Login Form
Pogrda
- Detalji
- Kategorija: Karneval
- Objavljeno Četvrtak, 15 Kolovoz 2013 18:31
- Napisao/la Super User
- Hitovi: 1049
AKO TKO NEMA SVOJIH POGRDA
SLOBODAN JE POSUDITI NAŠE
ŠESTI SABOR MAŠKARA DRŽAVE VRPOLJE
Četiri jazavca traže kazalište
PRVI SABOR MAŠKARA DRŽAVE VRPOLJE
DRAMA U PUNO ČINOVA:
BEZPRIZORNA
VODITELJ:
Draga maskirana i nemaskirana braćo i sestre, to jest sestre i braćo! Dobro došli pred slavni sud, kako biste nazočili suđenju osumnjičenoga kriminalca, ovdje nazočnoga i pod budnim okom ovih moćnih sudskih stražara. Bude li sreće, bude li sudac pametan, ovoga kriminalca koji se usuđuje uznemiravati cijelu naciju, širu europsku okolicu, a ponešto uznemiravati vascijeli kozmos, nazočit ćete najtežem sudskom procesu što se dogodio u Golubiću, a i čitavome Vrpolju. Neka pozovu sudca i neka proces počne. Molim vas, nemojte mi zamjeriti što tako slabo mucam. Naši sudski organi, tužiteljstvo i svjedoci, svi znaju čitati, pa kad znaju čitati zašto bi vam to što znaju govorili napamet. Neka počne proces stoljeća u Vrpolju.
TUŽITELJ:
Sudče! Ej, sudče!
SVI:
Viči jače. Možda je zaspao!
TUŽITELJ:
Sudče, probudi se!
SVI:
Ustaj! Ima suđenje! 
SUDAC:
( Ustaje iz bačve i bunovno gleda publiku) Što se tu derete? Zar ne znate da je nedjelja popodne i da su u službi samo dežurni sudci. Mene ste našli dizati od popodnevnog spavanja. Koji vas je vrag donio? A ti, što se najviše dereš. Koji si ti?
TUŽITELJ:
Nije nas vrag donio. Došli smo pješice. Ja sam JAVNI TUŽITELJ. A da nismo imali razloga ne bismo k tebi ni dolazili.
SUDAC: Ne kaže se «k tebi» nego «k vama», stoko neodgojena. Uhitit ću te odmah zbog nepoštivanja suda. I mir tamo! Tko se usudi govoriti bez dopuštenja izbacit ću ga iz sudnice, to jest, izbacit ću ga.
TUŽITELJ:
Hoćeš da. Nisi ti iz Haaga. Nego slušaj. Ne budeš li ovoga sudio i osudio, prijavit ćemo te KOMORI.
SVI:
Sudi lupeža uhićena u djelu!
SUDAC:
Zašto ga sami ne sudite? Imate novine, televiziju. Imate Helsinški odbor i povelje Ujedinjenih navoda. Vodite ga i sami sudite. Neka presude Puhovski, Čičak i Babe.
TUŽITELJ:
Po svim našim zakonjima, bez onoga bez, on je krivac i mora biti najstrože kažnjen, ali mi nemamo pravo nikoga osuditi. Sud mora osuditi.
SUDAC:
Sud mora osuditi, to je lako reći. A nisam ga ni ispitao. Niste mi rekli ni kako se zove. Niste mi rekli ni tko ga je uhitio, ni zašto ga je uhitio. Ako je prekršena procedura, ispitat ću ga i pustiti.
TUŽITELJ:
Pustit ćeš ga? Samo se usudi. Oni što su te tu stavili, odatle će te i skinuti. Tko je prijatelj i zaštitnik ovakvih zločinaca, neprijatelj je svih prava: ustavnih, državnih,
županijskih, čak i onih Milevinih. Zato zločinca sudi i ne oklijevaj baveći se smicalicama.
SUDAC:
Zapisničaru, piši što čuješ. Pa kako se zove? Kako mu je ime?
TUŽITELJ:
Ime mu je MALI.
SUDAC:
Mali? Neko čudno i neobično ime. Ima li prezime?
TUŽITELJ:
Ima ih mnogo.
SUDAC:
Kako to mnogo? Da nije Španjolac? Recite mi prvo od tih prezimena.
TUŽITELJ:
Radnik mu je ime.
SUDAC:
Radnik? Prezime mu je još neobičnije od imena.
TUŽITELJ:
Ponekad se predstavlja i kao vozač, ložač, ribar, seljak, smetlar. Ovo je ostatak davno odumrle vrste. Ideološki neprijatelj. Zbog njega nam Europa zatvara vrata. Osudi ga. Sjeme mu umeti.
