima se daje duh demokratičnosti.

Od sredine prema Zapadu.

Drugima se dodjeljuju zlatne epolete.

Od središta prema Istoku.

Jadna sirotinjo, gdje da vas smjestim,

Da vas zaštitim

Od časnih senatora, pametnih kongresmena,

Mudrih lordovskih sijela:

Jadna sirotinjo, gdje da vas odvedem?

Tko da opstane od gluposti svjetskih silnika.

Isponova u savezu s vragom

Uvijek spremnih da Zlu žrtvu daju.

Kaži im, doktore Faust,

Kaži im,

Da si i sam protratio život

Kiteći se uzaludnim perjem.

Na kraju ti ne preosta ništa.

Gorak okus tuđih poniženja.

Strah pregolem da ćeš pred smrt stati.

 

 

III.GRAD NEMIRA BERLIN ZVANI

 

Đavao i Berlin

 

Sin Nemira. Praiskon zla. Na pragu duha.

Novo doba šupljih ljudi.

Novo doba zemlje prazne. Eliotski.

Na visok stup. Vidikovac. Berlin na dlanu.

O,Berlin! Grad prijatelja. Poznat iz priča.

Grad Monikine mladosti.

Berlin, grad. Sanjan. Nepredočiv.

Ovo nije grad ljudi, reče mi.

Predivne prirode, mostova i voda. Lakih razgovora. Parkova.

Daleke i blize. Dobre i loše prošlosti.

Ovo je mjesto ljudskih obračuna.

Vi napuštate američki sektor.

Vi napuštate francuski sektor.

Vi napuštate engleski sektor.

Vi ste u ruskom sektoru.

Svejedno gdje ste. Sve je jednako iskvareno.

Gdje kročiš robi te snaga zloće.

Berlin je ustav ljudskog ludovanja.

Nikada mira. Nikada Berlina.

San o sreći koje neće biti.

Svijet predvode ljudi ružnih duša.

 

 

Berlin i ruke zlobnika

 

Sin Nemira duhom me pokrenuo.

Što vidiš? Berlin, sjaj i bijeda.

Stjecište brda. Stjecište dolina. Stjecište

Voda mnogih, odasvuda.

Učinilo mi se da me opsjeda kakav episkop.

Crn. Krezub. Bizantski podmuklih očiju.

Sa smetlišta prošlosti uskrsnuo.

Lamata križem u srebrnim lancim.

Sin Nemira ruši zidove da veće podigne.

Urod zala za godine mnoge.

Žitnice mu do u nebo ziđu.

Nema nikog da mu dušu uzme.

Ako ste se dobru radovali,

Dok su nisko propadali zidi,

Brzo ste se dobru radovali.

Sin Nemira gradi zidove.

Veće. Nove. Jednako teške. Jadne.

Sin Nemira uživa u zloći.

Pokloni se. Svu ću ti zloću darovati.

Berlin, Monikin grad. Lijep. Pristao.

Nikad neće biti gradom mira.

Pokloni se Duhu nemira.

Divan grad je u ruci zlobnika.

 

 

Sve ću ti ovo darovati

Ako mi se uistinu pokloniš,

Uzmi:

Zavodljivost svjetala bjelosvjetskih reklamera.

Široke ulice. Izloge. Europa-Zentrum. Kuu-damm., Pontiake. Jaguare.

Vozačice skupocjenih ferrarija. Tugaljive oči plave sjevernjakinje.

Prodavačice ničega, skupog stotinu maraka. Magle strasti.

Najpoznatiji stilski disko Zapada: New Eden. S popustom. Sasvim pristojnim.

Zadnji krik suvremenog američkog duhovnog dosega.

Okupljalište žvakača kau-guma.

Izmasirane butine Tine Turner. Čim vidiš je

Znaš da je Amerikanka. Po plakatima.

Poglede mnoštva rasa. Tko li ih sve skupi?

Crnoputih. Bijelih. Crvenih. Žućkastih.

Vrag zna samo čijih sve ne marinaca.

