Operacija Gaon 2

Login Form

Operacija Gaon 2

Detalji: Kategorija: proza; Objavljeno Četvrtak, 15 Kolovoz 2013 19:45; Napisao/la Super User; Hitovi: 4207

OPERACIJA GAON 2

Udbaš Marijan ponovno je sljedećeg dana, u četvrtak, 29. svibnja, u dvadeset i dva sata stavio fra Mateja pred zid svoje istražne prostorije. Ponovno je izgovorio šumu pitanja, kukuljio i mumuljio, pokušavajući svim mogućim preskocima doći do onoga što je želio. A želio je da fra Matej prizna svoj zločin iako ga nije počinio, a da pri tom nabroji svoje velike suradnike. Male je Marijan već imao. Oni su mu na poprište stavili fra Mateja. Sada će mu fra

265

Matej na poprište staviti svoga Provincijala i sve ostale. Fra Matej je odgovarao odgovorima slomljena i umorna čovjeka, izgubljene nade i željna svoje konačne smrti. Marijan je zato birao noć kad svi normalni ljudi spavaju, a umor i iscrpljenost bili su mu glavni

suveznici.

Što znate o fra Ambrozu Budimiru i o njegovom ilegalnom prebacivanju preko granice?

Uoči odlaska sa mnom se poljubio i rekao da odlazi u Ljubljanu.

Vi ste znali za njegov ilegalni bijeg preko granice?

Tvrdim da nisam znao da je odlazak fra Ambroza Budimira bio povezan s njegovim bijegom preko granice.

Fra Albert Bukić kaže da su za njegov odlazak znala sva braća?

Ja za to nisam znao. Smatrate li da je Bukićeva izjava lažna? Smatram u ovom konkretnom slučaju. Suočite li se s njime hoćete li to i nadalje tvrditi? Odlučno ostajem kod svoje izjave. Suočit ćemo vas s fra Albertom Bukićem.

Istražitelj Marijan u subotu, 31. svibnja oko devet sati ponovno je priveo fra Mateja u sobu za istragu. Ostavio ga je stajati u dijelu sobe suprotnu ulaznim vratima.

Vama je poznato da fra Petar Topić bježi ilegalno preko granice?

To mi nije bilo poznato. Privedite optuženog fra Alberta Bukića.

266

Stražari su u dvoranu uveli starca koji je jedva stajao na nogama, umorno upalim očima tragajući za svojim subratom i prijateljem. Sažalilo mu se bilo kad je vidio nekoć tako ponosna i mudra fratra fra Mateja, sada tako bijedna i propala. Ni fra Mateju se nije dogodio drugačiji osjećaj. Gotovo je zaplakao vidjevši izmučena, ponižena i prestrašena nekoć do neba časna i ugledna starca.

Poznajete li privedenoga uhićenika fra Alberta Bukića?

Poznajem, to je fra Albert Bukić.

Bukiću, poznajete li fra Mateja Vodanovića?

Poznajem, to je fra Matej Vodanović, župnik naše župe.

Bukiću, je li fra Matej Vodanović znao za ilegalni bijeg fra Petra Topića iz samostana?

Fra Matej! Vama je provincijal fra Grabić kazao, neposredno uoči njegova, tj. Topićeva odlaska iz samostana, da mali Topić bježi kriomice preko granice.

Vodanoviću, što imate kazati na izjavu fra A. Bukića?

Ja se toga ne sjećam.

Zahtijevam od Vas odlučan odgovor. Je li s vama Provincijal govorio ili nije o ilegalnom prebacivanju?

Ja se toga ne sjećam, a to znači da sa mnom nije razgovarao.

Udbaš nije bio zadovoljan fra Matejom. Još uvijek pružao je otpor i to baš onda kad je smatrao da je najslabiji. Ponovno je odlučio prepustiti ga Grubiću, lijeku za "pad volje", elektrošokovima na poljskome telefonu i dugotrajnom oduzimanju sna i odmora. Grubić je znao što treba raditi i već odavna istrazi davao potporu.

267

Udbaš Marijan ponovno je zatražio privođenje fra Mateja u srijedu, 4. lipnja, u večernje doba. Fra Matej je bio čovjek samo izvana, nigdje više.

Što imate nadopuniti ili izmijeniti u dosadašnjim izjavama?

Obzirom na fra Petra Topića, prihvaćam i priznajem istinitost izjava fra Alberta Bukića, da mi je provincijal Grabić neposredno uoči prebacivanja Topića kazao da on odlazi. Kako mi je i što mi je kazao Provincijal, ne mogu se sjetiti.

Nama je poznato da ste u studenom 1946. godine sastavili letak o izborima. Što ste u tom letku pisali?

Odlučno odbijam, nisam nikada sastavio ni jedan letak, a pogotovo ne taj za izbore.

Saslušavanje u četvrtak, 5. svibnja ponovno je istražitelj Marijan počeo vjerujući u istu suvezničku družbu fra Matejev umor, tjeskobu i duševnu bespomoćnost. Pred njim je sve manje bio čovjek, a sve više sprava koja ponavlja njegov govor. To je udbašu Marijanu baš i trebalo.

Recite detaljno što znate o političkim stavovima prema nastalim prilikama u zemlji i poslije oslobođenja, kako vas osobno, tako i vaše zajednice.

Ja sam i prije današnje Jugoslavije želio da mi Hrvati imamo samostalnu državu koja bi hrvatskosrpsko pitanje riješila na pošten i pravedan način, da u dosta dugom roku omogući fakultativno preseljenje Hrvata, odnosno Srba s jedne i s druge strane, uz potpunu nadoknadu troškova, a za one koje ne bi prihvatili to fakultativno preseljavanje da im se omogući samostalni narodni i vjerski razvoj... Tako sam u vezi toga svoga stava imao želju da se prilike u našoj zemlji razvijaju tako da dođe do

268

promjene režima. U vezi toga ja sam od početka donosio ondašnji opozicijski tisak kao "Demokraciju" i "Glas naroda" te sam, čitajući ga, svoj stav tumačio ostaloj braći u samostanu i utjecao na njih svojim autoritetom. Zbog toga što sam se i ja u svoje vrijeme aktivno bavio politikom, formirao se i kod njih takav stav. To ne znači da oni već i prije nisu imali takav stav o prilikama u našoj zemlji. Kasnije, donošenjem letaka u samostan, kao i njihovim širenjem, ja sam prešao u akciju te priznajem da sam aktivno radio na slabljenju postojećeg režima u našoj zemlji. Tako sam letke koje sam donosio u samostan davao vrataru Poljaku koji ih je umnažao na pisaćem stroju.

Istražitelj je zapisivao u Zapisnik tek djelić razgovora, ali su razgovori sada počeli trajati do iznemoglosti. Fra Mateju nije više ostavljao nikakva vremena ni za sabranost ni za razmišljanje. Tog dana tek je na nekoliko sati prekinuo saslušanje i odmah rano, u petak, 6. lipnja odmah nastavio. Fra Matej se pomalo predao sudbini i više se nije ničemu nadao. Umor i slabost više su govorili od njega.

S kime ste i kada ilegalno počeli raditi protiv ove države?

Odmah u početku ove države, ukoliko bi došao do kakvog letka, donosio sam ga u samostan i davao ostalim fratrima na čitanje. Letke sam obično primao od Pavla Jesiha, a ne isključujem da sam ih i od koga drugoga primao. Letke sam isto tako, ako sam imao više primjeraka, davao svojim prijateljima civilima, bilo da mi ih vrate ili da ih dalje šire. Na našim dnevnim sastancima koji su se održavali poslije ručka i večere, ja sam se nepovoljno izražavao o današnjoj vlasti.

269

Jesu li na tim vašim razgovorima padali kakvi zaključci ili prijedlozi što bi trebalo raditi u vezi vaših rasprava o političkoj situaciji u zemlji?

Međusobno smo razgovarali da bi trebalo nešto poduzeti i kako bi trebalo pokazati aktivnost. Kod toga smo spominjali da bi trebalo raditi na propagandi i da bi za to trebalo naći svjetovne osobe.

Što mislite o izjavi fra Serafina Rajića?

lzjava fra Serafina Rajića je istinita, ali se ne sjećam kakve sam prijedloge davao.

Što vam je poznato o radu i licima iz grupe fra Serafina Rajića?

Znam jedino da je Rajić rekao da imaju stroj za umnožavanje letaka.

Istražitelj Marijan ponovno je prekinuo saslušanje zapisujući samo ono što je zapisati želio, riječima koje je sam birao. Najprije svestrano tumačeći što bi to bio fra Matejev zločin, čekao je da fra Matej počne to i ponavljati. Kad bi fra Matej počeo ponavljati, zapisničarka je sve to zapisivala. Da se stanje ne bi promijenilo, ponovno je udbaš Marijan prepustio fra Mateja milosti udbaša Grubića. Priveo ga je ponovno preda se 10. lipnja, u sat nešto prije ponoći. Bio je siguran u fra Matejevo duševno stanje. Za takvo stanje Grubić je bolji i od najboljih Berijinih stručnjaka.

Imate li što kazati u vezi vašeg jučerašnjeg Zapisnika?

U samostan je došao neki mladić, mislim da je bio ustaša. Mislim da je došao meni, ali kada i u kojem vremenu ne mogu se sjetiti. Predstavio mi se, ali se ne sjećam imena. Moguće da se zvao Ante Kovač, ali to ne mogu sigurno tvrditi. Kazao je da je poslan od naših izbjeglih fratara. Rekao je da ima ovdje posjetiti više

270

mjesta: Kaptol,...Naknadno mi se čini da ga je k meni poslao fra Bonifacije Perović... Taj se mladić kod mene zadržao po prilici 15 minuta.

Tko još zna za posjetu tog mladića? Nitko više. Bio sam sam u uredu kad se pojavio. Jeste li o njemu s kime razgovarali? Nisam o njemu ni s kim razgovarao. Je li mladić nešto donio? Nije.

Ponovno tajite. Zašto mislite da mi to ne znamo. Možda nam je taj mladić pao ruku. Možda je on sve rekao što vi pokušavate sakriti. Sad je kratko iza ponoći. Prekidam saslušanje, a vi do ujutro razmislite. Konačno nam sve recite.

U srijedu, 11. lipnja udbaš Marijan ponovno je dugotrajno ispitivao fra Mateja.

Otkada poznajete fra Jozu Mikulića i kakve je sve funkcije vršio za vrijeme NDHa, i kamo je otišao uoči sloma NDH?

Upoznao sam ga kada sam ušao u franjevački red. Za vrijeme NDH bio je bojni kapelan u Zagrebu, i povukao se 8. svibnja 1947. godine s hrvatskom vojskom prema Austriji.

Nama je poznato da je fra Jozo došao u vaš samostan poslije oslobođenja i to u srpnju 1945. godine.

Priznajem da je fra Jozo Mikulić došao u naš samostan poslije oslobođenja i to u srpnju mjesecu, 1945. godine.

271

Nama je poznato da je fra Jozo Mikulić došao u Zagreb, u vaš samostan, s time da izvidi kakva je politička situacija u zemlji, i kako bi se i na koji način mogao učiniti prevrat. Po tom zadatku poslao ga je iz Austrije Pavelić, i ostali ustaški funkcionari u zajednici sa biskupom Šarićem, Garićem i slovenskim provincijalom, patrom Gracijanom. Što je od vas fra Jozo Mikuć tražio i što ste mu osobno učinili?

Priznajem da me je fra Jozo Mikulić izvijestio o svojoj misiji i da je kazao da ga šalje Pavelić i ustaška emigracija, kao i izbjegli funkcionari Katoličke crkve.

Fra Matej više nije pružao nikakva otpora. Marijan mu je samo prepričao prije zapisnika o čemu će ga ispitivati i pokazivao mu što bi želio čuti. Fra Matej je ponavljao točno kao papiga. Tako je bilo i pri istrazi u srijedu 18. lipnja.

Nadopunite Zapisnik od 16.lipnja.

Na postavljeno pitanje nemam što odgovoriti, osim što sam odgovorio jučer; da poznajem fra Jozu Mikulića koji je nakon oslobođenja kradomice došao u naš samostan preko granice i da je bio u mojoj sobi, tj. gvardijanatu u razgovoru s Bukić fra Albertom. Sa mnom su još bili neki naši redovnici. To priznajem jer mi je predočeno iz Zapisnika o saslušavanju fra Alberta Bukića, a inače ja se ne sjećam je li fra Jozo Mikulić bio u našem samostanu. Želim da mi se i dalje predoče izjave fra Alberta Bukića o Mikuliću i njegovu dolasku u Zagreb, kako bih mogao priznati. Ja ne vjerujem svojem nesjećanju.

Druga izjava Bukićeva je glasila: "Kada je fra Jozo Mikulić zatražio pismeni izvještaj od Vodanovića, prigodom prvog dolaska u Zagreb, prisutan je bio Vodanović i drugi. Bilo je govora kako i na koji način

272

ćemo prikazati političku situaciju u zemlji, a koja bi izvješća morao izraditi Vodanović fra Matej. Znam da je fra Matej Vodanović sastavio izvješće i predao ga Mikuliću uoči odlaska u Austriju."

Priznajem da je izjava fra Alberta Bukića istinita, kao i to da je fra Jozo Mikulić kada je došao iz Austrije, zatražio pismeno izvješće; tom prilikom bili smo nazočni ja i fra Albert Bukić, a za ostale ne znam. Vodio se razgovor na temu izrađivanja pismenog izvješća o političkom stanju u zemlji, a kojega sam trebao napisati ja. Ja sam to izvješće napisao nakon razgovora s prisutnima i predao ga Mikuliću uoči njegovoga odlaska u Austriju. Drugo nemam što kazati jer se detalja ne sjećam, mogu samo potvrditi izjave istinitosti fra Alberta Bukića ili kojeg drugog redovnika.

Ispitivanje je prekinuto, ali se nastavilo istoga dana oko 20 sati. Fra Matej je već bio u takvu stanju da je doslovno "sve priznavao".

Što mislite o Mikulićevu tajnom dolasku iz Austrije?

Koliko se sjećam fra Jozo Mikuć došao je iz Austrije tajno u naš samostan u drugoj polovici 1946. godine. Preko granice je došao s drugim imenom, tj. krivom putovnicom. Na čije mu je ime glasila, ne znam. Fra Jozo Mikulić je došao u moju sobu, a povodom njegova dolaska došli su u moju sobu i fra Serafin Rajić, fra Albert Bukić i fra Roko Tomić. Kako su oni došli u moju sobu ne mogu se sjetiti; da li sam ja njih pozvao ili su oni došli vidjevši njega, ne sjećam se. Tom prigodom on je nama izjavio da dolazi iz Austrije s nakanom da se u ime nadbiskupa Šarića, Garića i Pavelića, odnosno ustaša, informira kakvo je stvarno stanje u zemlji. U njihovo ime trebao je posjetiti u Zagrebu nadbiskupa Stepinca i tajnika papinskog nuncija. Njih je trebao posjetiti također

273

u svrhu doznavanja stanja u zemlji pa su pretpostavljali da je njima situacija najbolje poznata. Isto tako tražio je Mikulić i od mene pismeno izvješće, a potpisivao sam ga osobno zbog toga što sam ga ja sam sastavio kao i zbog tajnosti. Navedeno izvješće sam mu predao u svojoj sobi odmah drugi dan poslije njegovog dolaska u naš samostan. Koliko mi se čini nije bio nitko nazočan kada sam mu predavao izvješće. Eventualno je mogao biti fra Albert Bukić ili sam mu ja to poslije kazao, kada sam već dao izvješće Mikuliću. Taj njegov put ovamo, odnosno izvješće o stvarnom stanju ovdje, trebali su poslužiti ustaškoj emigraciji na čelu s Pavelićem, da vide kakve imaju izglede za svoje akcije koje mi nije spomenuo Mikulić. O rezultatima razgovora sa Stepincem i Massuccijem nije mi Mikulić ništa govorio. Toga puta mislim da se u Zagrebu Mikulić zadržao dva ili tri dana. Gdje je za to vrijeme spavao nije mi poznato. U našem samostanu, odnosno u mojoj sobi, bio je dva puta. Je li ga još tko vidio u našem samostanu, osim dvojice fratara, nije mi poznato. Koliko se mogu sjetiti Mikulić je drugi put došao u Zagreb dva mjeseca nakon prvog dolaska i tada je došao iz Austrije. I sada su ga slali isti "drugovi" kao i prvi put; sada je poslan s uputama, odnosno s namjerom da se među narodom širi ustrajnost i nada da će se prilike u našoj zemlji izmijeniti i to jednim ratnim sukobom. To se trebalo širiti usmenim i pismenim načinom, odnosno širenjem nezadovoljstva na jedan ili drugi način. Usmenim putem preko svojih poznatih, a pismeno širenjem i raspačavanjem letaka, koji bi se rasturivali preko poznatih ljudi.

Što ste napisali u Izvještaju?

Napisao sam o općim prilikama u zemlji. Kao o tisku... hrvatskog i vjerskog tiska uopće nema. lzbori nisu bili slobodni te da je izvršen veliki pritisak da se glasuje i da

274

HSS nije mogla prikazati svoju kandidatursku listu, nadalje da se uhićuje i da su puni zatvori Hrvata, kao i logori, nadalje da se kod raznih manifestacija sili narod na sudjelovanje. Mislim da sam napisao da je Košutić još uvijek u zatvoru (mislim da je još onda bio). Mislim također da sam ga obavijestio i o tome da se još ne sprovode izbori za federalne jedinice, da među seljaštvom vlada veliko nezadovoljstvo zbog rekvizicija, da je radništvo nezadovoljno zbog velikih napora u radu. Nadalje sam iznio položaj penzionera kojima se ne rješava pitanje njihovih daljnjih nadležnosti. U vjerskom pogledu napisao sam da ne vlada sloboda vjere, da nema vjeronauka u školama, da nema katoličkog tiska, itd. U vezi naše Provincije napisao sam koliko fratara je uhićeno, suđeno na logor i ubijeno, kao i o materijalnim gubicima koje je imala naša Provincija. Isto tako pisao sam i o službenoj nauci u školama, tj. da se u školama uči Darwinova teorija, itd.

Prilikom uhićenja rekli ste fratrima da ne smiju ništa govoriti niti priznati o Jolandi Bauer. Da treba sve odbacivati ili govoriti da se ne sjećaju. Zašto ste to govorili?

Iz razloga opreznosti jer smo se bojali da će Jolanda Bauer odati da je od nas dobivala letke te da ćemo biti uhićeni. Na taj način smo mislili da nam se ne će moći dokazati krivica. Sigurno se sjećam da sam o tome razgovarao sa Serafinom Rajićem. Ne isključujem da sam i s drugim fratrima o tome razgovarao, ali s kojima, ne znam.

Zašto ste predosjećali da bi Jolanda mogla izdati?

Ne isključujem da ne bi, ali ja se ne mogu sjetiti.

Udbaški istražitelj Marijan do kasne je noći, sve do sata iza ponoći preslušavao fra Mateja. Dan kasnije, u

275

četvrtak 19.lipnja istragu je nastavio oko 11 sati udbaš Branko Vilović. Za istim stolom i u istoj pozi; fra Matej je morao stajati pored zida, a Vilović je sjedio za stolom u sobi za istrage.

Koga je fra Jozo Mikulić posjećivao kada je došao u Zagreb?

Fra Jozo Mikulić, kada je bio u Zagrebu, bio je kod nadbiskupa Stepinca, kod Massuccija, kod prebendara Pavla Jesiha, zatim u našem samostanu. Mislim da je bio u samostanima i to kod dominikanaca u Maksimirskoj koloniji, konventualaca na Sv. Duhu, trećoredaca i franjevaca u Hercegovačkoj ulici, vjerojatno oko broja 105. Od HSSovaca bio je vjerojatno kod Andreisa, Subašića, Šuteja, Smoljana i možda Marka Branice. Ukoliko dr. Ante Živković nije možda bio osuđen, onda je možda i kod njega bio. Mislim da je bio kod Jolande Bauer i njene majke. Ne isključujem mogućnost da je fra Jozo Mikulić bio i kod don Ante Radića. Možda je stanovao kod neke obitelji koja je iz Omiša, kod kojih je on znao spavati dok se za vrijeme NDH nalazio u Zagrebu. Gdje je ta obitelj stanovala, sigurno je znao fra Leonardo Bajić, a možda i fra Albert Bukić. Možda je posjetio i obitelj Berković, brata fra Petra Berkovića. Stanovali su negdje na Trešnjevci, a za vrijeme rata preselili su se iz Niša u Zagreb. Taj Berković bio je po zanimanju knjigovođa, a imao je ženu i dvoje djece.

Kada sam zalazio Jesihu, vidio sam nekoliko puta kod njega jednog gospodina, mislim da je to njegov brat. On je američki državljanin, barem sam ga ja takvim držao. Svejedno, meni nije poznato da je Jesih zalazio u Engleski konzulat. Jesih mi je govorio kako njegov brat ima namjeru, budući ustav dopušta rad svim strankama kao i slobodu tiska, izdavati jedan informativni dnevnik. Inače, Jesih Pavao prijateljevao je s mačekovcima i bio njihova

276

pouzdana osoba. Vjerujem da je Mikulića Jesih doveo do gore spomenutih HSSovaca, ukoliko je Mikuć bio kod njih. Meni je Pavao Jesih jednom prilikom napisao na pisaćem stroju govor Randolpha Churchilla. Vjerujem da je Jesihov brat prepisao i preveo taj govor u Engleskoj čitaonici. Ja sam mu taj primjerak morao vratiti natrag.

Na kojim mjestima je sve bio fra Jozo Mikulić?

Ne isključujem mogućnost da je fra Jozo Mikulić bio u Splitu. Ako je bio u Splitu, onda je razgovarao s provincijalom Grabićem. Svrha njegovog dolaska u naš samostan bila je da dobije obavijesti o političkim i vjerskim prilikama u zemlji. Nagađam da bi još mogao biti u Rijeci, Sušaku, Karlovcu ili Varaždinu. Najvjerojatnije mi se čini da je išao u Split.

Na koji način je fra Jozo Mikulić došao u Jugoslaviju?

Mislim da je fra Jozo Mikulić uvijek putovao u našu zemlju preko Maribora ili preko Ljubljane iz Austrije. Putovao je željeznicom, a imao je i dokumente, redovitu putovnicu, barem ja tako mislim. Putovnica je glasila na tuđe ime.

Istražitelj Vilović prekinuo je ispitivanje oko 13 sati, a stražari su fra Mateja odveli u samicu. Ponovno su ga priveli iza 21 sat. U sobi za ispitivanje dočekao ga je udbaš Marijan. Pročitao mu je ono što je prethodno Viloviću dao u Zapisnik, a onda je nastavio ispitivati.

Navedite lica kod kojih je bio fra Jozo Mikulić kada je potajno došao iz Austrije u Zagreb.

Zasigurno da je došao u drugoj polovici 1946. godine. Stepincu je kazao da je došao ovamo doznati kakva je situacija u zemlji. Isto tako kazao je Stepincu što se događa vani, što radi ustaška emigracija i odbjegli funkcionari Katoličke crkve iz Jugoslavije, tj. da vode

277

propagandu za Nezavisnu Državu Hrvatsku i propagandu protiv postojećeg stanja u zemlji. Svakako mu je kazao da se oni u tom svom radu oslanjaju na Saveznike s jedne strane i domaće katoličke krugove u Austriji. Isto tako izručio mu je pozdrave nadbiskupa Šarića, Garića i ostalih svećenika. Stepinac se preko njega zauzimao za rad i stanje u kojem se nalaze odbjegli dostojanstvenici Katoličke crkve, kao Šarić i Garić. Mikulić mu je kazao za Šarića da je dobro gledan od austrijskih biskupa i da su ga oni pozvali na jednu svoju konferenciju koja je bila u Salzburgu, na kojoj je Šarić održao austrijskim biskupima jedan referat o stanju u Jugoslaviji općenito, a u kojem se naročito dotakao pitanja vjerskog djelovanja i slobode koje to djelovanje u Jugoslaviji nema. Inače se Stepinac još zauzima o tome kako žive izbjeglice, koliko ih se spasilo preko granice, itd. O tome je meni Mikulić pričao u našem samostanu u posve slobodnom razgovoru. U vezi stanja u zemlji, Stepinac je kazao da je narod kao nikada prije vezan za Katoličku crkvu i da vjera ne uživa slobode za koje je pretpostavljao da će ih imati. Na temu političkog stanja Mikulić je samo izdvojio Stepinčevu izjavu da režim ima za sobom manjinu naroda. Na kraju, Stepinac mu je kazao da takvo stanje katolicizma u Hrvatskoj mora uroditi plodom i da je s te strane optimist. Nadalje mu je Stepinac rekao da među katoličkim klerom vlada jedinstvo i sloga.