SUDAC:
Dakle, osumnjičenik imenom MALI RADNIK zvan SELJAK, zvan SMETLAR, i tako dalje, doveden je po uhićenju pred lice ovoga slavnoga suda i JAVNI TUŽITELJ ko kakva LOLA, da ne kažem BAJA, prisiljava sud na osudu samo zato što se netko zove svojim imenom i prezimenom. A svaka bena znade da se bez počinjenog zločinstva ne može osuditi onaj tko nije zločinstva počinio. Kakvo je zločinstvo počinio ovaj okrivljenik zvani MALI RADNIK?
TUŽITELJ:
Mnoga je zločinstva počinio.
SUDAC:
Počni optužbu od prvoga zločinstva.
TUŽITELJ:
Uhićen je u poslu.
SUDAC:
U kakvome? Je li pljačkao banke ili pucao u predsjednike?
TUŽITELJ:
Pa zatečen je kako radi. Više puta i na više načina.
SUDAC:
Ima li tko posvjedočiti? Na iskazu samo tvoga tužiteljskog iskaza ne može se donijeti valjana presuda. Imaš li dakle svjedoke ili svjedoke nemaš?
TUŽITELJ:
Svjedoka je ko kafića. I kladionica.
SUDAC:
Koliko se ja u pravo razumijem svjedok ne može biti ni kafić ni kladionica iako su jedno muškoga drugo ženskoga roda. Ima li netko tko je zločinstvo ovoga okrivljenika vidio svojim vlastoručnim očima? Samo ću priznati svjedočanstvo takvoga svjedoka.
TUŽITELJ:
Slavni sude! Tužiteljstvo je poslije opsežne istrage i dugog pripremanja dovelo na sud najeminentnije svjedoke koji će svojom čašću i ugledom posvjedočiti protiv okrivljenika Malog Radnika, zvanog Seljak. Štoviše, okrivljenik je svojim zločinstvom izravno utjecao na cjelokupne živote svih svjedoka. Svakome od svjedoka ovaj Zločinac izravno je ugrozio život i ugled. Čim slavni sud reče, tužiteljstvo će izvesti svoje svjedoke.
SUDAC:
Neka pristupi prvi svjedok.
TUŽITELJ:
Pristupi.
SUDAC:
Reci ovome sudu tko si i u što se kuneš? Zbog čega bi ti se moralo vjerovati?
PRVI SVJEDOK:
Kunem se u sve šalice od kave da ću govoriti istinu i samo istinu.
SUDAC:
Zašto se ne kuneš u kavu?
PRVI SVJEDOK:
Ne mogu. Onaj prije mene popio ju je «s predsjednikom na kavi».
SUDAC:
Ti si predsjednik.
PRVI SVJEDOK:
Pa dašta sam, zar se to ne vidi? Ko da ima ovakvih stotinu.
SUDAC:
Dobro, dobro, Gospodine predsjedniče. Niste mi rekli od države li od vlade. Od suda svakako niste, jer sigurno bih vas znao. Znao bih vas.
PRVI SVJEDOK:
Od država, od čega ću drugo biti.
SUDAC:
Mogli ste biti i predsjednik saveza pijanaca. Jeste li s okrivljenim u kakvu srodstvu?
PRVI SVJEDOK:
Što vam pada na pamet. Ja da njemu budem rodbina? Pa cijela moja obitelj od pamtivjeka nije ništa radila. Rad nije za zgubidane.
SUDAC:
Što vam je optuženik učinio?
PRVI SVJEDOK:
Život mi je doveo u opasnost.
SUDAC:
Čime? Pa niti ste rodbina, niti ste zajedno ovce čuvali, niti ste se dosad susreli.
PRVI SVJEDOK:
Taman se ja najeo ribe. Donesoše prstace iz Neuma jer se u Makarskoj ne smiju javno loviti. Baš mi je milo palo na štumak. Popijem čašu sijedoga, a ono vijest kao iz vedra neba: ovi radnički banditi štrajkaju jer nemaju što jesti. Prisjelo im dabogda, zbog njih čitave noći nisam zaspao. Sreća je da su ulovili barem jednoga. Zar oni misle da ću ja čistiti svoje vlastite stanove? Straža! Dajte lijek. Opet mi pozlijeva.
SUDAC:
Što tražite od suda?
PRVI SVJEDOK:
Osudi ga: Ne oklijevaj. Zbog njega da predsjednicima prisjednu prstaci i da noću ne mogu spavati. Odmah da si ga osudio.
SUDAC:
Ne prijeti se Neovisnom sudstvu. Nismo mi iz istoga kruga. Odstupi! Tužitelju! Neka pristupi slijedeći svjedok.
DRUGI SVJEDOK:
Tu sam.
SUDAC: Niste valjda i vi predsjednik. Nekako se držite predsjednički.
DRUGI SVJEDOK:
Nisam ja predsjednik.
SUDAC:
Pa što ste onda.
DRUGI SVJEDOK:
Pa zar ne vidiš da sam predsjednica?