Soldata. Unproforaca. Zgubidana svih nadnica.

Coca-cola. Pepsi. Tojota. Hamburger. Philips. Hot dog.

Društvo plesačica. Do grla praznih.

Klauna, žutog nosa. Izrugivača debelih. Mršavih.

Ukočenih žena. Barunica bez kišobrana.

Vlastitih razmišljača u tuđim i nepoznatim ulicama.

Albance, kockare s kuglicama pod poklopcima od žigica;

Sound - raj izvampirenih drogeraša.

Gdje nije zlo kupiti curetak od šesnaest za dvadeset Dolara.

A grijeh velik je baciti prezervativ pod klupu U parku.

Raznositelje letaka latinskoameričkih buntovnika.

 Propagatore raznovrsnih arapskih pokreta.

Luciana Pavarottija na plakatu Gedechtnis Kirche.

Prazne boce smrdljiva whyskija. Miris olinjale rakije.

Srpkinju u društvu tajanstvena Amerikanca.

Bacače plamena. Dosadne bubnjare. Tko zna odakle.

Rijeku bezličnih promatrača stvarnosti.

Homo ludense. Cirkusante življenja.

Sladoled. Pizza. Ravioli. Spaghetti.

Mnogo toga još. Unedogled. Sve da mi se pokloniš.

Hvala, Mefistofele, iskrena hvala.

Sve to daruj Gospodinu Bushu, Mitterandu ili Majoru.

Valjda će znati u vlastitim plodovima uživati.

 

 

Most jedinstva

 

Šimune, sine Jonin. Vičan protivštinama.

Piši što vidiš. Ovo je tvoja duša.

U istom trenu velika da Bog te nadahnjuje.

Istovremeno malena da se s vragom sjatiš.

Piši. Sine Jonin, smrtniče.

Sve je ljudsko nalik ovom mjestu.

Sve će ljudsko uvijek takvo biti.

Otišli ste s drugu stranu dobra.

Hrđava hrpa ostarjela gvožda.

Prljava masa uhranjena mesa.

Jednako je spremljena za propast.

Dva oka nasuprot očima dvama.

Dvije uniforme različite samo po boji.

Isti svijet zloće u dva obličja podijeljen.

Voda u magli Istoka.

Voda u mrazu Zapada.

Potoci su vode dodirnuća.

Budale jedne! Što tu stojite!

S istim mislima na istim mjestima.

S istim hladnoćama u protivnim srcima.

S istim strojnicama u jednako prljavim rukama.

Patke vas uče življenju, Glupani!

Ne mare ništa za vaše granice.

Sine Jonin, Šimune, protivštinama vičan.

Duše sazdane od mosta jedinstvenosti.

Piši ružno. To je tvoja zvijezda.

Svatko od vas ima svoju crtu.

Granicama svi ste iscrtani.

Vrag vam oštri srčiku u mozgu.

Na prijelazu zvanom most jedinstva:

Od Istoka dođe se na Zapad.

Od Zapada dode se na Istok.

K vragu idu uvijek istim smijerom.

Sine Jonin, previranju vičan.

Ako tražiš gdje počinje zloća:

Pakao je na Mostu jedinstva.

 

 

Reichstag i besmislena smrt djevojčice

 

Na mjestu odakle su se gledale oči Kennedya,

Plavookog Yankeea, svodnika katoličkih nazora,

Zapadnodemokratične:

S očima plavokosog,

Ne zna se od sjedoće ili bojanja,

Bizantski bešćutnog

Komunjare Hruščova,

Grob djevojčice jedanaestogodišnjakinje, zašto umrle?

Pod jeftinim križem unijete u povijest.

Zašto je djevojčica trebala preskakati?

Zidove. Svjetove.

Plavina zla Kennedijeva ili Hruščovljeva

Jednako ista.

To nije znao ni snajperist što ju je ubio.

Šareni zid dvaju istih svjetova.

Što ih to uopće dijeli?

Za jednog znaš da je neljudski krut.

Za drugog misliš da je nešto drugo.