Nadalje je posjetio tajnika papinskog izaslanika Massuccija. Njega je posjetio da izvidi što strani promatrač koji dolazi u dodir s mnogim licima kaže, kakva je situaciju u zemlji. Tako mu je Massucci rekao da rezultati izbora ne odgovaraju stvarnom stanju u zemlji, da je raspoloženje naroda posve drukčije nego što se to možda na prvi pogled vidi iz rezultata izbora. Inače mu je Massucci rekao da će situacija u budućnosti svakako biti bolja, i da će režim biti prisiljen davati veće slobode

278

vjerskom djelovanju nego sada. Massucci mu je također ispričao nekoliko konkretnih primjera incidenata koje su imali crkveni funkcionari. Posjetio je i Pavla Jesiha.

Istražitelj Marijan fra Mateja je ispitivao cijela tri sata. Stajanje na nogama i stalni noćni posjeti grubijana Grubića bili su jamstvo kako fra Matej više ne će moći pružati otpora. Novo je saslušanje počelo u subotu, 21.lipnja, oko 18 sati i vodio ga je Marijan. Ponovno je obnovio ono o čemu je želio da mu fra Matej govori. Ponovno se raspitivao za detalje o fra Jozi Mikuliću i njegovu tajnom dolasku.

Kakve je upute donio fra Jozo Mikuć kada je drugi put potajno došao preko granice?

On je rekao da treba širiti vijesti od usta do usta i eventualno, ako bude moguće, i letcima, da će Amerika praviti pritisak, što se Jugoslavije tiče, kako bi došlo do popustljivosti sadašnjeg režima u pravcu sporazuma s oporbom, a kako bi se na taj način došlo do novih izbora. Ako to ne uspije, da se odmah može sa sigurnošću očekivati rat. Širenje takvih vijesti, bilo usmenim ili pismenim putem, stvara se kod naroda nezadovoljstvo prema režimu, a ujedno se podiže moral ljudi da ne klonu duhom. U tu svrhu treba upotrijebiti, odnosno treba ukazati na razne druge mjere koje se rade i primjenjuju, a neugodne su za javnost: rekvizicija, razni slučajevi neuspjeha u tvornicama, izrada loše robe i razni drugi slučajevi, razne osude koje su pale, slučajevi konfiskacije, itd. Jednom riječju treba ukazivati na slučajeve koji pokazuju da stvari ne stoje dobro te bi kao takvi mogli služiti u stvaranju nezadovoljstva. Nadalje, da ljudi iz Mačekove opozicije nastoje da se uvuku u narodne odbore i u razne druge, tako da bi u slučaju potrebe mogli svjesno ne ispunjavati razne poslove koji su određeni putem drugih državnih organa ili ustanova.

279

Tako na primjer, neispunjavanje otkupa viškova žita, vršenje rekvizicije i raznih drugih poslova. U vezi tih uputa ja sam dobio dojam da je njemu najglavnije da u vezi njih ovdje u Zagrebu porazgovara s predstavnicima Mačekove oporbe. Ovo je meni Mikulić govorio u mojoj sobi u našem samostanu. Ne sjećam se je li još tko bio nazočan kada smo o tome razgovarali.

Nama svećenicima Mikuć je preporučio da i mi sa svoje strane poradimo na proširivanju nezadovoljstva prema režimu i to koliko god možemo i koliko nam dopuštaju prilike.

Na Bolu sam održao predavanje o ukazanju. Uvjerio sam se da je to bila obmana. Prevario sam se što sam držao to predavanje.

Na koji ste način djelovali propagandno u smislu Mikulićevih poruka u stvaranju nezadovoljstva?

Svim osobama koje su dolazile kod mene ili sam ja odlazio kod njih, ili sam ih susretao vani, govorio sam, od usta do usta, da će se prilike kod nas uskoro promijeniti. To sam tumačio time, kako je Mikulić već kazao, da Amerika ima odlučan stav da se prilike u našoj zemlji promijene te da dođe do pravih slobodnih izbora uz sudjelovanje mačekovske oporbe. Ukoliko ne bude efikasan pritisak Amerike u tom cilju da će svakako doći do rata. Mogu navesti da sam ovako govorio Leu Kauriću, Krešimiru Beniću, Ðuri Horvatu, Hinku Krenčiću, prof. Nikoli Žicu, a i inače sa svima s kojima sam dolazio u doticaj, a imena se ne mogu sjetiti.

Istražitelj Marijan saslušanje je prekinuo u 21 sat. Saslušanje je nastavio oko 22.30 sati istražitelj Branko Vilović. Nastavio je tamo gdje je Marijan stao.

Kakve je upute donio u Zagreb fra Jozo Mikulić?

280

Kada je Mikulić drugi put došao u Zagreb, pričao je kakve su prilike u inozemstvu i kako će doći do promjene vlasti u Jugoslaviji. U vezi toga treba provesti usmenu propagandu, a od usta do usta također i pismeno. Mi fratri u tome ćemo pravcu djelovati. Braća su u samostanu o tome razgovarala. Kod toga se spominjala Jolanda Bauer i fra Serafin Rajić. Osim toga, fra Jozo Mikulić dao mi je sugestije da čudesa moram iskoristiti u političke svrhe, kao i u propovijedima.

Što je fra Jozo Mikulić donio u samostan?

Fra Jozo Mikulić donio je 15.000 dinara, i to za propagandni materijal. Ja sam mu kazao da ćemo po njegovim uputama raditi na širenju propagande zajedno sa fra Serafinom Rajićem i Jolandom Bauer. Ja sam taj novac dao fra Serafinu Rajiću da ga preda Jolandi u ime toga tajnog rada. Jolanda se sasvim angažirala.

Udbaš Vilović saslušanja je prigotovio oko pola sata iza ponoći. Nastavio je ponovno u ponedjeljak, 23. lipnja, oko 8 sati. Ponovno je razgovor tekao oko fra Joze Mikulića.

Kome je Mikulić odlazio u Provinciju kada je drugi put došao u zemlju?

Drugi put kada je fra Mikulić došao potajno u naš samostan u Zagrebu, rekao je da će ići našem provincijalu fra Petru Grabiću u Split. Po mom mišljenju, taj je put uslijedio u kolovozu, 1946. godine. O tome da je Mikulić bio kod Grabića u Splitu obavijestio me je Grabić. Mikuć ga je obavijestio o situaciji vani i u vezi te situacije, kao i da se trebamo i mi franjevci angažirati u stvaranju nezadovoljstva prema režimu. To je bila želja onih koji su Mikulića poslali ovamo u Jugoslaviju od biskupa Šarića i Garića koji su se nalazili zajedno s ustašama u Austriji.

281

Tko je vršio prekrštavanje Srba u Hrvatskoj iz samostana u Zagrebu?

To je najviše radio fra Petar Berković, a na prekrštavanje Srba išao je i fra Jozo Visković. Visković je mene pitao za savjet, a ja sam mu rekao da ide jer da odgovornost za to ne pada na njega. Kada je Provincijal saznao, ništa nije kazao, nego je to samo primio na znanje.

Udbaš Vilović saslušanje je prekinuo oko podne, ali ga je ponovno nastavio oko dvadeset i dva sata. Fra Matej je ponovno, čitav dan stojeći i odgovarajući na pitanja još jednom dočekao zoru. Vilović je ispitivanje završio oko jedan sat poslije ponoći. Ponovno isti krug pitanja i ponovno izvlačenje onoga što se željelo iz usta potpuno rastrojena čovjeka.

Saslušavanje u srijedu, 25. lipnja započelo je u 11.30 sati i ponovno ga je vodio Vilović.

Koliko je bilo sastanaka definitora Provincije poslije odlaska ustaške vlasti?

U svibnju 1946. godine. Sastanak se imao održati u lipnju 1947. godine.

Što ste razgovarali s provincijalom Grabićem nakon što je on bio s fra Jozom Mikulićem?

Njemu je fra Jozo Mikulić donosio poruke i prijedlog iz inozemstva da čitava Provincija poradi na propagandi. Mikulić mu je govorio sve ono što je govorio nama u Zagrebu, to jest o aktivnosti mačekovaca i ustaša u inozemstvu, kako se radi da dođe do promjene režima u Jugoslaviji, a kako bi u tom slučaju mačekovci došli na vlast. Provincijal se Grabić suglasio s njegovim prijedlogom, s tim da će on svojim savjetom i svojim utjecajem nastojati djelovati na ostale naše samostane i

282

fratre da se i oni zauzmu u tim stvarima. Znam da je Provincijal morao obići, po službenoj dužnosti, samostane: Zagreb, Knin, Šibenik, Sinj, Visovac, Omiš, Sumartin, Živogošće, Zaostrog, Imotski, Karin i Makarsku. Vjerojatno je to iskoristio da ono što je govorio s fra Jozom Mikulićem prenese na te samostane.

Dakle, možemo zaključiti kako su svi samostani vaše Provincije po obavijesti što ju je dao Provincijal znali za namjere fra Joze Mikulića i njegovih suradnika.

To bi se tako moglo reći.

Vilović je saslušanje prekinuo oko četrnaest sati. Do sljedećeg dana fra Matej je proveo u samici. Jutrom, u četvrtak, 26. lipnja saslušanje je počeo udbaš Oto Pečnik.

Kakve ste mjere poduzeli poslije hapšenja Jolande Bauer?

Jolanda Bauer poznavala je naš ilegalni rad, to jest rad nekolicine redovnika. Među njima smo u prvom redu bili ja, fra Serafin Rajić, mislim fra Leonardo Bajić, fra Jozo Visković i fra Albert Bukić. Ne isključujem da su se i koji drugi redovnici iz našeg samostana bavili protunarodnim, tj. ilegalnim radom. Kao prvo govorili smo međusobno, zapravo ja i fra Serafin Rajić, a ne isključujem da su i ostali bili tom prilikom, da ukoliko budemo uhićeni niječemo sve što će nas teretiti u istrazi. Takav sam stav i zauzeo na svojim saslušavanjima, ali sam ga izmijenio nakon pročitane izjave fra Alberta vidjevši da je to neuspješno.

Što ste sakrili u samostanu u zadnje vrijeme kao i izvan samostana?

Osobno sam dao zakopati zlato i srebro, koje je bilo stavljeno u čeličnu kesicu, a zakopano je po časnoj sestri Dvoržak koja se tada nalazila u našem samostanu. Zlato je zakopano u šupi koja se nalazi na istočnoj strani

283

samostana, a služi kao skladište ugljena. Zakopano je oko metar i po duboko u zemlju. Za mjesto gdje je zlato zakopano, osim mene zna i fra Albert Bukić. Prehrambene namirnice su zakopane po nekim samostanima i po privatnim skladištima. U jesen 1946. godine poništio sam, odnosno spalio blagajnički dnevnik samostana, jedan dio arhive iz raznih godina, obzirom da su pojedini dopisi iz arhive bili intimnosti samostana, s druge strane službeno dopisivanje s ustaškim vlastima, Provincijom i drugima. Ne znam je li uništena samostanska kronika koju je vodio fra Albert Bukić već više godina. Do tada ju je vodio fra Jozo Visković.

Što je fra Jozo Mikulić donio iz inozemstva u samostan kada je po drugi put došao iz inozemstva?

Kada je fra Jozo Mikuć došao po drugi put iz inozemstva u Zagreb, odnosno u naš samostan, u kolovozu 1946. godine, sa sobom je donio paket u kojem je bila zamotana paklena mašina.

Nacrtajte kako je izgledao taj paket.

Fra Matej je na komadu papira nacrtao paket i potvrdio potpisom da je paket upravo tako izgledao. Udbaš Pečnik nastavio je s pitanjima.

S kim ste razgovarali o tom paketu?

Tom prilikom razgovarali smo fra Serafin Rajić i ja. Ostali iz samostana nisu bili nazočni. Tek kada je Mikulić otišao u inozemstvo, zapravo u Austriju, to smo kazali i fra Albertu Bukiću, fra Leonardu Bajiću i fra Jozi Viskoviću, i da ga trebamo upotrijebiti da dignemo u zrak neku tvornicu, da uništimo strojeve, čime bismo izrazili nezadovoljstvo protiv današnjega stanja. Svi nazočni su odobrili nakanu i primili do znanja. Paklena mašina nalazi se kod fra Serafina Rajića, u njegovoj sobi u ormaru, a nakon petnaestak dana fra Serafin je predao paklenu

284

mašinu Bauer Jolandi. Ona ju je trebala predati svjetovnim licima kojima ne znam imena, a koja su trebala izvršiti, odnosno upotrijebiti paklenu mašinu u tvornici C. D. Gaon. Osim Tvornice Gaon bila je predviđena i tvornica Rade Končar, uz uvjet da prilikom upotrebe paklene mašine ne bude ugrožen nijedan život. Nakon primitka eksploziva Jolanda Bauer je u naš samostan došla i izvijestila fra Serafina o nalasku svjetovnih lica koja će izvršiti taj pothvat u tvornici Gaon. Nakon eksplozije fra Serafin Rajić pošao je u tvornicu Gaon vidjeti kolika je šteta u tvornici. Kada je došao u samostan, govorio je javno svima u samostanu da je šteta u tvornici velika.

Je li vam dobro, gospodine Vodanoviću?

Dobro mi je, ako se sve ovo zove dobrim.

Hoćemo li prekinuti, je li vam za danas dosta?

To me do sad nikada niste pitali.

Ipak ćemo prekinuti. Stražaru, odvedi okrivljenog Vodanovića u ćeliju.

Istražitelj Oto Pečnik namjerno je prekinuo istragu baš kod govora o eksploziji i mrtvima. U Zapisnik je zapisao doslovce kako fra Matej Vodanović više ne može govoriti. "Umoljavam da me se pusti sa saslušanja jer sam potpuno slomljen i to do sutra kada ću se malo sabrati da mogu dati neke detalje u vezi eksplozije". Fra Matej je bio uvijek isti, kostur čovjeka koji od umora i od iscrpljenosti nije više ništa znao. Istraga je nastavljena u petak, 27. lipnja, a ponovno ju je vodio udbaš Oto Pečnik.

Tko je još osim Rajića znao za paket što ga je Mikulić donio.

285

Znali su fra Alberto Bukić, fra Leonardo Bajić, fra Josip Visković.

Je li znao provincijal fra Petar Grabić?

Znao je preko pisama.

Samo preko pisama? Je li provincijal Grabić vidio eksploziv?

Provincijal je vidio eksploziv.

Tko je od civila bio u vašoj organizaciji?

Jolanda Bauer.

Koje su osobe uputile u zemlju fra Jozu Mikulića i po kakovom zadatku?

Ustaška emigracija i Pavelić. Izbjegli biskupi Šarić i Garić.

Što sve znate o provincijalu fra Petru Grabiću?

Grabića sam upoznao još 1912. godine u Splitu.

U kolikoj je mjeri provincijal fra Petar Grabić davao potporu ustaškim vlastima po osnutku NDH i u čemu se očitovala njegova suradnja?

Provincijal je želio Nezavisnu Hrvatsku Državu. Radovao se Hrvatskoj državi.

Istražitelj Pečnik saslušanje je priveo kraju zadovoljan onim što je ulazilo u Zapisnik. Stražar je odveo fra Mateja u samicu. Istraga se brinula da fra Matej ne dođe do misli otpora i da sve ne zaniječe. Nisu se morali brinuti. Što iscrpljenost, što juha onog udbaškog "doktora", što želja da ga što prije ubiju jer je to slutio, činili su da mu sve bude svejedno.

Ponovno su ga na saslušanje priveli u utorak, 1. srpnja, a istrazi se vratio udbaš Marijan. On je nastavio gdje su

286

drugi stali. Počeo je oko deset sati, a završio nešto iza podneva.

Što se nalazilo u kašeti sa zlatom koju ste zakopali 1944. godine?

Zavjetni darovi župe Gospe Lurdske.

U skrivenoj kašeti nalazilo se i nešto strane valute što je po propisima kažnjivo. Fra Jozo Mikulić dao mi je 500 dolara. Prvi iskaz da mi je dao dinare nije točan.

Tko je fra Jozu Mikulića poslao u Zagreb, koliko je puta bio u Zagrebu i odakle je došao?

Mikulić je u Zagreb došao dva puta. Prvi put u svibnju ili početkom lipnja 1946. godine, a drugi put došao je u kolovozu 1946. godine. Oba puta došao je iz Austrije. Poslali su ga ustaše zajedno s mačekovcima i odbjeglim katoličkim biskupima. No najmjerodavniji čimbenik jest njegova bojna jedinica. Za njegov dolazak znale su i angloameričke vlasti. Putovnicu ovamo dale su mu engleske bojne vlasti. Eksploziv je dobio preko engleskog konzulata; on ga je samo podigao i donio nama u samostan.

Tko vas je prvi obavijestio o eksploziji u Gaonu?

Prvi je otišao fra Serafin Rajić te je donio glasove o načinjenoj priličnoj šteti.

Kako je između samostana i fra Joze Mikulića bilo dogovoreno predizanje eksploziva i za druge objekte poslije ove diverzije u tvornici Gaon?

Koliko je meni poznato eksploziv se dobivao preko Engleskog konzulata. Onaj tko bi išao samo bi se predstavio posebnom šifrom, a ona je glasila "Ante Kovač".

287

Saslušavanje u srijedu, 2. srpnja vodio je Oto Pečnik. Dugo se vremena mučio jer je Fra Matej Vodanović sve teže i teže razumijevao što želi istražitelj. Raspitivao se oko tvornice Gaon.

Koje ste osobe poznavali u tvornici Gaon?

Između ostalih poznavao sam povjerenika Bartulica Dragutina, svoga školskog kolegu iz Splita i njegova zamjenika lvančevića.

Za Zapisnik Otu Pečniku i to je bilo dovoljno. Prekinuo je saslušanje i ponovno ga nastavio sutradan, u četvrtak, 3. srpnja. Zanimalo ga je što fra Matej Vodanović ima nadodati u raniji zapisnik.

Ništa! glasio je fra Matejev odgovor.

Udbaš Pečnik prekinuo je saslušanje, ali je nastavio istoga dana. Još jednom se vratio na fra Jozu Mikulića.

Imate li što nadodati na jučerašnje saslušavanje?

Fra Jozo Mikulić je uz pomoć engleskog časnika Hardya dobio paklenu mašinu i novac ovdje u Zagrebu.

Poznajete li osobu Stjepana Vinkovića?

Poznajem.

Poznajete li to da taj Vinković posjeduje stroj za umnožavanje letaka?

Nije mi poznato.

Je li vam poznato da je to zakleti neprijatelj ove države?

O tomu vam ne bih znao ništa reći. Je li fra Serafin Rajić imao veze s križarima? Fra Serafin Rajić imao je veze s križarima.

288

Koje je osobe fra Jozo Mikulić posjetio, a da ih ranije niste imenovali?

Posjetio je gvardijana konventualaca, zatim gvardijana trećoredaca, gvardijana dominikanaca.

Što znate o Vladi Poljaku?

Protivnik je današnje vlasti, a nije glasovao, kao ni ostali u našem samostanu. Dapače, Poljak je sastavljao i letke protiv današnjeg sustava.

Navedite što ste pisali provincijalu fra Petru Grabiću povodom dolaska Mikulića u Zagreb?

Nakon što je Mikulić došao u samostan i donio paklenu mašinu te upute i novac za isplatiti svjetovne osobe koja će izvršiti diverziju, pisao sam mu o njegovim vezama s Englezima, kao i diplomatskim vezama. Javio sam mu da akciju u Austriji pomažu moralno biskup dr. Ivan Šarić, banjalučki biskup Garić, poznati ustaša Mrmić, profesor iz Zagreba, i profesor iz Zagreba Ivan Oršanić. Pismo sam poslao po osobi koja je išla u Split, ali se ne mogu sjetiti njezina imena. Od Provincijala sam dobio odgovor da je primio pismo, u kojem piše da to radimo oprezno, da ne bismo izložili osobe koje u to ulaze, kao i pojedine redovnike, sam samostan, a napokon i Provinciju. Glede eksploziva, da moramo paziti da ne bude ljudskih žrtava.

Znači da ste vi prilikom prvog i drugog dolaska Mikulića u Zagreb o tome obavijestili provincijala fra Petra Grabića?

Jest, ja sam jednom i drugom prigodom obavijestio provincijala fra Petra Grabića o Mikulićevu dolasku u Zagreb, te o podacima kako sam već ranije naveo.

289

Kakve ste smjernice dobili od provincijala fra Petra Grabića kada ste bili kod voditelja papinske nuncijature Hadeya u Splitu?

Za vrijeme sastanka održanog prošle godine u Splitu, ja sam zajedno s fra Petrom Grabićem posjetio splitskog biskupa, dr. Kvirina Klementa Bonifačića.

Kakve je veze podržavao Pavao Jesih s mačekovcima u Zagrebu?

Jesih je za vrijeme rata održavao veze s mačekovcima u Zagrebu i to preko Ivana Farolfija, koji je za vrijeme Banovine bio na Visu načelnikom i zamjenikom Mačekova poslanika za Kotar Hvar i Vis.

Što znate o don Anti Radiću?

Upoznao sam ga u bogosloviji, a još bolje kada je bio u Hrvatskoj pučkoj stranci. On je bio jedan od istaknutih radnika u stranci i u društvima.

Udbaš Pečnik saslušanje je prekinuo zadovoljan onim što je u Zapisnik ušlo. Po potpisu fra Mateja je stražar odveo u samicu. Ponovno je Pečnik pozvao fra Mateja na saslušanje u subotu, 5. srpnja. Najprije mu je dugo objašnjavao tko je sve upleten u organizaciju, a kad je shvatio da će ga fra Matej slijediti, započeo je pitati i u Zapisnik zapisivati.

U kojem roku ste obavijestili provincijala fra Petra Grabića o izvršenoj eksploziji?

Nakon što je eksplozija izvršena, izvijestio sam Provincijala putem svjetovnih lica o onoj paklenoj mašini koju je donio fra Jozo Mikulić u naš samostan. Sadržaj sam pisma pisao doslovce ovako: "Mnogopoštovani oče, u vezi mog izvješća prošle godine o dolasku fra Joze Mikulića u naš samostan, te o paklenoj mašini koju sam tom prilikom ostavio, dužan sam Vas izvijestiti da je ta

290

paklena mašina preko svjetovnih lica postavljena u tvornici Gaon i 4. ve1jače ove godine je eksplodirala i uništila neke strojeve, ali je nažalost, tom prilikom bilo ranjeno pet osoba, od kojih su dvojica poginula, što nas je sve ražalostilo, obzirom na ljudske žrtve. Do toga je moglo doći samo neopreznošću svjetovnih lica koja su to izvršila. Pozdravlja Vas fra Matej." Na to pismo Provincijal mi nije odgovorio.

Potpuno zadovoljan izjavom, udbaš Pečnik ponovno je prekinuo saslušanje, ali ga je nastavio istog popodneva.

Što ste pisali provincijalu fra Petru Grabiću u vezi Mikulićevih informacija, i kakav je stav morala Crkva poduzeti u danima promjene i dolaska drugog režima?

Poslije dolaska Mikulića u naš samostan u Zagreb pisao sam Provincijalu: "Kada dođe do promjene režima, katolici ne bi nikako smjeli osnivati neku katoličku stranku. Držim da bi to bila pogrješka koja bi se osvetila. Katolici bi za sebe, dotično za Crkvu morali tražiti potpuno slobodno djelovanje na svim područjima, na kojima Crkva, odnosno katolici mogu raditi, kao na pr. školstvo, vjerska i prosvjetna društva, privredne ustanove, zadrugarstvo, tisak i slično."

Recite sve što znate o fra Silbi Budroviću, dominikancu?