SUDAC: Na što se vi žalite? Što je vama okrivljenik učinio?
DRUGI SVJEDOK:
Pa zbog njega sam posijedila. Svakodnevne su primjedbe na ovakve. Te bi radili u brodogradilištu. Te bi orali Slavoniju. Te bi novac od pšenice. Te bi se tukli oko ribarenja. Beskrajni su zločini ovakvih kakav je ovaj zločinac. Još okolo priča da sam se udebljala i da ću uskoro biti baba. Barem da je rekao baka.
SUDAC:
Što zaslužuje?
DRUGI SVJEDOK:
Smrt zaslužuje.
SUDAC:
Neka svjedok odstupi. Tužitelju, imaš li još svjedoka?
TREĆI SVJEDOK:
Evo mene, slavni sude. Evo mene. Ne treba me tužitelj najavljivati. Ja uvijek sam tužujem.
SUDAC:
Niste valjda i vi predsjednik?
TREĆI SVJEDOK:
Nisam ja predsjednik.
SUDAC:
Pa što si onda?
TREĆI SVJEDOK:
Dopredsjednik. Ja uvijek idem tamo kamo ide predsjednica.
SUDAC:
A kamo ona ide?
TREĆI SVJEDOK:
To je državna tajna.
SUDAC:
Što vam je učinio okrivljeni?
TREĆI SVJEDOK:
I to je državna tajna. To se smije pričati samo kad su sjednice zatvorene.
SUDAC:
Odstupi. Izvedite četvrtoga svjedoka.
ČETVRTI SVJEDOK:
Tu sam uvaženi zastupniče pravosuđa.
SUDAC:
Nisi i ti valjda potrpedsjednik?
ČETVRTI SVJEDOK:
Na žalost nisam. Predsjednica me nije htjela proglasiti. Ja sam ministar prosvjete.
SUDAC:
Pa što je tebi okrivljenik učinio?
ČETVRTI SVJEDOK:
Na njega je povika cijele države. Zamislite velike školske potencijale kako se poslije naporne noći provedene u disku, u pet sati ujutro vrate kući i tek što zaspu, evo ovakvih zločinaca. U šest sati ujutro voze kamione, odvoze smeće, klapaju kontejnerima. Zar ima većega zločinstva nego li nadobudnu mladost uznemiravati pri zasluženu odmoru. I vi govorite o milosrđu. Budite nemilosrdni, budite nemilosrdni.
SUDAC:
Odstupi od mene. Molim slijedećeg svjedoka.
PETI SVJEDOK:
Poštovani gospodine, čuo sam ovoga govoriti kako će ministar kulture pravo u pakao, a da će mu đavli čitati suvremenu prozu zvanu «Fak- književnost». To drugim riječima znači kako on prisiljava ministra kulture čitati i misliti. Zar nije bolje ne čitati i ne misliti? Sudi ga na smrt.
SUDAC:
Svakako, nije dobro previše ni čitati ni misliti. Neobičan bi to bio ministar kad bi počeo čitati. A i vaša osuda, prije suda, malo je prestroga.
ŠESTI SVJEDOK:
Mogu li ja sada?
SUDAC:
Je li te tužitelj najavio?
ŠESTI SVJEDOK:
Ko njega šiša. On se ne smije ni spomenuti nas novinara. Možemo mi samostalno.
SUDAC:
Dakle, vi ste novinar? Kakvu tužbu imate protiv okrivljenika?
ŠESTI SVJEDOK:
Priča kako smo mi novinari jeftini novinari i da pišemo samo ono što nam se naredi, kako smo najbolji kod korita i bukare. Nismo mi prasice. I još je odlučio ne kupovati ni jednih novina. Pa što bi bilo kad bi tako svi činili? Zaslužuje kaznu.
SUDAC:
Kude ti srljaš? Što si navalio?
SEDMI SVJEDOK:
Nemam strpljenja. On stalno unosi zabunu u narod. Priča kako bi on sve neradnike strpao na Goli Otok i dao im čekić da tuku kamenje. Jer da su gotovani i spavalice najgori ljudi na svijetu. Gad radnički. Neka ga sude gotovani i neradnici. Smrt mu.
ŠESTI SVJEDOK:
On stalno ponavlja kako je batina izišla iz raja pa je svjetovao mome tati da je nađe i da njome mene izmlati. Još je rekao da bi on, da mi je otac, češće skidao kajiš s hlača.
SUDAC:
Pa što se onda dogodilo? Je li vas to jako uznemirilo?
ŠESTI SVJEDOK:
Spasilo me to što sam nazvala «Plavi telefon». Došla je teta iz «Baba». Tati je zaprijetila kako će ga, ponovi li to strpati u zatvor, a ovoga protjerala. Blago meni, tata mora mučati a ovoga će ionako ubiti. I neka mu je tako.