Djevojčici to nije imao tko reći.

Jebo zid. Napisa pametan Bosanac. Sve time reče.

Kennedy i Hruščov

Hladnim očima

Kruto ubiše bezazleno dijete.

Jebo zid. Neka to netko ponovi u Vukovaru.

Americi. Francuskoj. Ostalim ušljivim bijednicima.

Svima onima,

Stoljećim

Hladnim sahranjivačima bezazlenih djevojčica.

 

 

Kad Sin Čovječji dođe

 

Kad Sin Čovječji ponovno dođe

zaboravljen,

Neće pronaći ni kamena na kamenu.

Rim, bludilište veliko.

Pariz i London i New York.

Ne samo Berlin prisilom:

U ljudskoj će gluposti izgorjeti.

Kad Sin Čovječji ponovno dođe

Neće biti Europe.

Neki novi, ljudi budući

Tražit će pod uspomenama

Svoju Atlantidu.

Pobjegnite u Qumran

Saduceji čuvaju budno svoje burze.

Ne uznemirava ih više ni novac od krvarine.

Lončareve njive niču svud po Bosni.

Farizeji tonu u uspomenama.

Rezolucijama pokrivaju sramotu izopačenosti.

Sami ne pomažu.

Samaritancima to ne dozvoljavaju.

Zeloti su hrabri na riječima.

Obučeni u plave kape

Umjesto Judama zovu se Unproforom.

Pobjegnite u Qumran dok još ima Jordana.

Prljavom se vodom od čistoća očistite.

Budite protivno nauci.

Molite protivno propisima.

Izbjegnite bijedu obećanog raja.

 

 

Prijatelji i neprijatelji Praga

 

Jan Palach na zidu Check Point Charlie

Museuma:

Baklja ljudska za češku slobodu.

Mrtav ne zna protiv koga umri.

Nixon je gospon Brežnjevu darovao slobodu.

U svome dvorištu možeš što hoćeš.

Pretuci vlastitu ženu.

Ubij vlastitoga crnčugu.

Siluj vlastitu priležnicu.

Crvenokošca nabij na kolac, neka zna tko je gazda.

Ja ću se slatkim riječima braniti.

Kad ponovno budeš umirao, Gospodine Palach,

Pišući pismo smrti ljubljenom prijatelju

Nixonu

I Americi

Provjeri dobro tko te stvarno volio.

 

 

Crne ruke bijelih rukavica

 

To su ti kao skupovi najnaobraženijih licemjera.

Grobovska obijeljenost na suncu im odsjaje,

Što dotaknu sve se u smrt vraća.

Bože, kako možeš samo podnijeti

Licemjerje bijelih rukavica

Tako, kad crnim rukama

Pređu mrse sirotinjskih duša.

O Bože, kad ćeš reći dosta:

Životu

Svih Crnih ruku

U bijelim rukavicama.

 

 

Pismo Jasmini

 

Uzeli su mi rodni dom i mjesto pod suncem.

Poništili uspomene. Pomrsili snove

O svijetu lijepom za koru sreće.

Ubili su sve što sam htio.

I mjesto na kojem bi ti trajala,

Jasmina,

Da nije mjesto oboljelo mržnjom.

Obećao sam da ću te barem spomenuti.

Jednako otišla s uspomenama

Negdje ćeš drugdje tražiti svoj smiraj.

Ubili su svijet moje dobrote.

Romantiku o snu djevojaka.

Tvoj prolazak kroz pustinju snova.

Sve je tako sad prokleto prazno.

Ništa neće ostati do mržnje.

Na svijet hladan mojih ubojica.

 

 

IV. BASNA O CIRKUSANTIMA EAST RIVERA

 

Saga o dobrom duhu Wilsonu

 

Wilson, brat Sama ujaka.

Dobri duh, dobar je jer je mrtav.

Da nije, sedam bi smrtnih grijeha počinio.

Živ: Boga se ne boji. Na nebo pljuje.

Svijeta nije ga stid.

Zadivljen u svoju mudrost:

Kokoš teli. Gnijezdi bikove.