Fra Matej je počeo govoriti ono što je o fratru znao, a Pečnik je polako razapinjao svoju mrežu. Provincijal Grabić već je u mreži, sada slijedi to da u mrežu upadnu poglavari ostalih redova u Zagrebu i Hrvatskoj. Polako se ostvarivao plan. Uskoro će se doznati kako su u terorističku organizaciju upleteni svi važni ljudi Katoličke crkve. Fra Matej Vodanović postaje tomu glavnim

291

svjedokom. Udbaš Pečnik dobio je što je želio. Prekinuo je saslušanje i fra Mateja vratio u samicu.

Istraga je nastavljena u utorak, 8. srpnja i ponovno ju je vodio Oto Pečnik. Bio je veoma zadovoljan jer je uspijevao. Fra Matej je potvrđivao baš sve što je na papiru pisalo. Više se nije ničemu protivio.

Kažite imena redovnika koje je fra Jozo Mikulić posjetio u Zagrebu poslije svog tajnog dolaska!

Osim samostana Gospe Lurdske, posjetio je i samostan na Sv. Duhu, samostan dominikanaca, te samostan isusovaca na Ksaveru.

Možete li čime nadopuniti svoja poznanstva i susrete s voditeljem papinske nuncijature Harleyem?

S njim sam se sastao slučajno, polovicom 1946. godine u Splitu.

Udbaš Pečnik ponovno je prekinuo saslušanje i nastavio ga dan kasnije. Fra Mateja Vodanovića saslušao je posljednji put u srijedu, 9. srpnja 1947. godine.

Kakve ste veze imali s inozemstvom preko samostana na Trsatu, zapravo preko gvardijana fra Mije Trohe?

21. rujna 1945. godine bio sam na Trsatu u franjevačkom samostanu u kome je gvardijan bio fra Mijo Troha. Za vrijeme ručka vidio sam našeg klerika fra Luku Modrića. Pitao sam ga što radi u tom samostanu. Odgovorio je da čeka na prebacivanje preko granice. Pitao sam ga što će poručiti bratu koji se nalazi u samostanu u Zagrebu. Na to mi je odgovorio da ga obavijestim da još čeka. Modrić fra Luka došao je na odmor iz bojnice i iskoristio priliku da pobjegne preko granice, uz pomoć samostana franjevaca koji pripada Provinciji sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Je li za to znao gvardijan Troha, nije mi poznato. Preko samostana u

292

Trsatu slao sam pisma u Rim fra Dominiku Mandiću za neke preporuke. Pisma su preko granice prenesena tajnim putem.

Udbaški istražitelj Oto Pečnik prigotovio je ono što su zajedno s njime više od mjesec dana radili udbaši Marijan, Ilej i Vilović, ne zaboravljajući doprinosa Ilije Grubića, a pod budnim okom udbaša Milunovića i zapovijedima Drakulića i Krajačića. U rukama su imali svežanj od 126 stranica Zapisnika. Na svakoj je stranici pisalo kako je fra Matej razumio Zapisnik i kako ga potpisuje bez prisile. Vladimir Ranogajec, takozvani javni tužitelj sad je mogao pisati optužnicu.

Osim svih samostanskih poglavara, Pečnik u Vodanovićevu "terorističku organizaciju" uvodi pored engleskog konzula u Zagrebu i vatikanskog nuncija. Što god istražitelj govori, fra Matej sve potpisuje. Sada imaju na popisu sumnjivaca čitavu Katoličku crkvu, a preko Engleske čitav Zapad. Komunistički organi "Narodne vlasti" dosegnuli su zvijezde. A sve piše. Sve se priznalo. Fra Mateja Vodanovića zatvorili su u njegovu samicu i više ga nisu izvodili. Davali su mu aluminijsku posudicu zvanu porcija, a doktor nije ni nadalje zaboravljao stavljati lijek za omekšavanje ljudske volje. Fra Matej Vodanović čekao je suđenje. Sada kao i svi drugi, osim provincijala fra Patra Grabića.

293

DEVETNAESTO POGLAVLJE

Upravitelj Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita fra Petar Grabić slovio je za mudra, razborita i sposobna čovjeka. Siromaština podneblja u kojem je ponikao naučila ga je kako opstaju samo najčvršći, a bistra glava sposobna dječaka vrlo brzo dovela do mjesta gdje se natječu najbolji. Među fratrima slovio je za orijaša. S kim se ima posla govore neke odlučne činjenice.

Doktorirao je dogmatiku u Rimu. Šest puta bio je provincijal svoje provincije. Osam puta bio je generalni vizitator Franjevačkog reda. Osnovao je hrvatsku "istraživačku koloniju" u Rimu i osigurao joj sredstva za rad. Kao prvi gvardijan gradio je samostan u Vrbanićevoj, a dovršavao i veliku crkvu u Makarskoj. Osnovao je tiskaru "Kačić" u Šibeniku. Bio je urednikom nekoliko važnih crkvenih listova. Surađivao je u mnogim svjetskim znanstvenim časopisima. Bio je jedan od najutjecajnijih ljudi Katoličkog pokreta. Poznavao je važne ljude svoga doba, hrvatske, a i svjetske javnosti, od jugoslavenskog kralja Karađorđevića do umjetničkih krugova Ivana Meštrovića. Bio je blistav polemičar i čovjek dobra pera. Uz to druželjubiv, sposoban uvijek naći vremena za popiti čašu vina s onima od kojih bi drugi lako željeli pobjeći.

Ovakvoga fra Petra Grabića zatekao je rat i sve nedaće što su se sručile na njegovu zajednicu. Pobješnjeli konj crvenog komunizma previše se zatrčao, oštrim kopitima gazeći nedužne prolaznike. Ubili su mu više od četrdeset fratra, dio Provincije zapalili, dio zatvorili u logore, a ono što je od fratara ostalo svaku je noć omrknjivalo ne vjerujući čvrsto da će i osvanuti. Kad su mu dojavili kako je u Zagrebu Udba opkolila kuću i uhitila

294

sve odgovorne fratre samostana i župe, znao je kako se obruč steže i oko njega. Da to nije uviđao bio bi naivan, a naivnost uz njegovu narav i uz njegovih šezdeset i pet godina jednostavno nije išla. U svojoj sobi u Splitu sve je već složio na svoje mjesto, čekajući kad će Udba zakucati na samostanska vrata.

Od listopada 1946., kad je, "iznerviran pismima" što ih je iz Zagreba dobivao od fra Mateja Vodanovića, pošao u Zagreb raščistiti nejasnoću koja ga je mučila, otkrivajući prijevaru u koju je netko uvukao i fra Mateja i njega, znao je kako se klupko zla mota oko njega i njegove Provincije.

Cijelo to vrijeme mislio je na zagrebačko zbivanje, pokušavajući domozgati što se sprema. Bio je svjestan kako iza svega stoje komunističke vlasti, ali nije zaista bio svjestan pred kim to stoji. Uvučen u igru pismima, prekasno spoznajući kako je netko pisao pisma umjesto fra Mateja i slao ih njemu, istovremeno šaljući u njegovo ime i s krivotvorenim potpisom lažna pisma fra Mateju, sada je pokušao iz svega toga naći izlaz. Nije ga nalazio.

Kad ga je u Zagrebu u župnome uredu uz to dočekala takozvana paklena mašina što ju je u ime fra Joze Mikulića donio nepoznat mladić pod imenom Ante Kovač, još manje je znao što bi. Konačno je shvatio igru pisama; fra Matej je mislio da je fra Jozo Mikulić posjetio Provincijala, a Provincijal je mislio kako je fra Jozo Mikulić posjetio fra Mateja. Želio je jednostavno ubuduće biti veoma oprezan.

Zato je svjetovao fra Mateju da više ni od koga ništa ne prima, više ne piše nikakva pisma i ni s kim više ne razgovara o događaju. Tražeći izlaz, a znajući kako se fra Matej Vodanović razumije u eksploziv koliko se osrednji magarac razumije u kantar, a znajući kako nešto o svemu tomu zna i pomoćnik fra Serafin Rajić, preporučio

295

je fra Mateju da paket dadne fra Serafinu, a on da ga uništi ili odnese potajno daleko od samostana. Iza toga naložio je fra Mateju o tomu ni sa kim više ne razglabati. U trenutku dok je s fra Matejom raščišćavao tu nejasnu udbašku podvalu, u župni ured, ne znajući tko je tamo, ušao je fra Josip Visković. Ne misleći ništa, ne znajući ništa skrivati jer fra Matej je bio Božji čovjek, a ne političko prepredalo, ponovno je napravio pogrješku. Vidjevši kako fra Josip zagleda paket upozorio ga je da to ne dira, jer to je eksploziv.

Provincijal je šutke prešao preko stvari, iako bi se tog trena najradije uhvatio za glavu i kriknuo. Sada je u stvar o "ničemu" bio uvučen još jedan fratar. Kako je Provincijal čudnim i prijekornim pogledom pogledao fra Mateja, fra Matej je shvatio kako je upravo napravio ogroman propust. I sam je zašutio, više ne zboreći niti slovca. Fra Josip se glasno začudio što fra Matej nešto takvoga čuva u uredu toliko dugo vremena, misleći kako je fra Matej taj eksploziv sačuvao još od rata. Ispričao se na smetnji i otišao.

Fra Petar Grabić i fra Matej Vodanović, ostajući sami, konačno su se dogovorili. O stvari se više ne smije govoriti. To je trebala biti poruka tajnim komunističkim igračima kako su fratri prozreli njihovu podvalu i kako više na tu podvalu ne će nasjedati. Pretpostavio je kako će komunisti možda doći pretresti samostan, ali to što su poslali za provokaciju u samostanu ne će naći. Pretpostavio je da bi, poput nepoznata mladića koji je paket donio, isto tako kakva nepoznata osoba mogla doći po paket. To bi značilo kako se fratri zaista upuštaju u opasne igre. Naredio je fra Mateju da bilo koga tko bi se za paket zanimao jednostavno otpravi bez riječi, znajući kako je riječ o provokatoru. Mislio je kako bi se time prekinula opasna igra koju je nepoznat netko igrao s

296

njime, fratrima i Provincijom. Laknulo mu je kad mu je već sutradan prije njegova odlaska u Split fra Matej Vodanović ispričao kako je umjesto eksploziva fra Serafin Rajić u paketu otkrio sapun, rastopio ga u umivaoniku, a papir, kartonsku kutiju i metalnu kutiju jednostavno uništio. Pomislio je kako će Udba odustati od provokacije kad otkrije kako fratri znaju za njezinu provokaciju. Tu se varao, tu se veoma varao.

Provincijal Grabo, kako su ga nadimkom zvali fratri lako bi se pravdao za sve u što su ga uvukli da je to trebalo pravdati pred bilo kojim sudom sudu prispodobivim. Rekao bi provokatoru da je provokator i usput ga pravno razbio kao staru kantu. Fra Petar Grabić znao bi se nositi i s najtežim sudskim izazovima, a kamo li ne s nekom neozbiljnom i podlom podvalom nepoznatih anonimaca. Imao je on mnoštvo utakmica u nogama, igrao je on s vrhunskim sudovima.

S kim sada igra? Znači li nepoznatim provokatorima pravo i pravda išta drugo osim praznih riječi? Od dana do dana pratio je proces nadbiskupu Stepincu i od dana do dana spoznavao kako stvari vodi razuzdana banda, da tu nema spomena o pravdi i da se igraju s unaprijed osuđenim ljudima. Upadne li u ruke toj razularenoj bandi on, fratri i njegova Provincija, što se iz svega može izleći? Fra Petar Grabić nije bio siguran što ga zaista čeka.

Da komunisti nisu prestali sa svojim naumljenim djelom, uvjerio se kad se obistinila njegova pretpostavka kako će netko doći po paket. Začudio se samo tko je po paket došao. Znao je tu ženu, zvala se Jolanda Bauer. Ona je nešto oko paketa spomenula fra Serafinu, a fra Serafin mu je stvar dojavio. "Ne imati s njom više nikakva posla", bila je izričita Grabina zapovijed. Jolanda Bauer trebala je svojim tajnim gospodarima prenijeti poruku kako se fratri takvih igara ne igraju.

297

Na dan kad je čuo kako je zagrebački samostan u subotu, 19. travnja opsjela cijela divizija naoružane milicije, Udbe i komunističkih moćnika, pod sumnjom kako se u samostanu skriva tajna teroristička i diverzantska organizacija, umiješana u ubojstvo ljudi u tvornici Gaon, fra Petar Grabić izgubio je svaku nadu. Komunisti ne će odustati. Nisu mogli naći paklenu mašinu jer je nema, ali je bio svjestan kako oni mogu zlo raditi i bez pravnih dokaza. Ono što je iščitavao iz navodnih fra Matejevih i ponekad Rajićevih pisama, čudeći se gluparijama ozbiljnih ljudi i sve to držeći krajnjom neozbiljnošću, više sličnom šali nego zbilji, sada mu se otkrivalo kao dobro smišljen scenarij.

Tek kad je u novinama pročitao o sumnji da su fratri sudionici diverzije u tvornici Gaon, odjednom mu je ime te tvornice postalo odnekud poznato. Potražio je među pismima ono što je upravo pisalo o tome zagrebačkom Gaonu. Tamo se spominje upravo ta diverzija. Fra Petra Grabića sad je mučila jedna jedina misao. Više nije dvojio hoće li udbaši po njega doći, samo to kad će doći. Kako se prema svemu postaviti? Na pitanje što zna o toj diverziji, što zna o paketu, što zna o mnoštvu stvari koje su njemu sasvim normalne, a komunističkom sudstvu krivično djelo? Kako će odgovoriti na takva pitanja? Hoće li reći Udbi kako je ona organizator provokacije koju je na vrijeme uspio prozreti? Hoće li se osloniti na pravo u državi koja ljude tamani kao miševe, mogavši bez stida, na potpuno lažnom i podlom procesu osuditi nekoga kao što je nadbiskup Stepinac?

Palo mu je na pamet kako su i Stepinca optužili za suradnju sa stranim špijunom, vezu s vanjskim neprijateljima i protudržavnu djelatnost. Ovdje, u igri s dolaskom fra Joze Mikulića i tajnim izaslanikom koji donosi pakete i novce, fra Petar Grabić iščitao je isto. Sve više je

298

mislio kako se ovo već njemu sudi. Ako je Nadbiskup u zatvoru, zašto bi netko štedio provincijale? Grabić je čekao svoje uhićenje. Mozgao se samo na koji će način stati pred komuniste.

Fra Petar Grabić misleći je odabrao stav. Nastupit će što dostojanstvenije, svim silama štiteći tajne svojih fratara i svoje zajednice. On je provincijal, poznaje tajne i ne mora ih izgovoriti pred ni jednom vlašću, ma kako se ona zvala. On je vlast svoje zajednice i kao takav preuzet će na se odgovornost za sve. Jedno ne će, ne će se pokoriti komunistima, a ni komunističkom moralu.

Ne će im reći ništa što sam ne drži za javno pa s njime što bude. Znao je već što će ga pitati: "Je li pomagao nekolicini fratara pobjeći pred smrću?" Jest, znao je kud idu, dao im je novac i odijelo, pomogao im je uteći od smrti. Komunistima je on suradnik u zločinstvu, ali to njemu zlo nije. On se za to zlo ne kaje, on bi ga ponovno učinio, on, fra Petar Grabić na takvo je zlo skrajnje ponosan.

Njegova su braća živa jer im je pomogao, da nije, sada bi ih brojio u mrtvu braću svoje zajednice. Fra Petar Grabić ne će se uplašiti, ne će govoriti što komunisti žele i ne će dopustiti da bude po njihovu. Pa ako ode glava i na to je spreman.

Čekajući vlastito uhićenje nije želio uklanjati svoje spise. On je bio oduševljen Hrvatskom državom uza sve probleme što ih je imala, komunisti ga zbog toga sigurno ne će častiti. Ne želi ukloniti orden kojim ga je država odlikovala. Ne želi sakriti osobni dnevnik, a tamo piše kako svakodnevno sluša strane postaje. To je teško kažnjivo djelo, ali tko to Grabi može naređivati što će slušati, što će čitati, s kim će se razgovarati? Grabu je netko mogao ubiti, ali Grabo nije dozvoljavao sobom slijepo upravljati. Ne će sakriti ni jednoga lažnog

299

Vodanovićeva pisma. Kad Udba dođe neka ih ispočetka čita. Kad Udba dođe naći će upravo dostojanstvena, jaka i nepokolebljiva fratra. Kad Udba dođe, za stolom svoje sobe čekat će ih dostojanstveni fra Petar Grabić. Fra Petar Grabić puno je toga znao, ali nije znao tko je to Ilija Grubić, suhonjavi major iz Knina o komu se pričalo da je u mladosti skakao na koze, a čin majora Udbe stekao derući žive ljude. Grabić nije znao tko je Grubić, a Grubića se nije ni ticalo tko je Grabić. Dovoljno je čuti koja samica i ništa više. U najgoru ruku Grubić bi opsovao Boga.

Udba se odlučila doći po provincijala dr. fra Petra Grabića u nedjelju, 13. srpnja. Pretresli su mu sobu, našli su sve što nije ni skrivao, stavili lisice i odveli. Vagon u koji su ga zavezana uveli bio je pun svijeta. Ljudi su zamišljeno buljili u fratra zavezana lisicama. Kad je fra Petar Grabić nešto želio reći, pratitelj naoružan dugom puškom samo ga je mrkim pogledom prostrijelio i dovoljno glasno izgovorio.

Šuti, druže!

Putovanje do Zagreba dugo je trajalo, a nesigurna parnjača muku je mučila proverati se kroz Liku. Dr. fra Petar Grabić prisilno je odšutio čitav put. U Zagrebu su ga strpali u kamion i pod punom stražom sproveli u Petrinjsku. Tamo su već bili svi njegovi fratri. Njihovi su Zapisnici već odavna potpisani. Zapisnici su krili svjedočanstva, sad je i glavni krivac u samici. Ostale fratre više nitko ništa nije pitao. Posljednji je fra Matej Vodanović s kim su razgovarali. Ilija Grubić jedini ih je posjećivao. Njegov je posao bio ne dozvoliti da se fratri priberu kako ne bi porekli što su u istrazi priznali. Koga premlate palicama, koga stave pod struju, koga iz samice izvlače svakog sata tri dana za redom. Posebno su pazili na Vodanovića

300

i Rajića. Ni jedne minute Grubić ih nije ostavljao slobodnima.

Fra Petra Grabića strpali su u samicu i ostavili. U ćeliji je bila samo pričina i kibla, ništa više. Došli su po njega u utorak, 15. srpnja i doveli ga u već dobro znanu udbašku istražnu sobu. Kao da je to bila stvarna namjera; u sobi ga je, gotovo kao i sve druge, dočekao podli udbaš Marijan. Fra Petar Grabić, neka je zavezan lisicama i s rukama na leđima, Marijana je promatrao tek kao sitna, ušljivog doušnika. Tako se držao dostojanstveno da je to na trenutak zbunilo i Marijana.

301

DVADESETO POGLAVLJE

Tog utorka, 15. srpnja 1947. godine udbaški istražitelj Marijan počeo je istragu nad provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita dr. fra Petrom Grabićem. Fratar zavezanih ruku lisičinama na leđa pored neprospavane noći i umora ipak je pred svoga istražitelja stupio mirno i dostojanstveno, prkosnom mirnoćom govoreći ono što nije uspijevao slobodnim rukama. Udbaš je osjećao tu superiornost, ali je znao sva sredstva kojima se ovakvi lome. To što ne naprave njegova pitanja i zapisnici napravit će major Grubić. Papiri i zapisnici ponekad zakažu i ne uspiju, Grubić uspije uvijek. Tek nekoliko minuta promatrao je zavezana fratra šutljivim i ispitivačkim pogledom, želeći procijeniti vrijednost svoje lovine jer dr. fra Petar Grabić bio je prvi kapitalac njegova lova. Zatim je započeo ispitivanje.

Pred istražnim ste postupkom i morate odgovarati istinito na sva naša pitanja. Radi identifikacije odgovorite jeste li vi Grabić Šimun, redovničkog imena fra Petar?

Jesam.

Jeste li rođeni 28. 10. 1882. u Miljevcima, kotar Drniš, od oca pok. Ivana i majke Jelene, rođene Bačić, Hrvat, državljanin države FNRJ, redovnik, svećenik?

Jesam.

Jeste li vi provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, odgovorna osoba kojoj je povjereno više stotina svećenika i redovnika?

Jesam.

302

U nedjelju, 13. srpnja uhićeni ste u mjestu svoga boravka i privedeni ste pred ovaj istražni organ. Znate li zašto ste osumnjičeni i privedeni?

Pri uhićenju zaduženi službenik rekao mi je da me uhićuje, ali mi nije obrazlagao moga uhićenja. Nadam se da ćete mi vi to razjasniti.

Gospodine Grabiću, ovdje ja postavljam pitanja, a vi na njih morate odgovarati.

To ovisi o tomu znam li odgovore na vaša pitanja, a moji odgovori ovisit će o tomu koja i kakva pitanje vi meni postavljate.

Odgovarat ćete na sva pitanja.

Ja sam upravitelj jedne zajednice i meni služba dozvoljava čuvati tajne. Tamo gdje se vaše pitanje bude ticalo državnog prava i vlasti, na ta ću pitanja odgovarati. Tamo gdje to bude zadiralo u profesionalno čuvanje povjerenih stvari, na takva vam pitanja ne ću odgovarati.

Mi ne priznajemo taj vaš stav. Odgovornost pred zakonom ove Narodne vlasti ne oslobađa vas ni od čega.

Onda ćete morati primijeniti silu. Dok sam ja razuman čovjek, ne ću odgovarati na pitanja za koja smatram da su unutrašnja stvar povjerene mi zajednice.

Mi ne primjenjujemo silu i vi ste slobodni dati iskaz koji god želite. Međutim, lažni iskaz povećava vašu krivičnu odgovornost.

Ne kanim lagati. Tamo gdje budem držao da se radi o stvarima povjerene tajnosti, o tomu ne ću govoriti.

Govorit će drugi umjesto vas. Zapravo, oni su već to rekli. Kad dođe vrijeme, sve ćemo mi njih s vama suočiti.

303

Molio bih vas, recite mi konačno za što vi mene konkretno teretite?

Konkretno, vi ste duhovni začetnik i organizator terorističke organizacije koja je, da bi izvršila državni prevrat, pod vodstvom stranog špijuna, a fratra vaše Provincije, izvršila diverziju, ubila troje, a ranila dvoje nedužnih ljudi. Svi sudionici ove terorističke organizacije otkriveni su i uhićeni i svi su priznali svoje zločinstvo. Vi ste kao glava te špijunske službe posljednji uhićeni i sada od vas očekujemo potpuno iskrenu ispovijed i priznanje.

Pričate li vi to meni neku dječju priču? Ovo što ste upravo rekli meni ne sliči na ozbiljan razgovor ozbiljnih ljudi.

Nažalost, vi ne razumijete položaja u kojemu ste se našli.

Da razumijem položaj u kojemu vi mene optužujete za terorizam? Pa kako bih to trebao razumjeti?

Vi ste terorist, mi smo vas zato uhitili i vi ćete kao terorist odgovarati.

Vi ćete mene izvesti pred sud i optužiti za terorizam? Baš me zanima na kakvu ćete temelju to izgraditi. Sad me zanima i na kakvu ćete to pravu izvesti. Zanima me i kakvi će to svjedoci za moj terorizam svjedočiti?

Upravo to što ste rekli. Mi ćemo vas izvesti pred sud i optužiti za terorizam. Svi svjedoci svjedočit će, a ima ih sasvim dovoljno. Tada vam to više ne će biti zanimljivo, nego sasvim mučno. Iskreno vam kažem, zaglibili ste duboko, mi sve to do u tančine znamo. A vama bi bilo dobro početi surađivati jer radi vam se o glavi.

Tvrda je moja glava, ali ako padne, past će od intriga i smicalica. Intriga i smicalica ja se ne bojim, makar poginuo, a za ostalo, moja je savjest čista. Mislite li

304

da je čovjeku od šezdeset i pet godina najvažnije glavu ne izgubiti?

Mislite li vi da je Stepincu nešto pomoglo što je stalno ponavljao kako je njegova savjest čista?

Mislite li vi da je sve ono što se sa Stepincem događalo doista čisto?

Stepincu je dokazano zločinstvo.

Mislite li da je onakvo suđenje na čast pravu, sudu i sudstvu? Ako onako mislite suditi, onda ne gubite vrijeme. Odmah me strijeljajte.

