Ante Čavka - SAMOTNJAK

2

Bogat sam - imam vlastiti sud

10. BOGAT SAM –IMAM VLASTITI SUD



Kad mogu Dedijer i Zurrof

mogu i ja

 

Pozdravit ću vas kao prijatelje i zahvaliti što ste ovdje jer tko je prijatelj knjizi već je stekao sve uvjete teći mojom vlastitom ulicom. Posebno vas cijenim što se niste prepali duge knjige, trčeći u čitatelje kratkih knjiga, jer sve mi se više čini da su kratke knjige za sve kraće ljude. Drag mi je Dostojevski, čak i onda kad me začudno motre začuđeni moćnici. Baš zbog

Dostojevskoga. Read More

Ovo je moje već petnaesto predstavljanje knjiga. Svejedno, nisam uspio daleko doprijeti. Ne čitaju me ni moji fratri, Makoviću nisam ni do koljena, a Visković nije ni čuo za me. Neki od književnih vedrenja i oblačenja, po nalogu svojih gazda morali su me čitati od slova do slova. Svejedno o tomu šute, zaslužujući od svojih brucoša čistu jedinicu iz metodologije. Tako mi olovke, pisat ću dok me ne izda ovo glave. Makar za me ne čuo ni Soroš.

Nemam namjeru trošiti dragocijeno vrijeme raspravljajući zašto smo ovdje u Hrvatskom povijesnom muzeju, a ne na mjestu gdje je na današnji dan stotinu pedeset udbaša uhitilo nevine franjevce. Na to će pitanje, ako ga netko bude postavljao morati odgovarati “fratarske vlasti”. A “fratarske vlasti” su kao i sve druge vlasti: redom su padali na ispitu iz logike. Idem ja dalje. Oni, ako me uspiju dostići i uhvatiti, svaka čast.

Što je meni pisanje reći ću malom slikom. Sedmogodišnja cigančica presretna je jer je našla jabuku na tržnici, pedesetogodišnji poduzetnik izubija ženu jer nije zaradio milijun nego devetsto tisuća. Ako je svrha života radost onda je cigančica pametnija, od poduzetnika. Svoj cilj postiže moćno i tako lako. Ako je svrha književnosti traganje za Lijepim, meni se osmijehnula književna sreća: radim samo za Lijepo i radim samo ono što je mene volja. Koga briga što o tomu misle sve vlasti. I baš me briga zna li za me novinstvo i kritika. Književnost ovakve vrste nema tko zaustaviti. Zato zahvaljujem Bogu što imam velik prozor i nebo slobode. To je zapravo jedino što imam.

Zahvaljujem dr. Stjepanu Babiću, dr. Vladi Pandžiću id r Josipu Jurčeviću, svojim večerašnjim kritičarima, ljudima čija riječ u svijetu knjige ozbiljno zvuči. O tomu što sam čuo, dobromu, ali i zasjenjenomu, i te kako ću sutra razmišljati. Zahvaljujem i svome bratiću Josi čija me upornost uspjela uvjeriti da je potrebno roman Operacija Gaon predstaviti ovdje u Zagrebu i na način kakav smo upravo predstavili. Zahvaljujem i svima onima koji su na bilo koji način doprinijeli da nam večeras zajedno jedan književni, ali i politički razgovor bude lijep i ugodan. Hvala vam svima: a sada vas, kažu mi da nas je sedamdesetak okupljenih, pozivam za svjedoke. Ova večer neka se upamti po suđenju, sudit ću upravo, a vi ćete svjedočiti da je ovo suđenje bilo, točno, večeras i točno ovdje.

Tko mi daje pravo suditi? Svjetska Pravda. Vladimir Dedijer četrdeset je godina bio sudac i istražitelj Russelova suda. Na optuženičku je klupu doveo čak i predsjednika Ujedinjenih naroda. A bio je sam svoj predsjednik, sudac i mjera moralna i etička. Nije ništa drugačiji ni Simon Wisental, ni Efraim Zurrof. Po pravu kojim su oni sudili, po istom pravu sudit ću i ja. Zato sudim: Sud povijesti i istine večeras pred vama svjedocima otvara dvije rasprave. Odlukom suda nevini se oslobađaju nepravedno izrečene krivnje, a krivokletnici i ubojice priivode se pravdi.

SUD POVIJESTI i ISTINE:

istraga,

činjenice,

pravorijek presude.

Zagreb, 19. travnja, 2007.

Br. 1/ 2007.

Cijenjeni svjedoci!

Dana 19. travnja 1947. godine, po planu Zločinačke udruge stvorene od vrhova Komunističke partije Jugoslavije i slobodnozidarske ćelije “Nova Jugoslavija”, pripadnici tajne službe Ozn-e ili Udb-e uhitili su fra Mateja Vodanovića, fra Serafina Rajića, fra Alberta Bukića, fra Leonarda Bajića, fra Josipa Viskovića, fra Petra Grabića, fra Antu Antića i fra Miju Anušića. Prije toga ubili su industrijalca Josipa Szabu i radnike Franju Hroudu i Silvestra Badovinca, a za ubojstvo optužili Ivana Matošića, Ivicu Salamona, Vladimira Kvasnicu i Jolandu Bauer, tajne članove tajne terorističke udruge, osnovane u samostanu Gospe Lurdske u Zagrebu, na čijem je čelu bio fra Matej Vodanović, povezan sa stranim špijunom fra Jozom Mikulićem.