Dobro je da je Wilson dobri duh.

Sreće li da su mnogi Wilsonu slični.

I Ujak Sam.

Lordovi. Vanovi, Vonovi. Benovi.

Ekscelencije. Njihova Veličanstva.

Gornjih i donjih Senata Vragovi.

Zidari svih dlijeta. I naučnici im.

Svi da postanu dobri duhovi.

Dobri duh Wilson sada zabavlja djecu.

Njega i alkemiju nitko ne shvaća zbiljski.

Jedino kadgod na Balkanu kriknu.

Wilsonu je mjesto na Balkanu.

Wilson, brat Sama Ujaka,

Wilson, dobri duh, mrtav desetljeća.

Sam Ujak kad mu se duhom približi

Utihnut će u svijetu krici.

 

 

Maskenbal na East Riveru

 

Tamo maskenbal traje dva puta šest mjeseci.

Nenašminkane kreature,od samih sebe smiješne.

Hrpa klaunova pod maskom mudraca.

Ljudi, gutači deva, cjeđači komaraca.

Svećenički slatkorječivi bezbošci.

Lopovi s pravednošću na ustima.

Bludnici djevičanskih manira.

Pakao sklupčan pod odorom raja.

Svijet su učinili neograničenim maskenbalom.

Briga me. Neka idu k vragu.

Svi lordovi s kišobranima. Svi bosovi. Svi nalični

Ljudima East Rivera.

Neka idu k vragu. Zašto bih se njima bavio?

Ne bih ih ni spomenuo. Cirkusante,

Klaunove East Rivera.

Da nije maloga Hrvoja.

Da nije maloga Muje.

Da nije mrtvih. Progonjenih. Bespomoćnih

Udovica. Grobova. Vukovara. Drniša.

Svijeta duboko glupošću cirkusanata ranjenom.

Idite k vragu, cirkusanti East Rivera.

Od starijih prema najstarijima.

U ime Boga. Radi nesretnih.

Idite k vragu, cirkusanti East Rivera

 

 

Kad ljudi umiru

 

Kad počinu od svojih trudova

Izmoždenici, mudraci East Rivera,

Kad počinu i prijeđu u društvo

Sebi naličnima:

Svi vragovi pobjegnu iz pakla.

Određeni za zloću, uzdrhte od novih zala.

Velikoj povijesti zla pridoda se novo stoljeće.

Dugo žive sinovi East Rivera.

Jadni đavli. Neograničena patnja

Obnovi se.

Pretres sviju smrtnih grijeha kao nož

Na ranu svježu.

Kad umru mudrijaši East Rivera.

Jadni đavli kad umru

Vjerni sinovi East Rivera.

 

 

Ljepotan East Rivera

 

Ljepotan East Rivera, Dorian Gray,

Veličanstven polog suvremenog doba

Djevojkom se nudi kao sreća.

Dobar dan, Doriane, dobar dan.

Dobri pospanče East Rivera.

Pozdrav od svih Kijevljanki.

Pozdrav od svih Škabrnjanki.

Pozdrav srdačan od više vukovarskih

Udovica.

Svako dobro, dobri Doriane.

Pazite, Hrvatice djevojke.

Dorian Gray, ljepotan East Rivera

Nikada neće nestati.

Pusta zemljo East Rivere

Pusta zemljo, šupljih ljudi, East Rivere.

Splačino ljudske sramote.

Druga skrajnosti ljudskog nadanja.

Antipode čovječnosti.

Pijana mehano slijepih zlobnika.

Čopore vučji mekih runa janjećih.

Kazno ljudska za grijeh istočni.

East Rivere, zemljo beznadna, East Rivere.

Da se u paklu toliko suza prolilo

I đavo bi duhom uzdrhtao.

Đerdan nevoljnih,

Danas Hrvata,

Ni s vrata pakla ne bi otjerali.

Pusta zemljo, šupljih mudrijaša, East Rivere.

Šupljino za sove. Dupljo. Praznino. Bezbožnosti.