Polako, gospodine Grabiću. Najprije ćemo mi vas saslušati, predočiti vam vaše zlodjelo, suočiti vas sa svjedocima, a onda osuditi. Što se mene tiče, budu li vas na temelju onoga što napišem i na strijeljanje odveli, najmanje ću za tim žaliti. Stav koji upravo preda mnom iskazujete prikazuje vas kao opasnog protivnika postojeće vlasti, a time sami sebe svrstavate u kategoriju najvećih neprijatelja današnjice.

Imam dojam kako ste vi mene već osudili. Čemu vam onda ova komedija? Što imate činiti, činite brzo.

Vi mislite, gospodine Grabiću, kako stojite pred sudstvom besposlenih buržuja pa da vam može pomoći vaša demagogija i spretan preskok od mudrolije do mudrolije. Ovo je narodni sud, on vas je dijagnosticirao kao čir na narodnom trbuhu. Uzalud vam vaše fiškalstvo, mi ćemo vas jednostavno izrezati.

Što god više stojim pred vama, sve manje sumnjam da vi to ne ćete učiniti.

Tek sam počeo, a već mi vas je dosta. Idete mi na živce. Mislio sam da ste pametniji.

305

Ja još uvijek mislim kako ste vi mene ovamo bezrazložno doveli pa bi bilo logičnije da vi meni idete na živce.

Sad mi vas je zaista dosta! Sad mi vas je dosta!

Iznervirani udbaš Marijan naglo je zaklopio spise u koje još nije uspio zapisati niti slovca, pogledao stražara nekim dojavnim pogledom, a onda izišao iz prostorije. Fra Petar Grabić ostao je stajati ne znajući više kako bi se ponašao. Kako se istražitelj nije vraćao duže vremena, obratio se stražaru.

Zašto moram stajati? Možete li mi pribaviti stolicu da sjednem dok čekam.

Šuti! Pitam za stolicu. Zašto stojim? Tebi je vrana mozak popila, Boga ti ludoga! Zašto stojim? Sad ćeš visjeti, budalo jezičava.

Stražar se skočio s mjesta na kojemu je sjedio, prodrmao fratra nekoliko puta, odriješio mu ruke s leđa, a onda ih zavezao za lanac na zidu. Fra Petar Grabić sad je uzdignutih ruku visio o lancu.

U zid gledaj i da više nisi progovorio! Zucneš li, Boga ću u tebi prebiti, bando ustaška!

Fra Petra Grabića zaboljelo je udaranje i osjećao je kako su mu prokrvarile ruke od lisica. Nije mu više bilo potrebe govoriti. Počeo je shvaćati u čijim je rukama.

Stajao je satima, tako okrenut zidu. Stražari su se mijenjali, a svaki je podjednako znao što mu je činiti. Sjedili su i šutjeli, vičući "miruj" kad bi se pokretao, isto tako "šuti" kad bi progovorio. Udbaš Marijan vratio se kad se

306

već snoćalo i kad je neki nedaleki zvonik otkucavao više sate.

U red ga dovedi! naredio je stražaru.

Stražar je fra Petra odriješio, okrenuo od zida i ponovno mu ruke zavezao na leđa. Udbaš je započeo bez ikakva uvoda.

Poznajete li svećenika Pavla Jesihu?

Poznajem.

Je li vam poznato koju službu vrši svećenik Pavao Jesih?

Pročelnik je Pastoralnog instituta u Zagrebu.

Čime se bavi taj institut?

Unaprjeđuje pastoralno djelovanje. Pomaže svećenicima u njihovu kvalitetnijem radu.

Bavi li se taj institut politikom?

Koliko je meni poznato, taj se institut ne bavi politikom.

Institut Pavla Jesiha šalje svećenicima predloške nedjeljnih propovijedi, a u njima se, prikriveno ili jasno, kritizira državni ustroj. Kad se takve propovijedi odašilju svećenicima s namjerom da im se nametne stav prema politici, bavi li se time institut politikom?

Ja sam dugo vremena primao predloške o kojima govorite, ali tako stvari nisam razumio. Stoga ću ustvrditi ponovno kako se institut Pavla Jesiha ne bavi politikom nego propovjedništvom.

Jeste li pri susretima s Pavlom Jesihom na Kaptolu osim predložaka za propovijedi primali još nešto?

Ne znam što bih drugo mogao dobiti?

307

Letke.

Kakve letke?

Letke protunarodnog sadržaja. One u kojima se ruši državno vodstvo i poziva narod na neposluh.

Ne znam ništa o takvim letcima. Niti sam ih ikad vidio, niti mi ih je tko dao. Posebno mi ih nije davao Pavao Jesih.

Mi o tomu imamo druga saznanja. Vi ste takve letke donosili u vaš samostan u Vrbanićevoj, čitali ste ih fratrima u vašem samostanu, zatim ste ih komentirali iza ručka ili večere. To ste radili sve vrijeme dok niste otišli u Split.

Iako bih kao slobodan čovjek mogao pitati zašto je zločinstvo čitati nešto, pa ma ne znam što pisalo, ja odlučno tvrdim da takve letke nisam ni dobivao ni čitao.

Je li vam poznat Spellmanov govor o Stepincu?

Jest.

Je li to letak uperen protiv ove države?

To nije letak nego govor. Ja sam to slušao na krugovalu.

Još gore. Slušate strane radiopostaje, iako znate da je to strogo zabranjeno. To onda zapisujete i u osobni dnevnik.

Ne peče me savjest počiniti takav zločin. Slušanje radija ne držim nikako spornim. Zar je potrebno to i zabranjivati? Tko brani komu govoriti?

Ova država o tome misli drugačije i vama se u krivnju ubraja ovo priznanje.

Vrlo važno.

308

Ne ću to komentirati. Jeste li kod Pavla Jesihe upoznali još neke osobe?

Dugo sam u odnosima s institutom, a mnoge sam ljude tamo upoznao. Kroz rad Katoličkog pokreta imao sam priliku puno ljudi susresti.

Jeste li upoznali brata svećenika Jesiha? Jesam. Njega poznajem. Je li on američki građanin? To mi nije bilo važno pa to i ne znam.

Jeste li od njega dobili Spellmannov govor?

Rekao sam vam da sam govor slušao na krugovalu.

Župnik vaše župe, fra Matej Vodanović priznao nam je da je taj govor dobio od Jesihova brata, a on ga je dobio od Engleza. Mislite li vi da nije sumnjivo družiti se s takvim strancima?

O tomu ne mislim ništa.

Poznajete li vatikanskog nuncija u Zagrebu?

Poznajem.

Poznajete li engleskog konzula u Zagrebu.

Ne poznajem.

Što o tomu imate reći?

Što bih o tomu imao reći? Nemam o tomu ništa reći.

Tko stranim novinarima dojavljuje lažne informacije o našoj zemlji?

Ne znam za informacije, niti tko ih daje.

Daju li svećenici vaše Provincije lažne dojave o otkupu žita, ubijenim svećenicima, progonu Katoličke

309

crkve, općem nezadovoljstvu, namještenim izborima i potrebi prevrata u državi?

O svemu tomu nemam informacija.

Ne znate ni za pisma koja potajno prelaze državnu granicu i onda dopadaju u ruke ustaškoj vlasti i stranim špijunima?

Ne znam za takva pisma.

Znate li svećenike vaše zajednice koji se potajno dopisuju s fra Karlom Balićem u Rimu?

Ne znam.

Znate li da se ratni zločinac Ante Pavelić dugo vremena skrivao u vašem samostanu u Rimu?

Nije mi poznato.

Mi imamo druga saznanja.

Ja nemam nikakva saznanja. Što znam, znam od krugovalnih postaja.

Još jednom vas upozoravam. Slušanje stranih propagandnih postaja koje otvoreno šire propagandu kako bi srušile postojeći režim, krivično je djelo.

Za to sam krivično djelo pripravan krivično odgovarati.

Vi ste često u samostanu razgovarali sumnjivim temama. Imamo saznanja kako ste cijelo vrijeme vašega boravka u Zagrebu zajedno s Vodanovićem, Bukićem, Rajićem, Bajićem i Viskovićem raspravljali o politici i političkim prilikama.

Pa što udi da smo razgovarali?

Takvim razgovorima ohrabrivali ste poražene ustaške snage, davali im moralnu podršku i ponovno ih vratili u

310

borbu protiv naroda. Razumijete li sad što "udi" kad tako razgovarate?

Ne razumijem jer fratri nisu ustaše, nisu ni u kakvoj borbi i nisu ništa učinili jer ustaša više nema.

Vi ste davali moralnu podršku poraženim ustašama. Priznajte da su vaši razgovori upravo to značili.

Ne priznajem ništa. To što tvrdite jesu dječje igrarije.

Vašim ohrabrivanjem u vašem samostanu vaši su fratri započeli neprijateljsku djelatnost za koju vi snosite odgovornost.

Koja je to neprijateljska djelatnost? Jesu li i ostali svećenici suđeni po istom postupku?

Organizirano su se počeli baviti antidržavnom propagandom služeći se letcima. Najprije su ih donosili, a i vi ste im ih donosili. Zatim su ih sami počeli pisati, umnožavati, bacati i širiti.

To su obične tlapnje. Kad bi sve to bila istina, što će jednoj državi napraviti letak?

Svaki letak ima svoj cilj.

Kakav su cilj mogli imati ti navodni fratarski letci, čak i moji?

Cilj vam je bio stvoriti zabunu u narodu, poticati nezadovoljstvo, odvraćati ljude od posla i slabiti državni poredak.

Sve su to tlapnje, ponavljam vam.

Kad se suočite s potpunom istinom, drugačije ćete govoriti. Vaša je odgovornost veoma velika jer ste utjecali na vaše podložnike.

U čemu je bio taj utjecaj?

311

Ohrabreni time što im niste zabranili takav rad, a on je i proizišao upravo iz vaših protudržavnih razgovora, vaši su podložnici otišli korak dalje.

Kamo su otišli?

Oni su osnovali udrugu za sustavni protudržavni rad. Ispočetka su bili sami, a onda su u organizaciju uvukli i svjetovnjake.

Oprostite, da se razumijemo. Tko je osnovao takvu organizaciju?

Vodanović, Rajić, Bukić, Visković. Bajić.

Vodanović i takva vrsta rada? Nevjerojatno. Tko imalo poznaje fra Mateja Vodanovića u to vam ne će povjerovati ni da tisuću godina pričate. Uz to, da je o tomu razgovarao sa svjetovnjacima?

Zašto bi to bilo nemoguće?

Zato što je fra Matej rezerviran i prema meni, a o tomu da je razgovarao s nekom nepoznatom ženom, to vam je znanstvena fantastika.

Fra Matej Vodanović u istrazi je sve priznao. Ne samo da to nije točno, nego je bio veoma otvoren prema Jolandi Bauer i prema drugima. A ti drugi ratni su zločinci, gestapovski špijuni i teroristi.

Ja vam to nikada ne ću povjerovati.

Sva se svjedočanstva svode na to da ste vi glavni pokretač i inicijator. Imate li što iskazati vezano uz tu terorističku grupu?

To je ludorija. Neka igra. Ništa više.

Nas zanima što vi znate o toj ludoriji? Čuli ste razlog uhićenja vaših fratara. Razlog je diverzija izvršena u tvornici Gaon. Jeste li vi znali za diverziju?

312

Ne znam ni sada.

Mi imamo saznanja o tomu što vi i koliko znate.

Ne znate vi ništa. Ništa i ne možete znati jer ničega i nema.

Tko vam je i kada govorio o tajnom dolasku fra Joze Mikulića?

Fra Jozo Mikulić je u Americi, ako je i tomu vjerovati, a ovdje ga nema od svibnja ‘45. Tko bi što drugoga imao o tomu govoriti? Fra Jozo Mikulić nije u Zagrebu bio ni javno ni tajno.

Postoje izvjesna pisma kojima je vas fra Matej Vodanović o svemu obavještavao. On vam je napisao kako je fra Jozo Mikulić bio kod njega u samostanu. Napisao vam je i da mu je predao izvješće o prilikama u zemlji.

Postoje i izvjesna pisma u kojima netko piše fra Mateju Vodanoviću kako je fra Jozo Mikulić bio kod mene u Splitu. Pisac tih pisama tvorac je ove komedije. Kad njega nađete, znat ćete da je on terorist, diverzant i nečastan čovjek. Njega pronađite i razriješit ćete tajnu.

Znamo mi dobro sadržaj vaših i njegovih pisama.

Odakle to znate? Protuzakonito je čitati tuđa pisma.

Sve nam je potanko ispričao fra Matej Vodanović. Iz njegova iskaza imamo dovoljno dokaza protiv vas. Vi znate puno toga, ali mislite kako nam šutnjom možete nešto zatajiti.

Na primjer? Zašto ste u listopadu 1946. bili u Zagrebu? Poslom. Pa ja sam provincijal velike zajednice.

313

Bili ste kratko. Razgovarali ste s Vodanovićem. O čemu ste vas dvojica razgovarali?

Imam pravo ne odgovoriti na to vaše pitanje.

Ne morate ni odgovoriti. Mi to već znamo. Zašto od toga dana nitko više nije želio razgovarati s Jolandom Bauer?

Nije trebao ni prije. Ta žena nešto skriva. Previše je mutnoga oko nje.

Je li vas tog dana fra Matej Vodanović obavijestio o nekom mladiću imenom Ante Kovač, o paketu što ga je poslao fra Jozo Mikulić i o novcu što ga je predao?

O čemu ja razgovaram s fratrima, o tomu vama nemam namjere govoriti.

Sve vi to znate. Vi znate za organizaciju, znate za tajni dolazak stranog špijuna, znate za eksploziv u vašem samostanu, znate za diverziju. Vi ste počinili težak zločin.

Vi se igrate. Ovo je vaša pusta podvala. Jeste li spremni priznati krivnju? Nikada. Moja je savjest čista.

Ne možete zanijekati očite činjenice. Vi ste vlastitim očima vidjeli pakleni stroj. Vi možete nijekati i lagati, ali uzaludno. Sva vaša subraća svjedoče protiv vas.

Ne svjedoče, jer sve je ovo pusta paklena podvala.

Niječete li da ste vidjeli paket s eksplozivom? Govoreći o podvali, posredno priznajete. Paket može doći i od podvale, ali vama je dužnost priznati da ste ga vidjeli.

Ja ovdje vidim nečasnu urotu.

314

Što ćete reći na izjavu fra Josipa Viskovića? Na njega ste vikali da se ne dira paketa. Kako ste mogli vikati da čovjek ne dira nešto što ne postoji?

Gdje je taj paket? Zašto ga niste pronašli u pretresu samostana?

Jolanda ga je dobila od Rajića, a predala Kvasnici, Matošiću i Salamonu.

Ako je nepoznati mladić donio paket, a ja Vodanović i Visković za to znali, tko je rekao Jolandi Bauer za paket? Odakle zna Jolanda što znamo samo nas trojica?

Ne istražujete vi mene. Ja istražujem vas.

Tu vam je odgovor na pitanje zašto s Jolandom nitko ne razgovara.

Priznajete li da ste vidjeli eksploziv?

Ne priznajem.

Fra Serafin Rajić tvrdi kako je paket dao Jolandi. Fra Matej Vodanović tvrdi da ste zajedno raspravljali o eksplozivu. Na fra Josipa Viskovića ste se izvikali. Sve su vam to dokazi koji vas ne će izvući da vam je Bog otac. Niječete li i dalje?

Niječem.

Jeste li vi normalni?

Jesam.

Vidim. Pravite me ludim. Imam sve dokaze protiv vas, a vi ludujete. Uzaludno, gospodine Grabiću!

Nikada me ne ćete natjerati na takvo priznanje.

Nas zanima samo jedna vaša izjava, priznajte da ste u župnom uredu vidjeli eksploziv.

315

Nikada. U župnom sam uredu vidio prljavu igru. Žao mi je što nisam naredio fra Serafinu Rajiću da vam ponudi onaj sapun od praseće masti. Tko bi se trebao prati, ne znam, ovo je i za me veliko, ali da bi se netko od zla morao prati, to mi je jasno kao sunce.

Mene zanima samo eksploziv. Jeste li ovo upravo priznali kako ste paket dali Rajiću?

Mene zanima sapun i podvala. Tko podvaljuje sapun mome samostanu?

Priznajte da je fra Jozo Mikulić donio eksploziv.

Priznajte, da ste Jolandu poslali po sapun. A što se fra Joze tiče, nikada nije ni bio u Zagrebu.

Priznat ćete vi to, gospodine Grabiću.

Nikada ja to ne ću priznati, bezimeni gospodine. Vi se igrate nevinim ljudima. Vi ste pisali lažna pisma. Vi ste sve ovo zakuhali. Ubijte me, radite od mene što vas je volja. Eksploziva nije bilo, nikada vam to ne ću priznati.

Gospodine Grabići, pa vidite da ste priznali. To što ste rekli svakom je pravniku jasno priznanje.

Možda vašima, mojima nikada.

Vi tvrdoglavite. Satima se ovdje natežemo, a mogli ste priznati: "Znam za diverziju, vidio sam eksploziv, ja sam terorist."

Nisam vidio eksploziv, ne priznajem nikakve diverzije, a vi ste prevarant.

Ništa manje nego prevarant. Tvrd ste orah, gospodine Grabiću, ali imam čekić za razbiti ljusku. I ne zaboravite, našli smo čir na narodnom tkivu. Mi ga upravo režemo, gospodine Grabiću!

316

Bilo je već jutro kad je Marijan prekinuo istragu, a stražar umornoga, ali nepopustljivoga Grabu bacio u samicu. Mislio je spavati sklupčan na dasci, ali te sreće više nije imao. Nije se ni smirio kad je na ćeliju banuo stražar. Fra Petra Grabića, zvanog Grabo došao je posjetiti Ilija Grubić.

Odveli su ga u podrumsku prostoriju bez prozora. Koliko ih je bilo fra Petar Grabić nije mogao točno izbrojiti, ali ih je za zločinstvo bilo i više nego dovoljno. Skinuli su ga do gola, a onda polegli na pripremljen stol. Ruke su mu zavezali za nožice od stola komadima telefonske žice. Svaki nespretniji pomak značio je strahovitu bol u žicom zategnutim rukama.

Grubićevi udbaši posložili su se do zidova, a Grubić je naredio nekomu izvana, tko je već spremno čekao njegovo naređenje.

Uvedi ih!

Razumijem, druže majore!

Bezimen poslušnik naredio je desetorici nekakvih zbunjenih muškaraca ući u prostoriju. Bijedna i jednolična odjeća odavala ih je kao zatvorenike. Ne znajući kud će, skupili su se u grupu kao ovce za vrućine. Grubić je paleći cigaretu izdao naredbu.

Na posao. Radite po učinku. Najbolji od vas dobiva godinu manje. Kad budete gotovi, onda me zovite.

Grubić je otišao, a dio njegovih udbaša i zatvorenici označeni homoseksualcima prionuli su svome nečasnom poslu. Čim su dobili naredbu počeli su se ponašati kao psi što im je dobačena jedna kost. Svaki je žurio biti prvi. Kako se prvi dokopao pozicije, oni drugi što su morali čekati držali su fratrove noge.

317

Fra Petar Grabić ni sam nije mogao vjerovati da se živu čovjeku nešto takvoga može dogoditi. Prožeo ga je takav gadan osjećaj iz dubine duše da mu je gotovo čitav razum zamračio. Umrijeti, to je u odnosu na ovo što je proživljavao bila milost. Koja ogavnost? Koja prljavština? Koja gadost i opačina? Prije bi se ubio nego ovo morao proživjeti.

Podlo noćno natjecanje trajalo je gotovo dva puna sata. Tek tada je Grubić ponovno došao u prostoriju i naredio stražarima odvesti uspaljene pedere. Fra Petar Grabić ležao je na stolu zatvorenih očiju, tupih misli i samo s jednom željom: umrijeti, umrijeti što prije. Više se nije osvrtao na bol u rukama. Telefonska se žica duboko urezala u meso, a ruke su mu bile plave od beskrvice. Grubić mu se sasvim primakao otpuhujući dimove cigarete od koje se nije rastajao.

Drago mu ovo! Gledajte, drago mu ovo!

Kako fra Petar Grabić nije otvarao očiju niti se više micao, Grubić je naumio ići dalje. Njegovi su poslušnici izvukli pripremljena kokošja pera i počeli ga njima doticati po golim tabanima. Fra Petar Grabić počeo se trzati kao da ga je uhvatilo bjesnilo.

Gledajte, smije se! Drago mu ovo!

Udbaši su dugo vremena škakljali fra Petra Grabića po tabanima, toliko da je svakoga časa očekivao kako će ga srce izdati ili će otkinuti od stola žicom zavezane ruke. Kad im je za tu igru ponestalo volje, odriješili su ga od stola, a onda na njega nasrnuli kao na mrtvu gomilu. Tukli su ga svi odreda, rukama, nogama, palicama. Tukli su ga sve dotle dok nije prestao ječati, sve dok nije svijesti izgubio.

Nemojte da umre. Ovo je kapitalac.

318

Kad se noćni krvavi pir primakao svome završetku, već se nazirala zora. Zavezali su ga lisičinama za lanac što je visio sa stropa. Tako je silovani, izubijani i polumrtvi provincijal Franjevačke provincije dr. fra Petar Grabić čekao nastavak svoje istrage. A činilo se kako više nije ni za što.

To se ipak samo tako činilo. Nije mogao spriječiti bol u rukama niti u kostima cijelog svoga tijela, ali se čvrstina duha ponovno vratila. Nemaju mu više što gorega napraviti. Još ga mogu ubiti. Postao je svjestan kako to čine jer ne znaju drugo. Tvrdoglavi Grabo odlučio im se i nadalje opirati. Što se više primirivao tu u mraku obješen o lanac udbaškog mučilišta, sve se više ohrabrivao i spremao na otpor. Ne bude li ništa drugo mogao, moći će ponovno odgovarati na pitanja, ne kako to oni budu htjeli, nego kako on to bude htio. Sve dotle dok bude mogao vladati sobom. Sve dotle dokle on bude on.

Stražari su ga došli odvezati i privesti na daljnje ispitivanje. Priveli su ga u onu istu prostoriju u kojoj je jučer prestajao čitav dan. Bila je to srijeda, 16. srpnja. Za stolom u prostoriji sjedio je udbaš i otvarao spise. Fra Petar Grabić nije znao da je to udbaški istražitelj Oto Pečnik. Pečnik ga nije niti pogledao nego je odmah prešao na pitanja.

Tko su osobe sljedećih imena: fra Ambroz Budimir, fra Petar Topić, fra Jakov Šipić i fra Luka Modrić?

Fratri moje Provincije.

Jesu li fra Petar Topić i fra Ambroz Budimir izbjegli kako ne bi odgovarali za suradnju s ustašama?

Nije mi poznato, ali ako su izbjegli kako bi spasili glavu, onda razumijem i opravdavam njihov postupak.

I onda kad bježe ispred organa Narodne vlasti?

319

Koga će ubiti, njemu je svejedno od koga bježi.

Vi ne vjerujete u pravičnost Narodne vlasti?

Nemam ja što vjerovati ili ne vjerovati. Ubijeno je do sad četrdeset fratara.

Vi poznajete pravo dosta dobro. Znate li vi što je to sudioništvo u zločinu?

Znam.

Vi ste dvojici bjegunaca odobrili odlazak u inozemstvo, dali ste im odijela i novac. Jeste li vi sudionik u njihovu zločinstvu?

Spašavati fratru glavu, meni nije zločinstvo. A što se tiče odgovornosti, ja sam provincijal i spreman sam na se primiti odgovornost.

Zato ste govorili "da oni idu, a vi ćete ostati, pa što dragi Bog da"?

I zato sam to govorio.

Svjesni ste da ste pomagali bjegunce u njihovu bijegu i da ste zbog toga došli pod udar zakona. Priznajete li dio vlastite odgovornosti?

Priznajem.

Nama je poznato da ste naredili fra Mateju Vodanoviću bjeguncima dati odijelo, a fra Albertu Bukiću naredili ste dati im novac i hranu. Jeste li im vi osobno izdali franjevačke iskaznice?

Jesam.

Vaša je dužnost bila prijaviti ih Narodnim vlastima. Ne samo da ih niste prijavili, nego ste i druge fratre uvukli u zločinstvo, a izdavanjem iskaznice i sami ste sudionik zločinstva.