SEDMI SVJEDOK:
Kad sam ja vozio sto na sat tamo gdje je glupa policija stavila znak samo od četrdeset, rekao je policajcu neka mi ne piše kaznu nego me dobro ispendreka. Jer da on ne može mirno šetati pored ceste. Pa nije on stup od struje.
OSMI SVJEDOK:
On stalno priča kako treba samo raditi, pa raditi, pa raditi. Nema odmora.
ŠESTI SVJEDOK:
On koristi govor mržnje, majmun, kreten radnički. Stalno sumnjičavo gleda u sve ministre, menedžere, poduzetnike i bankare. Govori da oni žanju gdje nisu sijali i da jedu gdje ništa nisu kuhali. Pa ima li većega uzbunitelja i zločinca?
EUROPSKI POVJERENIK:
Dosta ove komedije! Ovaj proces predugo traje.
SUDAC:
Tko si pak sada ti? Mogao bi barem moliti za riječ.
TUŽITELJ:
Govori. Gosti imaju prednost.
SVI:
Govori!
EUROPSKI POVJERENIK:
Molim riječ! Molim riječ!
SUDAC:
Koga ti pitaš za dozvolu? Njih ili mene? Pa tko je ovdje sudac, ja ili oni? Uostalom, koji si sada ti?
EUROPSKI POVJERENIK:
Ja sam Europska komisija.
SUDAC:
Zar je malo ovih odavde? Pa još i tebe moram slušati.
EUROPSKI POVJERENIK:
Ne igraj se sa mnom. Nisam ti ja odavde. Sudi ovoga. I ne drži se zakona kao pijan plota.
SUDAC:
Čega će se držati sudac ako se ne drži zakona?
EUROPSKI POVJERENIK:
Drži se mene. Ja sam ti zakon. Što ti rečem to ti je i «bog i batina».
SUDAC:
Ali on ništa krivo nije učinio. Ne mogu osuditi nevina čovjeka.
EUROPSKI POVJERENIK:
Moraš. I hoćeš.
SUDAC:
Pa on samo radi svoj posao.Čini mi se da je čovjek sasvim normalan i nevin.
EUROPSKI POVJERENIK:
Pa zato i jest krivac. Zar ti misliš da Europa nema pametnijega posla nego čekati nevine i marljive? I ti šuti. Jer budeš li otezao i ne osudiš li ovoga, nećeš imati udjela u europskome sudstvu.
SUDAC:
Donesite mi lavor. Lavor mi donesite.
TUŽITELJ:
Što će ti lavor?
SUDAC:
Oprat ću ruke. Ja sam čist od krvi ovoga MALOG RADNIKA zvanog SELJAK.
SVI:
Krv njegova na nas i na našu djecu. Sudi ga i osudi. Ne gubi naše vrijeme.
SUDAC:
Izričem presudu. Zbog toga što si se usudio raditi i time uznemirio sve slojeve neradničkog društva, zato što uznemiravaš sve «đabalebaroše» od predsjednika do tete u vrtiću, i zato što si drugačiji od svih, tebe, MALI RADNIČE zvani SELJAČE osuđujem na smrt.
TUŽITELJ:
Živio pravedni sudac.
SVI:
Živio.
TUŽITELJ:
Živjela sloboda, odmor, nerad! Živjele šalice od kave, prstaci i vino. Živjeli idioti i maškare!
SVI: Živjeli!
SUDAC: Proces je završen. A sad se tornjajte. I neka vas vreg odnese.
TUŽITELJ:
Vrag ne nosi. Došli smo pješice.
SUDAC:
Tko ti je to rekao?
TUŽITELJ:
Europska komisija.
SUDAC:
E pa neka vas onda odnese Europska komisija. Idite svi u lijepu europsku komisiju. A mene ostavite na miru. Propade mi dobra briškula.
TUŽITELJ:
Živio ovakav sudac. Živio naš sudac.
SVI:
Živio, živio, živio!
VODITELJ:
E pa dragi moji Komedijaši, vi što ste danas maškare, a i vi što ste maškare dva puta godišnje od najmanje šest mjeseci, možeta biti zadovoljne. Osudili su ga, a organi državne sigurnosti bdjet će da se ovakvi slučajevi više ne ponove. Za svaki slučaj dobro se čuvajte prelaska preko ulice, bolnica, škola, potoka i rijeka, banaka, trgovina i europske komisije. Ne budete li na visini, moglo bi vam se dogoditi da i vas uhvate u kakvu novom zločinstvu. A uhvate li vas, mi ćemo vas dogodine bez skrupula ovdje zapaliti. A sada, lijepo plešite, igrajte i pjevajte, i ne zaboravite pripomenuti u čemu smo svi mi bili loši. Zar ne činite novo zločinstvo počnete li misliti u čemu smo bili dobri.