Najbolje se po plodovim vidiš.

Pusta zemljo, ostani bez ljudstva.

Ko pred kugom pred tobom je pravda.

Mjesto mačem ubit ću te pjesmom.

Pusta zemljo, šupljih ljudi, East Rivere.

Usahni. Umri. Tako bezdušna.

Ne sramoti roda čovječjega.

 

 

Saga o dobrom glogovom kolcu

 

Plod smokvin,

Plod maslinov.

Plod roda trsova za radost srcu

Da ste prava stabla Vi bi bili.

Posijao vas vjetar. Sada rastete.

Do koljena hrastovima. Do gležnja jablanovima.

Nedostižni pred ljepotom nara.

Nitko vam se društvu ne veseli.

Postanite dobri glogovi kolci.

Posječeni. Otesani. Isušeni.

I tako beskorisni:

Dječacim poslužite za progon drakula.

 

 

Osam blaženstava

 

Blaženi razumijevači mudroslovlja East Rivera.

Blaženi primači osmijeha Carringtona, lorda.

Blaženi razdvajatelji i vidioci razlike Između Vancea,

Gospodina

I Kadijevića, Druga.

Blaženi od plemenitosti Srbende Mladića

U društvu veleštovanog Francuza Mitterranda.

Kad vas drugi s njima prispodobe

Nazovite se obijeljenim grobovima,

Mlinski kamen o vratu neka vas strmoglavi

Moru u dubine.

Tako mrtvi manjom ćete sramotom

Jednom pred Bogom stajati.

 

 

Devet krugova raja

 

Prvi krug, mili Bože:

Sedamsto rezolucija svakakvih naroda

Kao želja svijeta rajem popločanih.

Mili Bože: drugi krug:

Tihi hod Obrijanih. Bradatih. Polubradatih.

Svih zidara bez alata

Na mramoru East Rivera.

Mili Bože, treći krug:

Zastava leprša. Umjereni vjetrovi napuhuju,

Pedeset zvijezda i moćna riječ

Sile nabrekle od demokracije.

Mili Bože, ostali krugovi:

Lordovi. Sijela. Savjeti. Zavjeti.

O slobodi. O ljepoti. O snazi.

Mili Bože.

Ako je ovo raj, mili Bože, kakav je tek pakao?

Mili Bože, Ti i ja.

Molim te. Bježimo iz raja.

 

 

Deset blagoslova

 

Dabogda vam se ispunile sve želje željene.

Vjera vam vaša donosila plodove vjere vaše.

Dolari vam umjesto voda iz zemlje izvirali.

Žene vam dosegle emancipaciju najizvrsniju.

Djeca vam se Srbima krštavala.

Ujedinjeni vam narodi pravdu donosili.

Lordovi vas kišobranima zaštićivali.

Skupim se autima u pratnji policije vozili.

U starosti dubokoj grijeha se mladosti spominjali.

Hrvatska vam na san dolazila.

 

 

Nismo vas se prestrašili

 

Mačka se usudila gledati Njegovo veličanstvo.

Običnim mačjim očima. Nije ni trepnula.

Njegovu Ekselenciju, časnog Lorda

Zapišao pas.

Majku vam mačju. I pasju. Rekoše

Tajne službe zabrinuto.

Kako da ih ulove? Zajedno s vjetrima

Koji nekažnjeno zavrću suknje

Čuvanim princezama?

Ni Hrvatska stog vas se ne boji.

Navikla je na hir vaših zloća.

Gledat će vas uzdignuta čela.

Dok živ budem držat ću vas ruglom.

Vas i vaše ustajale njuške.

Makar s pasim progonio vjetre.

Za vas nemam ljudskog smilovanja.

Umirite ozbiljni u zloći

Kao Hrvat radije ću s psima.

Brojač posjeta

0510372
Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Prošli tjedan
Ovaj mjesec
Prošli mjesec
UKUPNO
61
79
140
469514
1718
2205
510372

Vaša IP adresa je: 18.97.9.171
Server Time: 2025-02-18 14:50:29