320

Za to sam spreman podnijeti posljedice. Što vam znači riječ dezerter? Bjegunac iz bojničke službe. Tko su osobe fra Luka Modrić i fra Jakov Šipić? Mladi fratri moje Provincije.

Jesu li oni dezerteri?

Ako su pobjegli od bojničkih dužnosti, jesu.

Jeste li vi znali da oni bježe u inozemstvo.

Nisam.

Mi imamo saznanja da ste im vi dali civilna odijela i novac.

Saznanja vam nisu točna.

Ako niste znali za njihov bijeg, zašto Vodanović izjavljuje da im je on dao odijelo, a fra Bukić priznaje da im je dao novac.

Ako su oni to izjavili, onda oni ne govore istinu.

Od koga ste doznali za njihov bijeg ako niste za njih znali niti ste im to odobrili?

Čuo sam od fratara.

Vaš iskaz nije točan i mi ćemo ga pobiti iskazima drugih sudionika.

Moj iskaz je točan i ne ćete ga ničim pobiti.

Pomagati dezerteru u izvršenju protuzakonita bijega povlači za sobom tešku krivičnu odgovornost. Jeste li svjesni svoga počinjenog zlodjela?

Nisam počinio to što vi tvrdite. Ne priznajete svoje krivnje.

321

Ne priznajem.

Onaj tko ne prizna svoje krivnje, a utvrdi se suprotno od njegove izjave, kažnjava se i zbog lažnog iskaza.

Moja je savjest čista. Zanimljivo. Tako je i Stepinac govorio. Zanimljivo. Tomu se čudio i onaj prije vas. Tko to?

Ne znam mu imena. Nema ni dan da se tomu čudio. A čudim se i onomu što je govorio da ovdje nitko nikoga ne tuče i da je mučenje uhićenika krivično djelo.

Koga su tukli? Nitko se do sad nije žalio.

I vi ste zanimljiv čovjek.

Vi ste tvrdoglav čovjek. Gospodine dragi, bodete se s rogatima.

Šta udi?

Udbaški istražitelj Pečnik, vidjevši kako je već čitavo jutro utrošio pokušavajući slomiti Grabićev otpor odlučio je na neko vrijeme prekinuti ispitivanje. Otišao je, ali je fra Petra Grabića ostavio na čuvanje stražarima. To je značilo kako će ponovno sate i sate prostajati pored zida. Rekne li i jednu riječ stražari znaju što sve treba odgovoriti, a padne li od napora, oni će ga znati o kuku objesiti. I njemu su dali onu aluminijsku posudu zvanu porcija i u njoj jelo zvano juha.

Popodne istoga dana, u 16,30 sati istrazi se vratio udbaš Marijan. Bez pozdrava i uvoda odmah je započeo.

Jeste li vi ustaša? Nisam.

322

Što je za vas bila Kraljevina Jugoslavija?

Tamnica naroda. Posebno za nas Hrvate.

Imamo saznanja da ste se veoma radovali njemačkotalijanskoj okupaciji naše zemlje?

Nisam se radovao nikakvoj okupaciji. Radovao sam se Hrvatskoj državi.

Zašto?

Zato što je to tisućljetna težnja hrvatskog naroda.

U tu ste svrhu pozdravili i pomagali Pavelićevu Nezavisnu Hrvatsku Državu?

Jesam.

U tu ste svrhu iz sredstava vaše zajednice izdvojili 50.000 dinara i dali ih za pomoć uspostavi ustaške soldateske?

Jesam. Novac sam dao u tu svrhu.

Jeste li u tu svrhu izdali Okružnicu kojom ste i drugim fratrima naredili poslušnost ustaškim vlastima?

Jesam.

Jeste li vi dozvolili vašim svećenicima službu bojničkih svećenika?

Jesam.

Jeste li vi onda izravno odgovorni za ratne zločine vaših svećenika?

Svećenici postaju bojničkim kapelanima da se zločini ne događaju, a ne da se zločini događaju.

Svejedno, vaša su subraća ratni zločinci i mnogi su zbog toga kažnjeni.

323

Ne priznajem svaku presudu za ispravnu presudu. Imam obavijesti o nekim svećenicima koji nisu ništa skrivili, nisu se miješali ni u što i nikomu zla nisu nanijeli. Svejedno su ih nabili na kolac.

Narodna se vlast obračunava samo s onima kojima se dokaže krivnja.

Narodna vlast kažnjava sve one koji u mraku tuku uhićenike. Zasigurno će kažnjavati i krivokletnike.

Zar je vas netko tukao? Bože moj, tko bi me tukao? Nitko me nije tukao. Idemo dalje.

Uzbunjuje li vas to što ste čitavo vrijeme okupacije tijesno surađivali s ustašama, najprije u Splitu, a onda od 1944. u Zagrebu.

Meni je Nezavisna Država Hrvatska bila legalna država i morao sam poštivati njezine pozitivne propise.

Jeste li se osobno susretali s Pavelićem?

Jesam.

Jeste li susretali ministre takozvane Nezavisne Države Hrvatske?

Jesam.

Koje ste ministre posebno susretali i češće se s njima sastajali?

Ministra Mandića, Cankija, Makanca.

Jeste li poznavali i Artukovića.

Susretao sam ga.

Jeste li bili čest sudionik večera i prijema, bilo kod Pavelića, bilo s ministrima?

324

Ne znam odgovoriti što vama znači često. A da sam bio na prijemima, to je istina.

Jeste li osobno odobrili svećenicima pod vašom nadležnošću surađivati s ustaškim vlastima?

Ovisno o tomu u čemu se sastojala suradnja. Svim svećenicima koji su željeli biti u postrojbama hrvatskih bojnika kao bojnički svećenici, takve sam dozvole davao.

Što vam znače imena fra Pile Vuković, fra Ivan Vuković i fra Ivan Tomasović?

To su fratri moje Provincije.

To su svećenici koji su suradnici Narodno oslobodilačkog pokreta. Jeste li svu trojicu suspendirali?

Jesam.

Zašto ste dozvoljavali suradnju s ustašama, a kažnjavali suradnju s partizanima?

Svećenici u redovima hrvatskih bojnika bavili su se svećeničkim i dušobrižničkim poslom, a trojica navedenih svećenika u partizane su otišli kao borci. To je velika razlika.

Vidite li vi vašu pristranost? Ovo je očit znak vašega ustaštva.

Ja sam s tadašnjom hrvatskom vlašću imao ugovor o svećeničkoj službi u postrojbama.

Zašto niste pravili ugovor s partizanima?

Zato što njima ne trebaju svećenici, nego poslušnici.

Teške su riječi koje se usuđujete izgovoriti. Vi ste teški, zagriženi ustaša.

325

Ne, ja nisam ustaša. Da znate, nisam ja opravdavao nikakvo njihovo bezakonje, ali sam žarko želio slobodnu Hrvatsku. I da znate, s ministrima sam znao veoma često križati koplja.

Tko bi to rekao?

Ja to govorim.

U zadnjim danima rata dozvolili ste velikoj grupi vaših svećenika povući se s okupatorskim trupama. Jeste li to radili kako biste im pomogli izbjeći odgovornost za suradnju s ustašama?

To sam dozvolio znajući kako će mnogi biti ubijeni.

Zašto vi niste pobjegli?

Ne cijenim kapetana koji pri pogibli napušta svoj brod.

Pa ste zato rekli: "Vi idite, a ja ću ostati, pa što Bog bude dao."?

Ostao sam i zato.

Za veliku vjernost ustaštvu i za odanost Pavelić vas je odlikovao Krunom Kralja Zvonimira II. reda s mačevima. Znate li vi koliko je takvih odlikovanja dao Pavelić?

Nije mi poznato. Nama je poznato. Malo. Što znači malo?

To znači, gospodine Grabiću, da je Pavelić tim ordenom odlikovao svoje vrhunske ljude. To nam kazuje koliko ste vi bili tijesno vezani uza sve što je ustaštvo u doslovnom značenju te riječi.

326

Pored svega što govorite, mene za mnoge stvari što sam ih tada činio ne progoni savjest. Moja je savjest čista.

Vaše je djelovanje, bez obzira na vašu savjest, protunarodno i izdajničko. Vi ćete za vaše djelovanje odgovarati Narodnom sudu.

Moja je savjest čista.

Udbaš Marijan ponovno je okončao istragu oko devetnaest sati. Otišao je iz prostorije za saslušavanje, a fra Petra Grabića ostavio je stajati pod stražom. Iste se večeri oko dvadeset i jedan sat vratio istrazi. Pokušao je u Zapisnik uhvatiti to što je već dva dana cijedio iz fra Petra.

Jeste li pomagali izbjeglim fratrima Topiću i Budimiru prijeći granicu?

Jesam.

Jeste li znali za namjere dezertera Šipića i Modrića?

Nisam.

Jeste li donosili u samostan i širili među fratrima letke neprijateljskog sadržaja?

Nisam.

Jeste li dozvolili svećenicima sudjelovati u ustaškim postrojbama?

U svećeničkom djelovanju jesam.

Jeste li znali za terorističku diverzantsku udrugu što su je vaši svećenici Vodanović, Rajić, Bukić, Visković i Bajić osnovali po naputku ustaškog bojnika fra Joze Mikulića?

Nisam znao za tu udrugu, a ni sada ne vjerujem da su svećenici nešto takvoga poduzeli.

327

Ispred mene su svjedočanstva Rajića, Vodanovića, Bukića i Jolande Bauer. Sva ta svjedočanstva govore protivno vama.

Ja to i pored svega što mi o svjedočanstvima govorite ne vjerujem ni dalje.

Držite li vi istražne organe naše vlasti nečasnim lašcima?

Nemam odgovora, ali da netko radi podvalu, u to sam se osobno uvjerio.

Jeste li znali da će vaši svećenici postaviti preko svjetovnjaka Matošića i Salamona pakleni stroj u tvornicu Gaon i da će pri tom ubiti nedužne ljude?

Nisam znao.

Jeste li vidjeli paklenu mašinu u župnom uredu, neodređenoga dana u listopadu 1946., kad ste razgovarali s fra Matejom Vodanovićem?

Paklenu mašinu nisam vidio.

I pored toga što Vodanović, Rajić i Visković tvrde sasvim suprotno?

Ja sam vidio podvalu. Ništa više.

Priznajete li ili ne priznajete da ste u uredu tog dana vidjeli paket?

Priznajem da sam vidio podvalu. Priznajte da ste vidjeli paket. Vidio sam podvalu. Sve drugo svjedoči protiv vas.

Moja je savjest čista.

328

Udbaš Marijan kao da se od svega toga umorio. Ponovno je prekinuo istragu i otišao, ali samo nekoliko minuta kasnije u prostoriju je ušao udbaš Oto Pečnik. Ponovno je ponavljao isto, stalno novim trikovima i podvalama želeći slomiti fra Petra Grabića. To nije nikako išlo. Pečnik je morao sam stvarati Zapisnik i zapisivati što je želio da mu Grabić reče. A fra Petar Grabić, čim bi udbaš došao do rasprave o diverziji i eksplozivu, dobivao bi uvijek jedan te isti Grabićev odgovor.

Fra Petar Grabić prozreo je igru već onda kad je shvatio tko je pisao lažna pisma i kad je vidio paket u župnom uredu. Tu je zaustavio udbašku igru i oni nisu postigli što su htjeli. Pravili su mozaik od kockica koje se nisu dale složiti. Znao je kako je mladić što je u ime fra Joze Mikulića donio paket udbaški provokator. Ako je udbaš donio paket, onda je taj tajni udbaš jedini svjedok. Ne izvedu li njega, ne mogu potvrditi ništa. Bez obzira na iskaze fratara, udba nije imala čime natjerati Grabića na priznanje. On nije tvrdio kako paket nije vidio pa time upao u očitu laž. On zna da je paket donijela Udba, a Udba ne će priznati. Na pitanje je li vidio eksploziv, nijekanjem govori istinu i Udba to zna, ali hoće iznuditi priznanje o paketu. Tisuću puta jednim te istim putem udbaši su vukli fra Petra Grabića do diverzije i eksploziva, a tim istim putem fra Petar ih je Grabić vraćao na početak.

Jeste li vidjeli eksploziv? Nisam. Jeste li vidjeli paket? Vidio sam podvalu.

Jeste li znali za diverziju? Nisam.

329

Sve svjedoči protiv vas.

Moja je savjest čista.

Udbaš Oto Pečnik završio je svoj dio istrage oko pola sata iza ponoći. Već je to bio četvrtak, 17. srpnja 1947. Stražar je ponovno odveo fra Petra u samicu. Nije prošlo dugo kad su ponovno rastvorili vrata samice i ponovno ga odveli Iliji Grubiću u ruke. U fra Petru Grabiću nije bilo više nikakve snage. Nije više morao ni govoriti ni misliti. Grubić nije ništa govorio, nego su njegovi dželati mlatili i kinjili ionako izmučena čovjeka. Kad im je dodijala krvavo mučna orgija nad bespomoćnim čovjekom, ponovno su ga izubijana i onesviještena bacili u samicu.

Istoga dana, oko dvadeset sati udbaš Marijan nastavio je istragu. Oko ponoći imao je složenih 20 stranica što ih je uspio zapisati u preslušavanju dr. fra Petra Grabića, provincijala Franjevačke provincije. To je ujedno bio posljednji dan istrage. Kao i svi drugi uhićenici u toj Udbinoj podloj igri i on je morao čekati početak suđenja. Udbaši su mogli Ranogajecu predati dovršenu istragu. Javni tužitelj sad je imao sve. Najteže je još ostalo sastaviti pravu optužnicu.

330

DVADESET I PRVO POGLAVLJE

Javni tužitelj Vladimir Ranogajec poslije višemjesečne istrage što su je proveli "časni drugovi" istražitelji Marijan, Pečnik, Vilović, Žurić i nadasve Grubić, pod budnim okom Milunovića i njegovih udbaša, a uz svesrdan nadzor Drakulića i Krajačića, konačno je 17. srpnja sastavio optužnicu protiv uhićenika. Izdvojen je bio jedino fra Petar Grabić. Njegova je istraga trajala od 15. do 17. srpnja, a već 20. srpnja Ranogajec je sastavio i njegovu optužnicu, prilažući s njom "molbu" sudu da se procesi spoje jer su dio jedinstvenog krivičnog djela.

Da pokažu kako je istraga vođena potpuno stručno i bez pristranosti i kako su u istrazi odvojeni krivci od onih kojima krivnja nije dokazana pa ih se pušta na slobodu, udbaši su odlučili pustiti na slobodu fra Antu Antića, fra Miju Anušića, vratara Poljaka i samostansku kuharicu. Tomu se odlučno suprotstavio major Ilija Grubić.

Da nisu krivi? Tko tvrdi da nisu krivi?

Grubić je, otkako su ostali udbaši završili sa svojim istragama, nastavljao sa svojom. Kako se ne bi dogodilo da uhićenici na sudu ne priznaju što su u istrazi priznali, Grubić ih je češće posjećivao, stavljao pod struju, mlatio i nije im danima dozvoljavao spavati. Kad su mu rekli kako će osloboditi Antića i Anušića, doživio je gotovo živčani slom. Ovakve se žrtve ne pušta žive. Svjedoci su istražnog postupka i mogli bi bilo kad i bilo komu pričati o tomu što su proživjeli. Uza svu svoju moć, Ilija Grubić nije uspio provesti svoju volju. Morao se pokoriti višim odredbama. Prije provedbe te odluke u kojoj se neki puštaju na slobodu, još jednom ih je "provukao kroz ruke", napominjući kako bi ih suvišne riječi ponovno mogle

331

vratiti k njemu, a dođu li ponovno k njemu, neka izgube svaku nadu.

Fra Ante Antić i fra Mijo Anušić ostajući na ulici poslije dugih samica nisu se u prvi mah znali ni snaći. Već više od mjeseca nisu znali ništa. Nisu znali zašto su uhićeni ni zašto ih muče. Nisu znali što ih čeka u samostanu ni što se zaista dogodilo. Udbaši su ih pustili u takvu razmaku da se ne sretnu putem do samostana. Prvi se samostanu približio fra Ante Antić. Čim se pogrbljena hoda, pješačeći od Petrinjske do Vrbanićeve u izgužvanu i smrdljivu habitu, primakao Vrbanićevoj, dočekala ga je nepoznata grupa grlatih napadača. Psovali su mu sve po spisku, zvali ga ubojicom i tako stisnuli da se jedva jedvice dovukao do samostana. Kad su mu otvorili samostanska vrata, ispitivački je promatrao fratre i osim pozdrava ništa nije rekao. Uzaludno su se fratri oko njega jatili, željni saznati što se zbiva i što je s ostalima. Fra Ante Antić samo ih je gledao tužnim, šutljivim očima. Nije ni o čemu ni slovca prozborio. Fra Miju Anušića dočekalo je isto. Bio je mlađi pa su mu "dobrodošlicu" iskazali s više dubljih psovki i usput mu opalili pokoju šaku u rebra. Otvorio mu je samostanska vrata fra Bože Vuco. Obojica su ostala gotovo ukopana, bez pozdrava i samo u ispitivačkom gledanju. Kad se fra Mijo uvukao u samostan, tiho je zapitao fra Božu.

Tko su ovi vani? Što rade?

Tu su svaki dan otkako su vas uhitili. Prijete da će nas ubiti. Psuju. Svašta govore.

Fra Mijo je pošao prema svojoj sobi na drugome katu samostana. Beskrajno umoran, zaželio se leći i naspavati. Ni on nikomu nije rekao niti riječi. Koliko je dugo spavao, tko će znati, ali snovi mu nisu bili protkani bajnošću. Budio se, a svaki put bi posljednji u snu bio strašni lik Ilije

332

Grubića. Fra Mijo se hrabrio u unutrašnjosti. Nikada više dopasti u ruke tome monstrumu. I svih narednih dana, pokušavajući se vratiti u život redovnim samostanskim dužnostima, fra Mijo nije mogao uteći od Grubića. Tog dana, u rano poslijepodne fra Mijo je prilegao i uhvatio ga je neki čudan polusan. Jasno, Grubić je stajao posvuda, izranjao ispod svega i svačega i udarao, mlatio mučio. Fra Mijo se bio probudio kad je iz samostanskog hodnika netko zavikao.

Fra Mijo! Dođi. Traže te.

Fra Mijo Anušić nije više vjerovao da bi ga mogao tražiti bilo tko osim Udbe i Grubića. Nije mu želio više u ruke. Ovog će mu puta uteći. Ovog će se puta sakriti. Otvorio je vrata svoje sobe i ogledao se po praznom hodniku. Nije bilo nikoga. Na hodniku je bio otvoren prozor koji je gledao na dio samostanskog dvorišta iznad kapele. Skočio je na prozor, a onda se uhvatio za prozorski okvir i objesio s vanjske strane zida. Ispod njega bila je desetmetarska provalija.

Fra Mijo, gdje si? Dođi dolje na vrata, netko te čeka. Pa gdje si?

Fratar koji je došao dojaviti kako fra Miju netko čeka u čekaonici začudio se što ga nema u sobi, a onda je čuo fra Mijin glas. Još se više začudio kad je spoznao kako fra Mijo Anušić visi na prozoru, rukama se držeći za veoma uzak prozorski okvir. Pokušao se brzo snaći i spasiti ga od pada. Nije išlo. Samo nekoliko minuta kasnije, kad ruke više nisu mogle izdržati tereta, fra Mijo Anušić stropoštao se u provaliju. Fratri su brzo pritrčali. Fra Mijo je bio u nesvijesti, a bile su mu polomljene obje noge. Fratri su nekako uspjeli dojaviti bolnici. Odveli su ga i pokušali spasiti.

333

Udbaši koji su došli na uviđaj nisu mogli Nedi Milunoviću i njegovoj Udbi dojaviti bolje vijesti od te da se donedavni uhićenik Anušić bacio kroz prozor. Nastavljali su svojim djelom, znali su kako će se fratri radije ubijati nego li pričati o proživljenome. To je bio najbolji znak da i Vladimir Ranogajec ne će sa svojim poslom imati poteškoća.

Javni tužitelj Vladimir Ranogajec okupio je svoju družinu u cijelosti i predstavio im Optužnicu što ju je već sastavio. Naumili su da će optužnicu preko odvjetnika, nekih koje su uhićenici sami tražili, a nekih koji su imenovani po službenoj dužnosti, Optužnicu dostaviti svakome okrivljeniku. Okrivljenici će se tako na samome suđenju moći očitovati o priznanju krivnje i kajanju. Ranogajec je Optužnicu na raspolaganje stavio i svakomu od svojih suradnika. Držali su je u rukama, a Ranogajec ju je čitao.

JAVNO TUŽILAŠTVO ZA GRAD ZAGREB

Br. U. 1. 301/47.

U Zagrebu dne 17. VII. 1947. g.

OKRUŽNOM SUDU ZA GRAD ZAGREB

Na osnovu čl. 13, Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države podnosim sljedeću

OPTUŽNICU

protiv:

1. MATOŠIĆ IVANA, rođenog 12. svibnja 1926. g. u Sanskom Mostu, od oca pok. Luke i majke Dragice, rođene Šakić, po narodnosti Hrvata, državljanina FNRJ, neoženjenog, bez djece, radnika, bez imovine, s prebivalištem u Zagrebu, sada u zatvoru od 9. II. 1947. g.;

334

2. SALAMON IVICE, rođenog 10. ožujka 1919. g. u Zagrebu od majke Helene Salamon, Hrvat, državljanin FNRJ, oženjen, otac jednog djeteta, radnik, bez imovine, s prebivalištem u Zagrebu, u istražnom zatvoru od 9. II. 1947. g.;

3. RAJIĆ IVANA SERAFINA, rođenog 2. prosinca 1913. g. u Cisti, kotar Šestanovci, od oca pok. Ante i majke Jele rođene Šitum Hrvat, državljanin FNRJ, neoženjen, bez djece, redovnik, bez imovine, s prebivalištem u Zagrebu, u istražnom zatvoru od 19. IV. 1947. g.;

4. VODANOVIĆ JERKA MATEJA, rođenog 3. siječnja 1885. g. u Visu na otoku Visu, od oca pok. Luke i majke pok. Ane, rođene Burić, Hrvat, državljanin FNRJ, neoženjen, bez djece, redovnik, bez imovine s prebivalištem u Zagrebu, u istražnom zatvoru od 19. IV. 1947. g.;

5. BUKIĆ PETRA STJEPANA ALBERTA, rođenog 26. studenoga 1887. g. u Šibeniku, od pok. Aleksandra i majke pok. Ane, rođene Kužina, Hrvat, državljanin FNRJ, neoženjen, bez djece, redovnik, bez imovine s prebivalištem u Zagrebu, u istražnom zatvoru od 19. IV. 1947. g;

6. VISKOVIĆ PREDRAGA JOSIPA, rođenog 21. ožujka 1915. g. u Tučepima, kotar Makarska od oca pok. Marka i majke Lucije, rođene Šimić, Hrvat, državljanin FNRJ, neoženjen, bez djece, redovnik, bez imovine s prebivalištem u Zagrebu, u istražnom zatvoru od 19. IV. 1947. g.

7. BAJIĆ MIŠKA LEONARDA, rođenog 27. studena 1889. g. u Vojniću, kotar Sinj od oca pok. Stjepana i majke Anđe, rođene Krce, Hrvat, državljanin FNRJ, neoženjen, bez djece, redovnik, bez imovine, s

335

prebivalištem u Zagrebu, u istražnom zatvoru od 19. IV. 1947. g;

8. BAUER JOLANDE, rođene 27. travnja 1911. g. u Siveriću, kotar Drniš, od oca pok. Ivana i majke Olge, rođene Draganić, Hrvatica, državljanka FNRJ, neudata, bez djece, kućanica, bez imovine, s prebivalištem u Zagrebu, u istražnom zatvoru.

Što su:

I. Opt. Matošić Ivan, Visković Josip i Salamon Ivica izvršili ratne zločine time što su za vrijeme rata i neprijateljske okupacije naše zemlje i to: Matošić Ivan kao pripadnik naoružanih bojničkih formacija sastavljenih od jugoslavenskih državljana radio kao neposredni izvršilac i pomagač u hapšenju i ubijanju te pljački privatne imovine stanovnika Jugoslavije; Visković Josip, sudjelovao u prisilnom prevođenju stanovnika Jugoslavije na drugu vjeru; a Salamon Ivica postao funkcionar terorističkog i milicijskog aparata neprijatelja.