Zločinačka udruga vodeći se silom svoje sile, nakon višemjesečnog mučenja osudila je na smrt Ivana Matošića, Ivicu Salamona, Fra Mateja Vodanovića i fra Serafina Rajića, a Fra Petra Grabića, fra Leonarda Bajića, Fra Josipa Viskovića i fra Alberta Bukića na višegodišnje zatvorske kazne.

Na temelju pismenog iskaza idejnog tvorca Operacije Gaon udbaša Nede Milunovića, danog pod pritiskom vlastite nečiste savijesti, svi optuženi i osuđeni žrtve su prethodno imenovane Zločinačke udruge i potpuno su nevini.

Na šezdesetu godišnjicu uhićenja nevinih ljudi, čija sudbina postaje mučeničkom, kako to do sada nije učinila ni jedna za to zadužena ustanova Hrvatske države, ovog se trena proglašavam sucem Povijesti i Istine i donosim slijedeću odluku:

Optuženi i osuđeni gospodine:

- Ivane Matošiću, Ivica Salamone, fra Mateju Vodanoviću, fra Serafine Rajiću, fra Petre Grabiću, fra Leonarde Bajiću, fra Alberte Bukiću, fra Josipe Viskoviću i gospođo Jolando Bauer,

oslobađam vas svih optužbi što su ih na vas navalili lažni svjedoci i suci “koji se Boga ne boje i svijeta ne stide”.

Skidajući s vas lažnu optužbu proglašavam vas časnim ljudima, žrtvama teškoga zla i mučenicima. Stid koji su vaši mučitelji na vas nabacili neka promijeni svoj obraz: neka bude trajan znak na onima koji se Boga ne boje i svijeta ne stide, te i čine silu Zločinačkih udruga.

Žrtvama čast i pokoj!

Zločincima sramota dovijeka!

Sudac: Ante Čavka

SUD POVIJESTI i ISTINE

Zagreb, 19. travnja 2007.

Br. 2/2007.

Cijenjeni svjedoci!

Sud Povijesti i Istine: na temelju osnovane sumnje i provedene istrage za osnutak Zločinačke udruge i montažu sudskog procesa zvanog “Operacija Gaon” u kojoj su lažno optužili i pogubili nevine ljude, privodi na saslušanje slijedeće osumnjičenike:

1. Vladimira Bararića zvanog Kupferstein, Ivana Krajačića zvanog Stevo, Veljka Drakulića, Vladimira Ranogajeca, Krešimira Majera, Nedu Milunovića, Edu Cenčića, Antu Milkovića, Živka Šerića, Luku Cembelića, Branka Ognjenovića, Branka Vilovića, Ota Pečnika, Iliju Grubića, Matu Grubića, Borisa Ileja i Lazu Lačana - Marijana.

Na temelju pismenog svjedočanstva šefa Udbe Nede Milunovića osumnjičenici su sudjelovali u zločinstvu montaže lažnog procesa u kojemu su ubili ljude, a za ubojstvo optužili nevine, te ih mučili, lažno osudili i stvarno poubijali.

2. Hinka Krizmana, Ivana Ribara i sve druge koji su udruženi u Zločinačku udrugu naredili zločinstvo namještenog procesa kako bi jednom zauvijek zatrli redovništvo u Hrvatskoj.

Na temelju pisane izjave sudionika Zločinačke udruge osumnjičenici su stvarni nalogodavatelji namještenog procesa, te su uz izvršitelje jednako odgovorni za zločinstvo.

3. Suca Okružnog suda za grad Zagreb Livija Angera koji je, znajući da je sve što sluša lažno, nevine osudio na smrt i robijanje,  te postao sucem koji se Boga ne boji i svijeta ne stidi.

4. Vrhovnoga suca Stjepana Ivekovića i sudsko vijeće. On je znao da je riječ o namještenom procesu. Svejedno je potvrdio nepravednu presudu suca Livija Angera.

5. Odvjetnika Matu Tafru i sve njemu jednake, čije je ponašanje umjesto u braniteljsku čast, preraslo u divljačku nečast.

6. Medije, novinare, pisce, kovače javnog mnijenja i sve one koji su šezdeset godina blatili nevine žrtve, služeći obijesnim gospodarima.

7. Josipa Broza, jer je naredio montirati proces nevinim žrtvama, na koncu potvrđujući smrtne presude za koje je znao da su žrtve njegova terora.

Sud Povijesti i Istine ne nalazi ni jednu olakotnu okolnost koja bi mogla igdje i ikada smanjiti odgovornost Zločinačke udruge i svih onih koji su u njoj sudjelovali. Sud stoga pod punom odgovornošću, ničim ne dvojeći oko presude, na dan 19. travnja 2007. donosi slijedeću presudu:

- Svi sudionici Zločinačke udruge proglašavaju se ubojicama, krivokletnicima i teroristima, te se osuđuju na sram i prijezir dok je svijeta i vijeka. Na isti se sram osuđuju i svi oni koji su zločinstvo prikrivali, kao i svi oni koji, od straha i kukavičluka do danas niječu istinu.

Žrtvama čast i pokoj vječni!

Zločincima sram dovijeka!

Sud Povijesti i Istine

Sudac: Ante Čavka.

Brojač posjeta

0191830
Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Prošli tjedan
Ovaj mjesec
Prošli mjesec
UKUPNO
101
92
447
150206
2123
6125
191830

Vaša IP adresa je: 54.167.44.32
Server Time: 2017-12-13 13:53:42