II. Svi optuženi, kao ostaci razbijene gestapovsko ustaške špijunske organizacije, povezavši se preko ratnog zločinca odbjeglog ustaškog "bojnika" fra Joze Mikulića sa ostalim ustašama i ratnim zločincima u inozemstvu, poslije oslobođenja naše zemlje stvorili su u zemlji ustaško terorističku i špijunsku organizaciju, najaktivnije su sudjelovali u njenom radu sa stranim špijunima, održavali veze i davali im obavijesti, širili lažnu i neprijateljsku propagandu u zemlji, a preko stranih špijuna i u inozemstvu, a to sa svrhom da se u narodu stvori nezadovoljstvo i naši narodi odvrate od aktivnog sudjelovanja u obnovi i izgradnji zemlje, pripremali i izvršavali terorističke akte i ubojstva, a to sve s namjerom da se putem nasilja obori ili ugrozi državno uređenje FNRJ.

336

III. Optuženi fra Matej Vodanović i fra Alberto Bukić sakrivanjem i materijalnim pomaganjem bojnih bjegunaca išli su za tim da nanesu štetu bojnoj snazi naše zemlje, a zajedno s optuženom Bauer Jolandom davanjem novčane pomoći, hrane i drugih predmeta pomagali su iz neprijateljskih namjera prema našoj državi osobe koje su se odmetnule od Narodne vlasti u cilju prelaza granice naše zemlje i povezivanja sa špijunskim i ustaškim elementima u inozemstvu.

IV. Optuženi fra Serafin Rajić, fra Leonardo Bajić i fra Josip Visković, iako su znali da su Šipić Jakov i Modrić Luka dezertirali iz Jug. armije, a Budimir Ambroz i Topić Petar da su se odmetnuli od Narodne vlasti te da pripremaju ilegalno prebacivanje u inozemstvo, kao i da ih u svemu tome pomažu optuženi Vodanović i Bukić, nisu o tome izvijestili državne organe.

U vezi s tim optuženi su počinili sljedeća krivična djela:

1. Opt. Matošić Ivan

Svibnja mjeseca, 1942 g. dobrovoljno je stupio u III. vod I. jurišne ustaške satnije, VII. krajiške kombinirane bojne u Kostajnici, a u vremenu kada su ustaške i njemačke bojne formacije vršile ofenzivu na Kozaru. U sastavu te jedinice sudjelovao je u akciji kojoj je bila svrha da se pohvata preostalo pučanstvo te da se zajedno s imovinom dotjera u Kostajnicu. U izvršenju tog zadatka dotjerao je sa svojom jedinicom u Kostajnicu 15 do 20 pohvatanih ljudi, oko 200 komada rogate marve i oko 800 1000 komada svinja dok je sve ostalo pučanstvo bilo već ranije pobijeno, a njihova imovina dijelom spaljena, a dijelom opljačkana. Nakon toga ostao je u sastavu svoje jedinice u Kostajnici kao posada sa zadatkom da prikupljaju dovedene ljude i imovinu; u izvršenju toga zadatka davao je stražu kod pohvatanih

337

1judi koje su u grupama povezane odvodili na strijeljanje. Osim što je kao stražar čuvao pohvatane ljude, odvodio je i više grupa do obližnjih jama gdje su ih ustaše strijeljali, a potom u jame zakopavali, sudjelujući i sam u strijeljanju jedne grupe od oko 25 1judi.

Iza toga sudjelovao je u ustaškoj akciji "čišćenja" u selu Kuruzari, gdje su izvršili masovno hvatanje stanovnika toga sela i pljačku njihove imovine. Pohvatani su bili zatim, zajedno sa svojom imovinom, odvedeni u Kostajnicu gdje su strijeljani. Oko osam dana iza toga sudjelovao je u drugoj akciji "čišćenja" na selo Slabinju, gdje su uhitili četiri osobe, opljačkali mnogo pokretne imovine, a pohvatane su zajedno s ostalim pohvatanim ljudima u drugim akcijama u Kostajnici ubili.

Nakon tih akcija otišao je na ustaški "dočasnički kurs" u Zagreb, a odatle u domobransku podoficirsku školu u Varaždin, potom se ponovno vratio u ustašku, tzv. sabirnu satniju u Zagreb gdje je 1943. g. demobiliziran. U ljetu 1944. g. kad je bio pozvan u bojnu, uspjelo mu je putem nekog satnika biti dodijeljen na diverzantski kurs u Petrancu kod Koprivnice gdje je za vrijeme od dva mjeseca pod rukovodstvom gestapovskih stručnjaka za diverzije obučavan za osposobljenje u diverzantskim akcijama, poznavanju i rukovanju raznovrsnim eksplozivom, te bio određen i dao obvezu da će i nakon eventualnog povlačenja okupatorske i ustaške bojne ostati u zemlji i nastaviti svojim zločinačkim radom. Nakon završenog kursa prešao je u sastav Bobanove "Crne legije" s kojom je sudjelovao u borbama protiv NOVa u Kloštru Podravskom.

2. Optuženi Salamon Ivica

1942. g. odlazi na rad u Njemačku, a 1943. g. stupa u njemačku tajnu špijunsku službu "Gestapo" gdje je ujedno

338

završio i večernji obavještajni kurs. Nakon toga, preuzeo je zadatak da prikuplja među radnicima podatke o osobama koje dolaze u obzir za špijune. U izvršenju tih zadataka bio je vezan s inspektorom "Gestapoa" Kosfeldom, a bila mu je podređena jedna grupa od 5 6 špijuna s kojom je on sam vršio špijunske poslove. Prikupljene podatke, kao i one koje je primio od sebi podređenih špijuna, dostavljao je izravno inspektoru Kosfeldu, primajući za taj rad nagradu u novcu koju je onda dijelio sa svojom špijunskom grupom. Za vrijeme svoga rada među radnicima pronašao je točno neutvrđeni broj osoba koje su preuzete u njemačku tajnu špijunsku službu, no najmanje 15 osoba. Kada se je 1944. g. povratio u Zagreb, povezao se s gestapovskim špijunom Kolarom kojemu je redovito sve do oslobođenja naše zemlje, nalazeći se kao tobožnji domobran na službi u Zagrebu i Markuševcu, dostavljao razne špijunske izvještaje, primajući putem njega za taj svoj rad novčanu nagradu.

3. Svi optuženi: Matošić Ivan, Salamon Ivica, fra Rajić Serafin, fra Vodanović Matej, fra Bukić Alberto, fra Visković Josip, fra Bajić Leonardo i Bauer Jolanda odmah poslije oslobođenja pristupili su neprijateljskom, posebno špijunskom radu, a zatim stvorili i špijunskoterorističku organizaciju u franjevačkom samostanu Majke Božje Lurdske u Vrbanićevoj ul., br. 35 u Zagrebu, smišljali i sprovodili diverzije i ubojstva.

Optuženi Serafin Rajić, Matej Vodanović, Alberto Bukić, Josip Visković i Leonardo Bajić poslije oslobođenja naše zemlje 1945. g. u namjeri da stvore nezadovoljstvo i nerede u zemlji, da izazovu neraspoloženje u narodu i pripreme teren za nasilno obaranje postojećeg državnog i društvenog poretka FNRJ izmišljali su i širili lažne glasine o stanju u našoj zemlji najprije u međusobnom

339

prepričavanju, a zatim dalje svaki od njih u svom krugu znanaca. Progon ratnih zločinaca, naročito neprijatelja, kolaboracionista i gestapovskih špijuna iz redova narodnih izdajnika prikazivali su kao da u FNRJ nema slobode uopće, posebno slobode vjere, da se Katolička crkva progoni, da se svećenici ubijaju, da se imovina građana i vjerskih ustanova prisilno oduzima, da se dobri katolici i dobri Hrvati progone samo zbog toga što su katolici i Hrvati, da se stanje u zemlji mora promijeniti, da se Narodna vlast mora srušiti, itd.

U drugoj polovini 1945. g., uviđajući da njihova usmena agitacija ne daje očekivanog učinka, prelaze na agitaciju putem letaka, kako bi na taj način svojom smišljeno usmjeravanom agitacijom obuhvatili veći broj osoba. Oni koriste samostan kao zaklon i u njemu, u stalnom međusobnom dodiru i savjetovanju, rade organizirano te stvaraju centar ustaškoterorističo špijunske djelatnosti. Da bi svoje protunarodne svrhe što bolje ostvarili, oni sastavljaju letke s navedenim protunarodnim sadržajem, umnožavaju ih sami ili pomoću samostanskog vratara Vladimira Poljaka, i onda ih daju svojim prijateljima na čitanje i daljnje kolanje ili ih proturaju preko Vladimira Poljaka. Oni održavaju propovijedi u kojima neki od njih na uvijeni način, a neki na otvoren, kao fra Josip Visković, lažno prikazuju naše prilike, nastoje unijeti nemir i zabunu u narod, klevetaju FNRJ i zauzimaju otvoreno neprijateljski stav prema našoj državi. Osim toga, s istim ciljem optuženi Matej Vodanović propagira "čuda". U svemu tome pomažu ih, daju podršku i upute neki crkveni dostojanstvenici s Kaptola.

S proljeća 1946. g. optuženi Vodanović, Bajić, Visković, Bukić i Rajić održavaju zajednički sastanak na komu donose odluku da se pristupi energičnijem radu na

340

rasprostranjivanju neprijateljske propagande putem obilnijeg širenja letaka s protunarodnim sadržajem i to preko svjetovnih lica. Tim sastankom rukovodi Vodanović. Ostvariti postavljni zadatak bilo je povjereno Rajiću, da se poveže s raznim ustaškim i terorističkim elementima i da on dalje s njima radi. Rajić odmah predlaže da na terenu tim radom rukovodi, odnosno vezu sa svjetovnim osobama održava, optužena Jolanda Bauer koja treba služiti kao veza za prenošenje uputa i svega ostalog između navedene petorice optuženih franjevaca i vrbovanih svjetovnjaka ustaša. Pošto su opt. Jolandu Bauer svi poznavali od ranije kao osobu koja u pogledu toga rada uživa kod njih potpuni ugled i povjerenje, taj je prijedlog prihvaćen. Na to Rajić stupa u još užu vezu s Jolandom. Ova mu najprije preporučuje Vladimira Kvasnicu za sudionika u njihovom špijunskom i terorističkom radu, a zatim i Ivana Matošića.

Na taj način, u nastojanju da svoj izdajnički i špijunski rad što više prošire i pojačaju te uspješnije sprovedu, optuženi fra Matej Vodanović, fra Serafin Rajić, fra Alberto Bukić, fra Leonardo Bajić i fra Josip Visković u toku 1946. godine proširuju svoju špijunskoterorističku organizaciju uvlačeći u nju i svjetovnjake. Tako ta njihova špijunskoteroristička organizacija postaje veća ili organizacijski potpunija. Pošto su već prije toga angažirali Jolandu Bauer poslije su zavrbovali prema njenim preporukama Vladimira Kvasnicu i Ivana Matošića, a preko ovoga posljednjeg najzad i Ivicu Salamona. Vezu između svjetovnjaka špijuna i terorista te franjevaca špijuna i terorista prema donijetoj odluci održava opt. Rajić. On ih poziva na sastanke i tim sastancima rukovodi. Vezu sa špijunima i teroristima svjetovnjacima izvan samostana održava Jolanda Bauer. Rad na širenju letaka sa sadržajem klevetničke lažne neprijateljske propagande biva sve veći. Oni i dalje primaju letke od

341

osoba izvan samostana, svjetovnjaka ili svećenika, kao što je kaptolski kanonik Pavao Jesih i drugi, sami ih pišu i umnožavaju, opet dijelom uz suradnju svoga vratara spomenutog Vladimira Poljaka. Rasturanje tih letaka osim njih samih vrši njihov vratar Vladimir Poljak, Jolanda Bauer, Vladimir Kvasnica i Ivan Matošić. Ovi ih rasipaju po ulicama, ostavljaju po kućnim vežama, guraju kroz vrata u stanove, dijele svojim poznanicima. U tom radu svi su angažirani i svi sudjeluju, a naročito se ističu optuženi Vodanović i Rajić. Optuženi fra Josip Visković posebice od raznih reakcionarno raspoloženih osoba kriomice prima izvjesni tisak, kao "La croix" i "Hrvatski list Danica", ustaška glasila koja su radi svoga klevetničkog pisanja protiv FNRJ zabranjena u našoj državi. Njihove izmišljotine, davanjem tih listova poznanicima na čitanje i usmenim prepričavanjem, širi dalje.

U drugoj polovini 1946. g. optuženi Rajić održava više sastanaka s Jolandom Bauer, Matošićem i Kvasnicom. On im daje program rada i upute, a prema instrukcijama opt. Mateja Vodanovića. Na tim sastancima pretresaju se razna pitanja u vezi sa širenjem lažne propagande, proturanjem neprijateljskih parola, rasturanjem letaka s ilegalnim sadržajem, a to sve naročito postaje predmet razgovora i pretresanja na sastancima koji su slijedili nakon uputa koje je špijun fra Jozo Mikulić donio iz inozemstva. Tu se također raspravlja mogućnost pravljenja diverzija u poduzećima i stvara se plan da se pristupi vršenju sabotaže, upućuju se da među radnicima vrše propagandu da se radi malo i polako, da se u radu ne radi dobro i pravilno, itd. O tim sastancima optuženi Rajić redovno obavještava optuženog Vodanovića, Bukića, Bajića i Viskovića koji mu također daju mišljenje i upute za daljnji što uspješniji ilegalni rad. Na tim sastancima Rajić predaje Jolandi Bauer, Kvasnici i

342

Matošiću letke s neprijateljskom sadržinom, a koje oni onda proturaju dalje na izloženi način.

Polovinom 1946. g. ilegalno se prebacuje iz Austrije u našu državu ustaški "bojnik" fra Jozo Mikulić koji se nalazi u službi nekih inozemnih špijuna. On dolazi u Zagreb i tu, pored uspostavljanja veze s nekim drugim zaostalim i prikrivenim ustaškogestapovskim suradnicima, odlazi i na Kaptol te se sastaje sa špijunom kanonikom Jesihom komu daje upute za zločinački rad u zemlji, a od koga prima špijunske vijesti. On također odlazi u franjevački samostan u Vrbanićevoj ul. br. 35 i dolazi u vezu s organiziranim špijunskoterorističkim centrom koji se u tom samostanu nalazi, a kome pripadaju Vodanović, Rajić, Bukić, Bajić i Visković. On u samostanu održava sastanak s Vodanovićem na kome sudjeluju Bukić, Bajić, Rajić i Visković. Svi oni Mikuliću daju lažna izvješća o prilikama u našoj zemlji, a primaju od njega upute za svoj protunarodni rad. Na traženje Mikulićevo, Vodanović mu daje izvješće o prilikama u našoj državi, puno raznih izmišljotina, kao npr.: da među narodom vlada nezadovoljstvo, da seljaci nisu vlasnici svojih proizvoda, da je trgovcima i obrtnicima onemogućena egzistencija, da obrtnici nisu vlasnici svojih radnja, da se ljudi osuđuju na logor zbog toga što su Hrvati, da se svećenicima onemogućava vjerski rad, da izbori nisu bili slobodni, itd, itd. Svaka lažna i klevetnička prikazivanja imala su, pored ostaloga za cilj da se povede haranga za miješanje stranih država u naše unutrašnje stvari. Taj izvještaj predaje Mikulić inozemnim špijunskim i reakcionarnim klikama za klevetanje naše zemlje što se odražava u pisanju reakcionarnog tiska u inozemstvu. Ovaj tisak te laži inozemnoj javnosti prikazuje kao vjerodostojne podatke o prilikama u našoj zemlji, a kako bi svjetska javnost lažno i krivo bila obaviještena o političkim, ekonomskim i društvenim događajima u FNRJ. S druge

343

strane, na tom sastanku Mikulić daje Vodanoviću i ostalima upute u pogledu daljnjeg rada njihove organizacije, preporučujući im da porade na uvlačenju pouzdanih ljudi u narodne odbore i razne ustanove, te da onda iznutra sabotiraju, kao otkup žita i drugo, da se na masovnim sastancima prave istupi i neredi, te da se pristupi terorističkim aktima i ubijanjima pojedinih istaknutih funkcionara, naročito odbora i Fronte, itd.

Prilikom tog sastanka, obzirom na vođene razgovore o vršenju terorističkih djela, Vodanović je tražio od Mikulića da mu u tu svrhu donese eksploziv, što je ovaj kasnije i učinio.

Nakon toga, Mikulić ponovno ilegalno dolazi u Zagreb oko mjeseca kolovoza 1946. godine, obavještava se o njihovom dotadašnjem radu i daje im nove upute za daljnji rad. Ovoga puta donosi im i predaje paket s eksplozivom i oko 1.000 dolara u novcu za nagrađivanje osoba koje u ilegalnom radu sudjeluju. Od toga novca Vodanović kasnije preko Serafina Rajića predaje neku sumu Joladi Bauer, a koju ona dijelom zadržava za sebe, a dijelom daje Kvasnici, da ga on podijeli između sebe, Matošića i Salamona. O vođenim razgovorima s Mikulićem na ovom sastanku i o primljenim uputama upoznaje optužene Viskovića, Bajića, Bukća i Rajića, koji se u svemu usuglašavaju.

U jesen, 1946. g. optuženi Vodanović, Rajić, Visković i Bajić održavaju sastanak na kojem donose odluku da se prema njihovim prvotnim namjerama i u izvršenju uputa dobivenih iz inozemstva preko špijuna Mikulića s dobivenim eksplozivom izvrši diverzija u jednom od poduzeća, a prepušteno je Rajiću da on u dogovoru s Jolandom Bauer, Matošićem i Kvasnicom izaberu preduzeće u kome će se diverzija izvršiti. Pošto su razmotrili mogućnosti za diverziju putem Kvasnice i

344

Matošića, odlučeno je da se eksploziv postavi u tvornici C. D. Gaon u Zagrebu. Prema toj odluci Matošić je na sebe preuzeo postavljanje eksploziva jer je u toj tvornici bio zaposlen. S ovim je Rajić upoznao optuženog Vodanovića, Bajića, Viskovića i Bukića koji su se suglasili i dali svoje odobrenje.

U izvršenju zaključaka donijetih na prethodnim sastancima, u siječnju 1947. g. Rajić predaje Jolandi Bauer eksploziv koji im je prethodno donio fra Jozo Mikulić. Ovaj ga uručuje Kvasnici, a koji ga zatim predaje optuženom Matošiću. Matošić je već prije primanja eksploziva pridobio optuženog Salamona koji je s njim radio u istoj tvornici, da zajednički izvrše postavljanje eksploziva u tvornici C. D. Gaon. Kako je opt. Matošić koncem siječnja 1947. g. priopćio Salamonu da je donio eksploziv, ovaj se u ugovoreno vrijeme sastao s Matošićem na Savskoj cesti kod Podvožnjaka i primio od njega jedan dio eksploziva. Drugi dio eksploziva unio je i sakrio opt. Matošić u ugljen, kao što je to učinio i Salamon. Izvjesno vrijeme nakon toga otvorili su skladište u kome su bili smješteni demontirani strojevi, te je Matošić, dok mu je Salamon čuvao stražu, namjestio eksploziv među demontirane strojeve, i to tako da pri premještanju strojeva eksploziv mora eksplodirati. Dana 4. veljače 1947. g. oko 4 sata poslije podne, kad su radnici počeli podizati strojeve radi prenošenja u druge prostorije, namješteni eksploziv je eksplodirao tako da su na mjestu ostali mrtvi tvornički radnici Hrouda Franjo i Silvestar Badovinac, teško je ozlijeđen Szabo Josip, koji je od zadobivenih ozljeda na putu do bolnice također umro, dok su ranjeni Golubić Ðuro i Heregić Stjepan.

4 a. Optuženi Vodanović fra Matej, poslije oslobođenja naše zemlje u ljetu 1945. g. kad se ustaša fra Ambroz Budimir spremao pobjeći i ilegalno prijeći

345

granicu daje mu iz samostanskih sredstava za put hranu i novac da bi mu olakšao bijeg, a to po uputi provincijala fra Petra Grabića, te Budimir uz tu pomoć i uspijeva pobjeći.

4 b. Optuženi fra Matej Vodanović i fra Alberto Bukić u jesen 1945. g. znajući da se fra Petar Topić koga Narodne vlasti iz Knina traže zbog njegovih nedjela izvršenih za vrijeme okupacije, sprema na bijeg putem ilegalnog prelaska granice, daju ovome, opet po uputi provincijala fra Petra Grabića, materijalnu pomoć za izvršenje bijega, time što mu Vodanović daje civilno odijelo i upućuje Bukića da mu izda novac i hranu za put, što ovaj i čini. Nakon toga Topiću uspijeva preko Sušaka i Rijeke, posredstvom kapucina na Rijeci, prebaciti se u Italiju. Optuženi tom prilikom daju Topiću u zadatak da se u Italiji poveže s izbjeglim ustašama radi usklađivanja zajedničkog špijunskog i izdajničkog rada.

4. c. Optuženi fra Matej Vodanović koncem 1945. godine ili početkom 1946., znajući da je bojni obveznik Luka Modrić došao iz bojne jedinice na odsustvo i da u samostanu sprema plan za bijeg iz "Jugoslavenske armije" i ilegalan prijelaz u inozemstvo daje mu neutvrđenu sumu novaca za put, te na taj način Modriću uspijeva pobjeći iz Jugoslavije.

4. d. Optuženi fra Matej Vodanović i fra Alberto Bukić su u svibnju 1946. godine pružili materijalnu pomoć bojnom obvezniku Jakovu Šipiću koji je iz svoje jedinice dezertirao. On je došao u samostan k optuženima Vodanoviću i Bukiću i izložio im svoju namjeru za prijelaz preko granice. U izvođenju te namjere pomažu mu. opt. Vodanović i Bukić time što mu prvi daje hranu i novac za put, a drugi civilno odijelo. Time pomognut, Šipiću uspijeva dezertirati iz J. A. i ilegalno prijeći u inozemstvo.

346

5. Optuženi fra Josip Visković, fra Leonardo Bajić i fra Serafin Rajić znali su da Vodanović i Bukić sudjeluju u pripremanju i izvršenju krivičnih djela opisanih gore pod 4. a, b, c i d, ali o tome nisu izvijestili državne organe.

6. Optuženi fra Josip Visković, surađujući na sprovođenju Pavelićevog plana za istrjebljenje Srba, a po odobrenju svojih starješina, u drugoj polovini 1941. godine sudjeluje u kotaru Sunja na prisilnom pokrštavanju Srba i njihovom privođenju u katoličku vjeru vršeći pri tome vjerske obrede.

7. Optužena Jolanda Bauer od konca svibnja 1945. g. pa dalje sve do bijega ustaškog satnika fra Velimira Karlovića koji se skrivao pred Narodnim vlastima najprije u Našicama, a zatim i na Kaptolu u Zagrebu, u više mahova ga posjećuje, donosi mu razna izvješća o stanju u zemlji, kao i razne predmete, zimski kaput, hranu i dr.

Opisanim radnjama optuženi su počinili, i to:

Opt. Ivan Matošić i Ivica Salamon radnjama pod 1. i 2. krivična djela iz čl. 3. toč. 3. Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države;

Svi optuženi: Ivan Matošić, Ivica Salamon, fra Serafin Rajić, fra Matej Vodanović, fra Alberto Bukić, fra Josip Visković, fra Leonardo Bajić i Jolanda Bauer radnjama pod 3. krivična djela iz čl. 3. toč. 8 i 13. Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države;

Optuženi fra Matej Vodanović i fra Alberto Bukić radnjama pod 4. a. i b., a optuženi Bukić radnjama pod 4 b krivična djela iz čl. 3.toč. 14. Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države;

Optuženi fra Josip Visković, fra Leonardo Bajić i fra Serafin Rajić radnjama pod 5. krivična djela iz čl. 8. Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države;

347

Optuženi fra Josip Visković radnjama pod 6. krivično djelo iz čl. 3. toč. 3. Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države.

Optužena Jolanda Bauer radnjama pod 5. krivično djelo iz čl. 3. toč. 14. Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države koja su djela kažnjiva po čl. 4.i 8. Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države.

Stoga

p r e d l a ž e m:

1. da se pred tim sudom održi javna rasprava

2. da se na raspravu pozove Javni tužitelj, kao i branitelji optuženih

3. da se na raspravu iz istražnog zatvora privedu svi optuženici

4. da se na raspravi pročitaju:

a. zapisnici o uviđaju od 4. veljače 1947. g. Odjela Unutrašnjih poslova u Zagrebu

b. izvještaji kliničke bolnice Medicinskog fakulteta u Zagrebu br. 1056/11. 1057/11 i U. Z. br. 166., svi od 5. ve1jače 1947. g.

c. rasudbeni nalaz Instituta za sudsku medicinu o pregledu leševa usmrćenih Hrouda Franje, Badovinac Silvestra i Szabo Josipa.

OBRAZLOŽENJE:

U tijeku NOBa i nakon potpune bojne pobjede nad okupatorom i domaćim izdajicama, narodi Jugoslavije izgradili su i učvrstili bratstvo i jedinstvo naših naroda, Narodnu vlast i istinski demokratski poredak u kome narodne mase izgrađuju sebi bolju i ljepšu budućnost. Cijeneći žrtve pale za slobodu i radi očuvanja tekovina

348

izborenih u toku NOBa prišli su kažnjavanju ratnih zločinaca, narodnih neprijatelja, kolaboracionista, špijuna i tuđinskih plaćenika. Bježeći pred odgovornošću za mnogobrojne zločine izvršene nad svojim narodom u službi okupatora, jedan dio tih zločinaca pobjegao je u inozemstvo, a manji se prikrio u zemlji, i jedni i drugi jednako mrze Narodnu vlast, političko i društveno uređenje FNRJ, koje je rezultat borbe naroda Jugoslavije protiv okupatora i njegovih domaćih pomagača.

Ti razbijeni fašisti, ratni zločinci, ustaški koljači, najamnici Gestapoa, strani špijuni i njihovi suradnici i pomagači vide jedini izlaz za sebe da se rovarenjem iznutra, a oslanjajući se na pomoć nekih imperijalista izvana, sruši Narodna vlast. U tom nastojanju povezuju se i prodaju svakome tko ih želi preuzeti u svoju službu.

Dio tih propalih plaćenika koji se nalaze u inozemstvu u službi stranih špijuna, rovare protiv FNRJ, šire laži i klevete o političkim, ekonomskim i društvenim prilikama u našoj zemlji i o promjenama koje po njihovom mišljenju trebaju doći, stvaraju razne zločinačke grupe sa svrhom da preko njih razviju terorističku aktivnost u našoj državi. Po nalogu svojih gospodara ilegalno dolaze u našu zemlju, s ciljem da one prikrivene i raspršene ostatke ustaštva ožive, aktiviraju i povežu, da im dadu upute, da i oni u zemlji razviju terorističku i špijunsku djelatnost za račun špijuna i agenata u inozemstvu.

Takovi organizatori pronalaze iz redova razbijenih ustaških ostataka i njihovih suradnika špijuna i gestapovaca u zemlji šačicu pojedinaca te preko njih razvijaju špijunsku djelatnost koja se sastoji u tome da se prikupljaju lažni i klevetnički podaci o prilikama u zemlji, koje zatim šalju u inozemstvo. Oni elementi u inozemstvu koriste te lažne podatke za klevetanje i krivo obavještavanje svjetske javnosti o našoj državi.

349

Oni šire alarmantne vijesti i propagandu, u zemlji pripremaju razne sabotaže u privredi, usmjerene protiv izvršenja radova na obnovi zemlje i petogodišnjem planu. Oni spašavaju ratne zločince i narodne neprijatelje koji se još kriju pred Narodnim vlastima, i pomažu im da pobjegnu u inozemstvo. Oni planiraju cijeli niz terorističkih akcija protiv Narodne vlasti i narodne privrede. U svemu tome jedni i drugi nailaze na potporu i pomoć raznih desperatera, odgojenih u izdajničkom i špijunskom duhu za vrijeme okupacije.

Upravo ti razlozi doveli su do toga da su se u jednoj špijunskoj terorističkoj grupi našli svi optuženi i da se neki od njih, kao na pr. Matošić i Salamon, s jedne i svi ostali s druge strane, do pred kratko vrijeme nisu ni poznavali. Nakon međusobnog upoznavanja na liniji svoga zločinačkog i protunarodnog rada za vrijeme okupacije, vrlo brzo stječu potpuno međusobno povjerenje i zajedničkim snagama prilaze izvršenju svojih špijunsko terorističkih akcija sve do diverzija i ubojstava. Pri tome jasno dolazi do izražaja uloga ustaškog zločinca i stranog špijuna Mikulića koji, poslan iz inozemstva, donosi upute za njihov zločinački rad i međusobno povezivanje. Nije slučajno da su svećenici Vodanović, Bukić, Bajić, Visković i Rajić od prvog dana poslije oslobođenja rovarili protiv Narodnih vlasti, širili raznovrsnu neprijateljsku propagandu, unosili zabunu u narod, stupili u vezu sa stranom špijunažom, sami postali špijuni šaljući inozemnim špijunima neistinite prikaze o našoj državi da bi konačno završili kao teroristi i ubojice za novac koji dobivaju iz inozemstva. To je nužno posljedica njihovog odgoja u nenarodnom duhu. Oni nikad nisu imali veze s narodom, nikad se nisu brinuli o narodu i njegovim interesima, nikad im na srcu nisu ležali dobrobit i blagostanje narodno. Demagoški su se pozivali na narod, ali za narod nikad ništa nisu učinili. U redovima centra na istaknutim

350

mjestima nalazio se izvjestan broj osoba koje su u navedenom pravcu odgajale svećenički pomladak. I sami nemajući u sebi pravih patriotskih osjećaja, oni ih nisu mogli uliti ni svojim mladim klericima. Zbog toga je iz tih crkvenih redova i proizašao prilično velik broj ljudi koji u doba ustaškofašističke najezde nisu stajali uza svoj narod, nisu ga pomagali u borbi protiv zavojevača, nisu mu bodrili duh otpora. Zbog toga se u redovima Crkve našao prilično velik broj svećenika koji su kako kaže opt. Alberto Bukić "bili s dušom i tijelom za Poglavnika i NDH". Tako se i može objasniti, da se između njih regrutirao prilično veliki broj ustaških "satnika", "bojnika" i "pukovnika" i da su oni često bili svirepiji i krvoločniji nego drugi i da su s više žara izmećarski služili tuđinu. To i jest uzrok da je, među ostalim, i u franjevačkom samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu bio za vrijeme okupacije ustaški centar iz koga je proizašla desetina ustaških oficira, na čelu sa zloglasnim pukovnikom fra Petrom Berkovićem i bojnikom fra Jozom Mikulićem, sada obojicom u inozemstvu plaćenih stranih špijuna. Tih odnarođenih elemenata bilo je više manje svuda u crkvenim redovima. Oni su se našli u raznim crkvenim ustanovama pa i na visokim položajima. U njima su tvorili centre, punktove nenarodnog rada i ustaštva za vrijeme okupacije. Oni su razmješteni po Kaptolu, samostanima, franjevačkim provincijalatima, crkvenim institutima, župama i drugdje bili jezgra ustaštva u tim crkvenim ustanovama. Za vrijeme okupacije oni su bili i ljubimci, poklonici i najvjerniji suradnici Pavelićevi.

Poslije oslobođenja te ustaške jezgre nisu uništene i sasvim zatrte. One su ostale kao jezgre ustaških klica, zapretane i prituljene da se, ako prilike budu povoljne, ponovno jave i ponovno ožive. Za vrijeme okupacije oni su se našli s onu stranu narodnih interesa. S narodom nisu bili, ali su Pavelića i njegove hitlerovske gospodare na

351

razne načine pomagali i s njima surađivali, i "promidžbom" i kamom, s propovjedaonice i preko tiska, ali i u ustaškim "bojnama", kako tko. Nakon oslobođenja ta ustaška jezgra povezana u jednu široku mrežu pruža pomoć naoružanim banditima, skrivaju ratne zločince, preko granice prebacuju narodne neprijatelje i bojne dezertere, šire neprijateljsku propagandu punu laži, besmislenih gluposti i najodurnijih kleveta. Ali njihova aktivnost još nije u zamahu, oni čekaju da netko dođe izvana, da ih oživi, potakne, gurne u ponovnu borbu protiv svoga naroda, protiv njegovih napora, protiv njegove dobre budućnosti. I onda dolaze i ti podstrekači i učitelji špijunaže i terorizma, dolaze strani agenti i špijuni koji na račun stranih špijuna nastoje da ona zapretana jezgra ožive, da ih aktiviraju. I sada se oni u promijenjenim prilikama služe novim činom borbe vrše špijunsku službu u korist inozemnih svojih gospodara, vrše sabotaže i diverzije, pripremaju ubojstva. Iz jednoga u nizu tih ustaških punktova proizašli su i optuženi.

Oni su se prikrili u franjevačkom samostanu vjerujući da će odatle u zgodnim prilikama produžiti s protunarodnom rabotom.

Svi optuženi jasno i otvoreno izjavljuju da su voljeli tzv. NDH i da još i danas žele ono političko uređenje, da se od prvih dana ne slažu s novim državnim i društvenim uređenjem u FNRJ i da ih je sve to ponukalo na izvršenje krivičnih djela za koje se ovom optužnicom i optužuju. Zato oni stranim špijunima dojavljuju izmišljene vijesti i laži da bi se protiv naše zemlje vodila kampanja, jedna odvratna klevetnička haranga s ciljem da se prikaže kao da stanje u našoj zemlji ne valja. Također i sa željom da se postigne intervencija stranih država u naše unutrašnje prilike ne bi li se pomoću te intervencije oni opet nekako dočepali vlasti s koje ih je narod jednom zauvijek zbacio.

352

U svojoj mržnji prema svemu što je dobro i napredno, što predstavlja istinski narodni interes, oni nikad ne prezaju učiniti najkrvavija i najprljavija djela. To odgovara njihovom odgoju, njihovom naziranju, njihovom ranijem radu.

Kao što je rečeno, takvih ljudi nalazilo se prilično u redovima crkvene organizacije. Oni su rasuti tu i tamo, a ipak povezani, sačinjavali i za vrijeme NDH gestapovsko ustašku terorističku organizaciju. Iz njihova kruga popunjavale su se ustaške bojne. Za vrijeme Kascheova stolovanja u Zagrebu, oni su mu pružali jaku potporu u njegovom nastojanju za porobljavanjem, pljačkanjem i ubijanjem našega naroda jer su oni predstavljali dio gestapovskoustaškog aparata kojim su se služili Kasche i Pavelić. Iako razbijeni poslije oslobođenja, oni se više nisu mogli služiti ranijim načinom i sredstvima borbe. Ali se oni ipak nisu odrekli svoga starog zanata da služe tuđinu. I stoga oni sada, u novim uvjetima, primjenjuju nove forme u svojoj protunarodnoj borbi. Sada im laž, špijunaža i eksploziv služe kao sredstva njihove izdajničke djelatnosti.

Iz postupaka optuženih jasno se može uočiti kako je gestapovskošpijunska služba razastrla svoje mreže po raznim crkvenim ustanovama i u njima našla sjedište svoga špijunskog rada. Ali to im je bilo utoliko lakše postići što se na pojedinim mjestima u raznim funkcijama nalaze ustaški odgojeni svećenici koji sa stvarnim hrvatstvom, s pravim interesima hrvatskog naroda, nikad nisu imali nikakve veze, a ovi su, zloupotrebljavajući svoje funkcije, u svoj nenarodni rad uvlačili i druge svećenike, utječući na njih svojom ustaškom ideologijom, svojim stavom i radom, te svojom starješinskom funkcijom. U tom pogledu i fra Alberto Bukić daje odlučnu izjavu: "U stav koji je zauzimao provincijal Grabić fra Petar za cijelo vrijeme NDH ugledali smo se u njega kao pretpostavljenoga i mi

353

ostali redovnici iz našega reda. Ovaj "stav pretpostavljenoga" nije karakterističan samo za Grabića. Ove se riječi jednako mogu primijeniti i na priličan broj i drugih viših crkvenih funkcionara i na odnose drugih svećenika prema svojim pretpostavljenim starješinama u nekim crkvenim ustanovama. I jedni i drugi dolaze do takvog držanja zbog toga što uopće nemaju nacionalne svijesti, rodoljublja i ljubavi prema narodu. Stoga je za njih i moguće da se spuste na stupanj najobičnijih špijuna i terorista, te za taj svoj rad primaju plaću iz inozemstva. Jer to potpuno osvjetljava činjenica što je Mikulić dolazeći iz inozemstva donio ne samo upute za rad i eksploziv, nego je donio i novac koji se počevši od Vodanovića pa do Salamona zadržava pomalo u džepovima svih njih.

Nije dakle slučajno da su se optuženi franjevci za izvršenje svojih planova po liniji terorizma i špijunaže udružili s Jolandom Bauer, Matošićem i Salamonom, te Kvasnicom. I Matošić i Salamon istaknuti su ratni zločinci, prokušani ustaškogestapovski špijuni i ljudi spremni na svaki zločin ako je on u interesu njihovih ustaško gestapovskih gospodara. Kakve su kvalitete Matošića i Salamona, to se vidi iz onoga za što se oni optužuju. A Kvasnica im je bio poznat kao okorjeli ustaša i njihov privrženik po svojoj djelatnosti u Drvaru 1941. g. Tako su se međusobno povezali i ostaci razbijene ustaško gestapovske organizacije. A kad je ustaški bojnik fra Mikulić po nekim stranim špijunima ubačen u našu zemlju, on ih je probudio, još jače povezao i aktivirao na špijunskim i terorističkim zadacima.

Radi upotpunjenja slike treba navesti što optuženi misle i govore o svom stavu. Optuženi fra Alberto Bukić o fra Josipu Viskoviću, u pogledu njihova raspoloženja, kazuje ovako: "Kad je bila napadnuta Jugoslavija od

354

Nijemaca i Talijana, kasnije SSSR, naravno da nam je bilo ugodno i veselili smo se, kao i on. Za vrijeme NDH bio joj je naklonjen u potpunosti. Bio je dušom i tijelom za ustaše i Poglavnika. Dočekao je oslobođenje pasivno, kao i mi ostali. Žalio je za propašću NDH koju smo mi voljeli." A zatim u pogledu njihova stava prema novoj Jugoslaviji, rekao je ovo: "Imali smo potpuno neprijateljski stav prema državi." To u potpunosti potvrđuje i Rajić kad navodi: "Kad je napadnuta Jugoslavija od Njemačke i Italije, on se sa svima drugima u samostanu veselio kako mi je pripovijedao jer sam tada bio u Rimu i očekuje proglašenje NDH koje je i pozdravio s proglasom Kvaternikovim preko radija. Iza NDH stoji čitavo vrijeme srcem i dušom."

Navedene riječi optuženih Bukića i Rajića u potpunosti su značajne za sve optužene kao i za njihovu djelatnost ranije i sada. Od poklonjenja Paveliću put ih vodi pravo do eksplozije u tvornici C. D. Gaon. To im je logična razvojna linija.

U ovom krivičnom predmetu vidno iskače uloga nekih redovnika iz franjevačkog samostana Majke Božje Lurdske u Zagrebu koji su u njemu imali svoj ustaški punkt. Ali, kao što je i prije istaknuto, nije to bio jedini cilj u redovima Crkve. Što je franjevački samostan Majke Božje Lurdske postao stjecište jednog broja špijuna i terorista tomu treba tražiti uzrok u nenarodnom odgoju svećenika. Primjer Širokog Brijega odakle je izišao veliki broj ustaških krvoloka, dovoljno jasno govori. A ustaškogestapovski privrženici uspjeli su zauzeti mjesta i u drugim crkvenim ustanovama.

Ako treba skrivati Mikulića, onda to čine njegovi sumišljenici u samostanu u Mariboru. Ako treba odbjeglom zločincu Topiću veza za prebacivanje u inozemstvo, ona se nalazi u kapucinskom samostanu na

355

Rijeci; ako treba dati uputstva za špijunski rad, onda špijun i ustaški bojnik Mikulić ide i do kapucinskog samostana u Dubravi, kod dominikanaca u Maksimirskoj koloniji, konventualaca na sv. Duhu, trećoredaca na Ksaveru, franjevaca u Hercegovačkoj ul. u Zagrebu, na Kaptol, itd. Svuda je ustaški bojnik Mikulić nalazio svome zadatku odane suradnike. Svi oni skupa mogli su raditi po toj liniji stoga što su ne samo ustaškim duhom bili zadojeni, nego što su i od nekih svojih viših ustaški nastrojenih funkcionara njihovim stavom i držanjem bili na to poticani i podržavani. Optuženi su sprovodeći svoj špijunsko teroristički rad iz Vrbanićeve ulice br. 35 u Zagrebu imali i poticaj i pokriće u glavi svoje provincije u Splitu. Ali ni Provincijal nije bio bez podloge. Nad njim je stajao među ostalima pomagač ustaša i poznati narodni neprijatelj Stepinac koji mu je pružao podlogu i davao pravac. Tu je također djelovao kaptolski prebendar Pavao Jesih. Ovaj nečiste savjesti, odbjegli pomagač ustaša kao pročelnik Pastoralnog instituta bio je taj koji je, po riječima optuženoga Rajića, trebao davati naređenja i usklađivati rad u samostanima prema uputstvima koja bi dobivao iz inozemstva. A prema tim uputama: "Pavao Jesih trebao bi s Kaptola usklađivati svu političku aktivnost spomenutih samostana. I ne samo da usklađuje njihovu aktivnost, već da daje i zadatke." I dalje: "Prema tom programu rad klera trebao se odvijati u jakim crkvenim manifestacijama, u propovijedima, u hodočašćima, inscenacijama čuda, u raznim proročkim spisima, i u ilegalnom radu, koliko je to na pojedinim mjestima moguće." A onda: "...trebalo je poraditi ... na tome da se razvija propaganda, da se stvara nepovjerenje, nezadovoljstvo i oprečnost prema ovoj državi." U duhu uputa koje je fra Jozo Mikulić donio iz inozemstva Jesihu i drugima, Pastoralni institut usmjerio je svoj rad. Pastoralni institut slao nam je skice za propovijedi u kojima se uvijek

356

nastojalo dirnuti politiku i napasti vlast." I dalje Rajić navodi: "I mi fratri vršili smo propagandu na dva načina preko propovijedi i preko ljudi s kojima smo dolazili u kontakt. Naše propovijedi uzimale su još i prije u uvijenoj formi neprijateljski stav prema vlasti, ali dolaskom fra Joze Mikulića to napadanje države bilo je još jače i oštrije. Pastoralni institut davao je svim propovijedima baš takovu neprijateljsku notu. Dovoljno je pročitati propovijedi koje nam je Pastoralni institut poslao za 1947. g. pa se može odmah jasno vidjeti da propovijedi sastavljene po njihovom primjeru moraju nužno biti s političkom pozadinom i s napadanjem postojećeg društvenog uređenja u Jugoslaviji." Iz ovih riječi fra Serafina Rajića, kao i iz iskaza ostalih optuženika, nedvojbeno se vidi kakvu je ulogu Pavao Jesih s Pastoralnim institutom igrao u protunarodnoj propagandi i nenarodnom radu jednog broja svećenika. On je zloupotrebljavao visoki crkveni položaj da bi preko njega utjecao na podređeno svećenstvo i uputio ga u pravcu borbe protiv naroda. Putem nacrta propovijedi koje je Pastoralni institut upućivao nižem kleru, a i drugim načinima, uspjelo se s viših crkvenih mjesta na loš put zavesti velik broj svećenika, fratara, redovnica, a da se ujedno koristi i crkvena govornica za svrhe protunarodne propagande kojoj ona ne bi smjela biti namijenjena. I odatle mi vidimo na mnogim mjestima 'uspješan' rad Pavla Jesiha, njegova Pastoralnog instituta i mnogih drugih Jesihu sličnih odnarođenih ljudi. A rezultat te njihove djelatnosti jesu i sva ona krivična djela, terorizam, špijunaža i ubojstva za koja su optuženici ovom optužnicom izvedeni pred narodni sud.“

Ova se optužba temelji na iskazima samih optuženika. Njihovim potpunim ili djelomičnim priznanjima zatim se u istrazi utvrđuje njihova krivična djelatnost i krivična odgovornost. Neki od optuženih pokušali su svoje

357

sudjelovanje u zločinačkom radu svesti na najmanju mjeru. Međutim, njihovim djelomičnim priznanjem upotpunjenim iskazima drugih optuženika njihove zločinačke radnje potpuno su dokazane, te se time njihova zločinačka volja, krivična odgovornost i društvena opasnost još više ističe i povećava.

Zločini za koje se optužuje Ivan Matošić dokazani su njegovim detaljnim priznanjem. Iz njih se može vidjeti kako su ustaški krvoloci odgajali svoj pomladak podstrehujući ga, davajući mu prilike i navodeći ga na vršenje najsvirepijih krvoprolića. Ubojstva, pljačke, paleži i diverzantska škola bili su prvi počeci optuženog Matošića, a tim putem, kako se to vidi iz optužnice i istražnog materijala, on je nastavio i poslije.

Isto tako, krivična djelatnost opt. Salamona za vrijeme rata sudjelovanjem u špijunskoj i milicijskoj gestapovskoj formaciji u Njemačkoj, utvrđena je njegovim priznanjem datim u istrazi. Ta dva čovjeka po svojoj prošlosti i po svojim osobinama taman su odgovarali društvu ostalih optuženika.

U pogledu radnji ostalih optuženika inkriminiranih u ovoj optužnici radi osvjetljenja djelovanja svakoga pojedinog od njih navode se samo kao primjer neki podaci.

Početak njihove zločinačke aktivnosti poslije oslobođenja optuženi Rajić opisuje ovako: "U blagavaonici poslije ručka ili poslije večere razgovarali smo međusobno o raznim stvarima pa tako i o politici. Kasnije, malo po malo, mi smo se više i češće razgovarali kako bi trebali nešto poduzeti i kako bi se trebalo pokazati aktivnijim. Tu smo bili najčešće ja, Vodanović, Visković, Bajić i Bukić. Kod toga smo spominjali da bi trebali raditi na promidžbi i da bi trebalo naći svjetovne

358

osobe. Uglavnom najkonkretnije prijedloge davao je fra Matej Vodanović, ali i mi ostali iznosili smo svoja mišljenja." S njime se u potpunosti slaže i optuženi fra Alberto Bukić. Poslije ručka i večere, kazao je, sastali bi se u blagavaonici i razgovarali o političkoj situaciji u zemlji i svijetu. Najviše smo razgovarali o političkoj situaciji ... Kad bi bio prisutan Vodanović fra Matej on nam je detaljirao političku situaciju ... On je u svojim razlaganjima zauzimao potpuno neprijateljski stav prema današnjoj vlasti. Sve ovo što smo komentirali među sobom prenosili bi na svjetovne osobe... Nakon svih tih komentara međusobno bi razgovarali kako i na koji način poraditi na razvoju propagande protiv današnje vlasti. Razmišljali smo kako se više angažirati u svom protunarodnom radu ... Zaključili smo, kao prvo da ćemo poraditi na pitanju promidžbe i da bi trebalo uklopiti i neke bolje i povjerljive vjernike župe.

I optuženi fra Matej Vodanović, gvardijan samostana i župnik župe, priznaje u istom smislu: "Na našim dnevnim sastancima koji su se održavali poslije ručka i večere, ja sam se nepovoljno izražavao o današnjoj vlasti." Od fratara se najviše nepovoljno izražavao fra Serafin Rajić. U pogledu širenja letaka on kaže: "Odmah u početku ove države ukoliko sam došao do kojeg letka, donosio sam ga u samostan i dao ga ostalim fratrima na čitanje. Letke sam obično primao od Pavla Jesiha, ali ne isključujem da nisam i od drugih dobivao letke. Letke sam isto tako, ako sam imao više primjeraka, davao svojim prijateljima svjetovnjacima, bilo da mi ih natrag vrate ili da ih dalje sami rasturaju ... Letke koje sam donosio u samostan, davao sam umnožavati Vladimiru Poljaku, našem vrataru koji ih je umnožavao na pisaćem stroju.

Sadržaj tih letaka bio je protunarodnog karaktera i sadržavao je lažno prikazivanje naših prilika. O njihovom

359

sadržaju Bukić navodi sljedeće: "Letak je govorio o nedjelima današnje vlasti, raznim osudama, logorima, ubijanjima, konfiskacijama imovine, da narod trpi i želi skoru promjenu koja mora uslijediti najhitnije uslijed tih represija na masu."

Pa poslije nastavlja: "Dva mjeseca nakon oslobođenja, tj. 1945. godine prvi put se pojavio letak u našem samostanu. Donio ga je Rajić fra Serafin koji je većinom i donosio letke u samostan. Svi letci koje je on donio bili su protiv današnje vlasti. Isto tako sjećam se da je Vodanović fra Matej 1946. godine nekoliko puta donio letke različitog sadržaja također uperenih protiv današnje vlasti." Ali letci se nisu samo donosili u samostan. Oni su se tu i fabricirali. Sredinom mjeseca listopada 1946. g. sastavio je fra Matej Vodanović letak o tomu kako treba apstinirati od izbora, kako hrvatski narod nije uz ovu državu i vlast i zato neka se ne ide na izbore. Taj koncept sam ja umnožio na pisaćoj mašini u oko 20 primjeraka", tako kaže Rajić. Dolaskom Mikulićevim u Zagreb polovinom 1946. godine, neprijateljski se rad optuženih povećava i proširuje. Mikulić je prije svog bijega u inozemstvo pripadao istom franjevačkom samostanu Majke Božje Lurdske. Za vrijeme Pavelićeve vladavine bio je ustaški "satnik" pa poslije toga unaprijeđen za bojnika, nosio je uniformu i pištolj i bio od Pavelića odlikovan. Bojeći se da ne bi poslije oslobođenja pred sudom narodne pravde odgovarao za svoja nedjela, on se poslije oslobođenja neko vrijeme krije u samostanu u okolici Maribora, a onda uspijeva pobjeći iz zemlje. U inozemstvu se stavlja u službu izvjesnih stranih špijuna koji ga šalju u našu zemlju da za njihov račun organizira propagandu, laži, širenje nezadovoljstva, pravljenje nereda, vršenje sabotaža, diverzija i atentata. Ovaj tuđinski plaćenik ilegalno dolazi u Zagreb i stupa u vezu s optuženim Vodanovićem, Viskovićem, Bajićem, Rajićem i

360

Bukićem. O njegovom dolasku optuženi Vodanović veli: "Poznajem fra Jozu Mikulića koji je nakon oslobođenja došao u samostan tajno preko granice, bio je u mojoj sobi te je u gvardijanatu u razgovoru sa fra Albertom Bukićem i sa mnom i još nekim našim redovnicima, gdje se vodio razgovor da je došao iz Austrije ispitati situaciju." I fra Alberto Bukić kaže: "Došao je iz Austrije i u samostanu se javio našem gvardijanu Mateju Vodanoviću i ostalim fratrima ... Misiju svoga dolaska kazao je u sobi gvardijana Vodanovića." Kakva je bila ta misija špijuna Mikulića kaže nam Rajić: "Kod toga smo bili prisutni fra Matej Vodanović, fra Alberto Bukić, fra Leonardo Bajić i ja. Vodanović fra Matej i Mikulić fra Jozo utanačili su da ćemo mi u samostanu početi ilegalno raditi koliko se može. Tu se mislilo na propagandni rad, na sabotaže i diverzije. Fra Matej Vodanović zatražio je od fra Joze Mikulića da mu on donese eksploziv."

Rajić nastavlja: "Mikulić, fra Jozo je nama četvorici govorio kako i mi trebamo poraditi oko stvaranja nezadovoljstva i uopće opozicije prema režimu. Interesirao se za naš rad, za rad našeg samostana i mi smo mu ispričali na koji sve način okupljamo narod oko sebe, kako ti ljudi imaju u nas povjerenje. Na to je fra Mikulić kazao da to nije dovoljno i da treba raditi nešto i s letcima, s propagandom, eventualno i sabotažama i diverzijama. Mi smo se složili s njime, a glavnu riječ u razgovoru s fra Mikulićem vodio je Vodanović. To isto kaže i Vodanović. Nama kao svećenicima je Mikulić preporučio da i mi sa svoje strane poradimo na širenju nezadovoljstva prema režimu i to koliko god možemo i koliko nam prilike dozvoljavaju. Te vijesti smo mi širili prilikom našega kontakta s ljudima i to individualno. Ti ljudi bi opet te vijesti širili među svojim znancima i prijateljima. Osim toga, zadatak nam je bio tiskati i letke koje bi na isti način ti ljudi širili dalje među građanstvom."

361

Mi smo, kaže Vodanović, konkretno prišli takvom djelovanju. Prilikom dolaska špijuna Mikulića u Zagreb, na sastanku koji je održan u samostanu, Vodanović mu je podnio opširno izvješće o prilikama u našoj zemlji prikazujući mu stanje tendenciozno neprijateljski u odnosu na našu zemlju. Tim podacima koje je zatim Mikulić predao špijunima u čijoj je službi bio, služili su kao izvor klevete reakcionarne štampe protiv FNRJ.

Kakve su bile upute koje je Mikulić donio za rad prilikom svojih dolazaka u Zagreb, kaže sam optuženi Bukić: "On je donio u naš samostan upute kako treba raditi ovdje u zemlji, kako bi došlo do prevrata. To su bile upute za rad s ilegalnom organizacijom ... Rekao je da se najprije treba širiti nezadovoljstvo, a kad se to postigne treba prijeći na teroristička djela i rušenje, kao i u većoj ili manjoj mjeri s oružanim napadajima na pojedine rukovoditelje i na šefove vlade..." Optuženi Vodanović: "Kad je Mikulić po drugi put došao u Zagreb, odnosno u naš samostan u kolovozu 1946. g., sa sobom je donio paket u kome je bila zamotana paklena mašina." I onda nadopunjuje: "Kad je Mikulić po drugi put došao u naš samostan u kolovozu 1946. g., dao mi je 500 dolara. Potom je održan sastanak Vodanovića, Rajića, Bukića, Bajića i Viskovića na kome je bilo govora o donijetom eksplozivu i njegovoj upotrebi po instrukciji Mikulića, kao i da je novac koji je Mikulić donio namijenjen osobama koje bi izvršile zadatak."

U svojim iskazima opt. Vodanović priznaje svoju zločinačku djelatnost, kao i djelatnost svojih sumišljenika i potanko iskazuje prijam eksploziva i novca, sastanke i odluke koje su na njima donijete u pogledu uporabe eksploziva za diverziju u nekoj od tvornica, angažiranje Jolande Bauer i drugih osoba za taj posao. O tome također govori i optuženi Rajić. Nakon svršetka rata

362

najaktivniji smo bili u propagandi; Vodanović fra Matej, Bukić fra Alberto, Visković fra Jozo, Bajić fra Leonardo i ja. Osim toga, mi smo bili i poslom vezani te stalno u dodiru. Kako je počinjao naš tajni rad, tako smo mi međusobno znali jedan za drugoga, razgovarali smo o letcima i sl. ... Mi smo razgovarali pojedinačno, koji puta po dva, tri zajedno. Kroz te naše razgovore, da ih tako nazovem, raspravljali smo sve više kako bi trebalo raditi sa svjetovnim osobama i predlagalo se Jolandu Bauer koju su osim mene poznavali Bukić i Vodanović, a i Visković iz viđenja. Jednom prilikom, po prilici u mjesecu ožujku 1946. g. našli smo se svi petorica zajedno i to Vodanović fra Matej, Visković fra Jozo, Bajić fra Leonardo, Bukić fra Alberto i ja. Tom prilikom smo se složili da ja započnem rad na propagandi s Jolandom, a preko nje bi se našlo još par svjetovnih osoba. Glavnu riječ vodio je Vodanović fra Matej, dao mi je savjete i što da govorim na sastancima. I svi drugi su sudjelovali u tom razgovoru. Raspravljali smo je li Jolanda dovoljno povjerljiva, što bi se na sastancima govorilo i sl. Poslije toga počeo sam raditi najprije s Jolandom Bauer, zatim s Kvasnicom Vladimirom, a kasnije s Matošić Ivanom. Prije i poslije sastanaka s njima razgovarao bih s Vodanovićem o učinjenom poslu, tražio od njega upute za daljnji rad i izvještavao ga redovito kako i što se radi. S Visković fra Jozom, Bajić Leonardom i Bukić fra Albertom također sam razgovarao o mom tajnom radu s Jolandom Bauer, Kvasnica Vladimirom i Matošić Ivanom. Tako sam imao prilike pričati im. Oni su mi također davali svoje prijedloge i mišljenja. Osim toga, našli smo se nekoliko puta svi zajedno i tim prilikama raspravljali smo o našem radu s Jolandom Bauer, Kvasnicom i Matošićem. Naročito nakon dolaska fra Joze Mikulića u Zagreb u lipnju 1946. godine, naši razgovori postali su sadržajniji jer smo imali podlogu od Mikulića ... Imali smo obećanje za eksploziv

363

da ćemo ga dobiti, a i našem radu dana je šira politička forma jer smo mi tada postali sastavni dio plana i kampanje koja je dolazila iz inozemstva. Tako smo poslije dolaska fra Joze Mikulića u Zagreb upriličili jedan naš skupni sastanak na kome je bila donesena konačna odluka za diverziju. Taj sastanak mogao je biti oko mjeseca rujna 1946. g. Istina, već poslije dolaska Mikulića u Zagreb, u lipnju 1946. godine mi smo se međusobno razgovarali o diverzijama. To je bilo obično naklapanje, ali kasnije se sve više oformilo u određeniju zamisao. Kada je fra Mikulić donio eksploziv, razgovori su postali sve konkretniji. Na koncu, u rujnu 1946. g. sasvim spontano sastali smo se svi petorica: Vodanović fra Matej, Visković fra Jozo, Bajić fra Leonardo, Bukić fra Alberto i ja. I razmotrili smo sve te naše kombinacije o diverzijama i odabrali da bi se preko Matošića i Jolande Bauer, odnosno grupe svjetovnih osoba kojima sam ja rukovodio, načinila diverzija u tvornici C. D. Gaon. U tom razgovoru sudjelovali smo svi mi i raspravljali kako bi za diverziju dolazile u obzir tvornice Rade Končar, Gaon, Ivančica i još neke. Samo se ja više ne sjećam koje osim ove tri. Na koncu smo se dogovorili da ću ja Jolandi Bauer, Kvasnici i Matošiću na sastanku dati u zadatak da razmotre mogućnosti podmetanja eksploziva u gore spomenutim tvornicama. Nakon toga, kada bi oni izvidjeli mogućnosti, a kod toga bi im pomogle druge osobe, izabralo bi se onu tvornicu gdje bi mogućnost za diverziju bila najbolja. U stvari na tom sastanku nije bila izabrana tvornica Gaon kao objekt za diverziju. U tim razgovorima svi su poželjeli živo sudjelovanje. Istina, bilo je govora o opasnostima kojima se time izlažemo, ali svi smo bili za to da se u jednoj od tih tvornica načni diverzija.

Nakon toga sam održao sastanak s Jolandom Bauer, Kvasnica Vladimirom i Matošić Ivanom i s njima sam o

364

diverziji raspravljao. Oni su na to pristali. Kvasnica je kazao da će i on izvidjeti mogućnost diverzije, ali da bi najbolji zato bio Matošić jer je završio diverzantski kurs. Kvasnica je preuzeo da će izvidjeti mogućnost diverzije u tvornici Rade Končar, zato jer je ta tvornica važna. Matošić je preuzeo da će izvidjeti mogućnost diverzije u tvornici Gaon jer je u toj tvornici radio. Kasnije mi je Kvasnica rekao da on nema mogućnosti za diverziju u tvornici Rade Končar, dok mi je Matošić kazao da može podmetnuti eksploziv u tvornici Gaon. Nakon toga ja sam izvijestio Vodanović fra Mateja da jedino dolazi u obzir tvornica Gaon i da ćemo u toj tvornici podmetnuti eksploziv. Kasnije sam to pričao i Visković fra Jozi, Bajić fra Leonardu i Bukić fra Albertu. Oni su stvar odobrili i složili se.

Kasnije sam predao Jolandi Bauer eksploziv za Matošića koji je bio spakiran u jednom paketu. Kako je izgledao taj eksploziv i koliko je bilo komada u kutiji, ne znam jer ja nisam taj paket uopće otvarao, već kako sam ga primio od fra Mateja Vodanovića tako sam ga dao odmah Jolandi Bauer.

Fra Matej Vodanović bio je taj koji je davao sve upute za rad s Jolandom Bauer, Kvasnicom Vladimirom i Matošić Ivanom, ja sam sve radio po njegovim uputama. On me je odredio da održavam sastanke s Jolandom Bauer, Matošić Ivanom i Kvasnica Vladimirom, da s njima radim kako ne bi imali vezu sa svim nama petoricom, već samo s jednom osobom, čime se ostali izlažu manjoj opasnosti da budu otkriveni. Ostali, tj. Visković fra Jozo, Bajić fra Leonardo i Bukić fra Alberto nisu imali nekih dužnosti kao ja, ali su za sve to što ja radim s njima znali, sa mnom razgovarali i davali svoje prijedloge i mišljenja. Optuženi Bajić priznaje svoje sudioništvo u radu terorističke ustaškogestapovske grupe, dok optuženi

365

Visković to poriče, ali se njegovo sudjelovanje dokazuje u potpunim i okolnosnim izjavama ostalih suoptuženika.

Optužena Jolanda Bauer svoje poznanstvo s Vodanovićem i ostalima, te rad s njima iznosi ovako: "Ja sam prvi put bila u samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu još 1941. godine, no često sam počela zalaziti u taj samostan tek početkom 1946. g. Još onda sam upoznala fra Mateja Vodanovića, a fra Alberta Bukića poznavala sam od ranije. Prilikom dolazaka u samostan, razgovarala sam sa svećenicima tako da su me mogli dobro upoznati i steći prema meni povjerenje. U nizu razgovora koje sam vodila u prvoj polovici 1946. g., pa i nešto kasnije, fra Matej Vodanović pričao mi je o svom ilegalnom radu. To sve sam s njime razgovarala u župnom uredu, u vrtu pred crkvom i sl.

Kako sam dolazila u samostan Majke Božje Lurdske u Zagrebu, između ostalih upoznala sam fra Serafina Rajića. U godini 1946. oj znali smo razgovarati o mojim prilikama, kako živim i slično, a on mi je običavao pričati o situaciji u svijetu i našoj zemlji. Nakon takvih razgovora na temelju kojih je mogao steći izvjesno povjerenje u mene jer sam ga upoznala sa svojom prošlošću i sa svojim životom, a mogao je saznati o meni preko fra Alberta Bukića i fra Mateja Vodanovića, on mi je počeo davati letke da ih dijelim po gradu. U dva navrata mi je dao letke da ih odnesem u Stenjevac, do tamošnjeg župnika Birača.

Letke koje sam dobivala od fra Serafina Rajića raspačavala sam po Zagrebu, kako mi je fra Rajić i dao upute. Osim toga fra Serafin Rajić mi je govorio kako treba biti protiv ovoga režima, protiv ove države, da treba širiti propagandu, ali da bi trebalo to raditi organizirano ako želimo postići neke rezultate. Ja sam na to pristala, na što me je Rajić pitao znam li koga još tko bi

366

mogao s nama raditi, samo da je pouzdan, da je dobar Hrvat i da je sposoban. Ja sam tada predložila Vladu Kvasnicu i on se s time složio i tražio da ga dovedem k njemu, da bi održali sastanak. U pogledu potrebe za ilegalnim radom govorio joj je optuženi Rajić. Zato je potrebno prilaziti oštrijim i najoštrijim formama djelovanja kako bi se narodu pokazalo da nije sve zaspalo, kako postoji u zemlji snažan otpor pa čak među samim radništvom i da opozicija radi. Baš zato se govorilo o tvornici Rade Končar, da bi i tamo trebalo učiniti diverziju. Ta tvornica nosi ime njihovog prvoborca, ta tvornica postiže velike radne uspjehe, baš zato bi trebalo da se pokaže kako i u takvoj tvornici postoji nezadovoljstvo režimom. Naši ilegalni sastanci održavali su se u župnom uredu Majke Božje Lurdske u Vrbanićevoj 35. Sastanci su se održavali u drugoj polovini 1946. godine i u siječnju 1947. godine. Na sastancima smo bili prisutni najprije ja i fra Serafin Rajić, a kasnije Kvasnica Vlado i Matošić Ivan. Na sastanke sam ja pozvala Kvasnicu Vladu, a Matošića je pozvao Kvasnica."

"Raspravljali smo o propagandi, usmenoj i pismenoj. Fra Serafin Rajić vodio je glavnu riječ na tim sastancima. On je te sastanke zakazivao i davao nam je sve upute za rad. Tako nam je i fra Serafin Rajić govorio o političkoj situaciji i slično, što smo mi koristili u usmenoj propagandi koju smo sprovodili preko svojih znanaca i prijatelja. Kasnije je došao razgovor i na oštrije forme ilegalnog rada. S tim prijedlogom došao je i fra Serafin Rajić i kazao da bi trebalo načiniti diverziju, podmetanje eksploziva u koju zagrebačku tvornicu da se time pokaže nezadovoljstvo naroda, a prvenstveno radnika. Naravno da bi to značilo da su nezadovoljni s današnjim režimom FNRJ. Među tvornicama koje su dolazile u obzir za podmetanje eksploziva spominjao je Radu Končara i Gaon. Na koncu je fra Serafin Rajić dao u zadatak

367

Matošiću Ivanu da izvidi mogućnost podmetanja eksploziva u tvornici Gaon, da nađe eventualnog pomagača ako mu je potreban, a u tom poslu bi mu pomogli ja i Vlado Kvasnica. Nadalje mu je kazao da poruči kada treba eksploziv. Taj eksploziv donijela sam ja od fra Serafina Rajića i predala ga Vladi Kvasnici s tim da ga on kasnije preda Matošiću. To je bilo oko 23. siječnja. 1947. godine kad sam ja donijela Kvasnici Vladi u stan eksploziv. Vlado Kvasnica je znao da je taj eksploziv namijenjen za tvornicu Gaon."

"Ja sam primila 10.000 dinara od fra Serafina Rajića koji novac mi je on dao kao nagradu za izvršenje diverzije u tvornici Gaon. Od toga novca dala sam Vladi Kvasnici 5.000 dinara, a Matošiću također 5.000 dinara."

Govoreći o sastanku na kojemu se raspravljalo o diverziji, optuženi Matošić kaže: "Poslije toga je govorio kako osim propagande treba prići i jačim i oštrijim mjerama, da bi trebalo izvršiti diverziju. Razmatrala se mogućnost diverzije u tvornicama Rade Končar i Gaon. Ja sam preuzeo na se izvidjeti mogućnost podmetanja eksploziva u tvornici Gaon i eventualno za to pronaći pomagače ... Kvasnica Vladimir trebao bi izvidjeti mogućnost diverzije u tvornici Rade Končar, a Jolanda Bauer bi nam pomogla ukoliko bi nam što trebalo."

Optuženi Matošić navodi dalje: "Ja sam razgovarao sa Salamonom Ivanom o podmetanju eksploziva u tvornici Gaon ... Salamon Ivan je pristao dobrovoljno mi pomoći u izvršenju te diverzije."

Pošto je Matošić razmotrio mogućnosti diverzije, održan je sastanak u samostanu Majke Božje Lurdske u Vrbanićevoj br. 35 i to u siječnju 1947. g. O tom sastanku Matošić kaže ovo: "Ja sam izvijestio da imam mogućnost podmetnuti eksploziv u tvornicu Gaon i da imam čovjeka

368

koji bi mi u tome mogao pomoći. Kvasnica nije ništa uradio za diverziju u tvornici Rade Končar, tako da je jedino za to dolazila u obzir tvornica Gaon. Fra Serafin Rajić mi je kazao da ja uredim sve za diverziju i kad budem gotov, kad budem trebao da mu javim i da ću dobiti eksploziv preko Jolande Bauer."

Poslije tog razgovora Matošić je sa Salamonom ponovno razgovarao o tome kako će i na koji način podmetnuti eksploziv i mjesto gdje će ga postaviti. Optuženi Matošić veli dalje: "Također smo razmotrili mogućnost gdje bi se mogao podmetnuti taj eksploziv i zaključili smo da je najzgodnije mjesto u šupi gdje se nalaze demontirani strojevi ... Oko 20. siječnja 1947. godine otišao sam do Kvasnice Vlade i kazao mu da je sve u redu i pripremljeno i da on traži eksploziv. Kad sam bio kod Vlade Kvasnice, on mi je kazao da dođem oko 24. siječnja. 1947. godine kod njega jer da će mu tog dana Jolanda Bauer donijeti eksploziv. Tog dana došao sam u stan Kvasnice Vladimira koji mi je predao paket s eksplozivom ... Eksploziv smo podmetnuli ja i Salamon. To je bilo u subotu, dana 1. veljače. 1947. godine. Eksplozija je uslijedila dana 4. veljače. 1947. g. u 16 sati, kad nije bilo radno vrijeme, već su radnici na dobrovoljnom radu iznosili te strojeve koji su se nalazili u šupi."

"Za izvršenje primljenog terorističkog zadatka optuženi je primio nagradu i to od novca koji je špijun fra Jozo Mikulić predao fra Mateju Vodanoviću." Matošić nadalje priznaje: "Jolanda Bauer mi je dala oko 1.800 dinara, a obećala mi je da će mi još dati. Taj novac dobila je od Serafina Rajića i to za izvršenje diverzije. Od toga novca ja sam oko 900 dinara dao Salamonu Ivanu."

Iz ranije navedenoga jasno se utvrđuje sudjelovanje svih optuženih u izvršenju krivičnih djela navedenih u dispozitivu pod 3.

369

Krivična djelatnost i krivična odgovornost opt. Salamona Ivice za djelo pod 2. ove optužnice dokazano je njegovim vlastitim priznanjem.

Krivična djelatnost i odgovornost optuženih fra Mateja Vodanovića, fra Alberta Bukića, fra Josipa Viskovića, fra Bajića Leonarda, fra Rajića Serafina i Jolande Bauer u pogledu djela navedenih u dispozitivu pod 3, 5, 6, i 7 ove Optužnice također se dokazuje vlastitim priznanjima optuženih.

Valja napomenuti da je u dispozitivu ove optužnice iznijeta krivična djelatnost optuženih samo jedan dio njihove sveukupne krivične djelatnosti, koja je, kao što se svakako iz svih okolnosti mora uzeti, bila daleko veća.

Za karakteristiku optuženih koji su vršili sve spomenute zločine i na koncu organizirali i izvršili diverziju uslijed koje su poginula tri radnika, zanimljiva je sljedeća pojedinost o kojoj govori optuženi Matošić: "Ja sam bio na sprovodu onih naših radnika koji su poginuli prilikom eksplozije. Salamon je također bio na tom sprovodu. Ja sam nosio križ Silvestra Badovinca." Ovaj iskaz pokazuje svu prljavštinu i gnusobu moralnog lika kako Matošića samoga, tako i svih onih koji su zajedno s njim u špijunsko terorističkom radu sudjelovali.

Da nema budnosti organa naše Narodne vlasti, da nema svijesti i rodoljubivosti naših radnih ljudi, još bi svi optuženi imali prilika sudjelovati u raznim diverzijama. Jer, kao što kaže Matošić, i kao što proizlazi iz iskaza drugih optuženika, na njihovim sastancima govorilo se da bi se ako uspije prva diverzija, s vršenjem diverzija nastavilo.

Pošto je izvršenje djela, kao i krivična odgovornost u potpunosti dokazana u pogledu svih inkriminiranih radnja za sve optuženike, molim sud da pravilno ocijeni zločinačku djelatnost, društvenu opasnost i krivičnu

370

odgovornost optuženika, svakome od njih odmjeri zasluženu kaznu koja treba biti opomena svima koji bi bili skloni izvršiti izdaju domovine i zločin prema našem narodu, te koja treba ujedno biti i garancija našem radnom svijetu, da se, odstranjenjem zločinaca i neprijatelja napretka iz našeg radnog društva, može mirno i nesmetano posvetiti izgradnji zemlje i svoje ljepše budućnosti putem ostvarenja petogodišnjeg plana.

Smrt fašizmu sloboda narodu! Javni tužitelj za Grad Zagreb, Vlado Ranogajec

Udbaška družba bila je veoma zadovoljna učinjenim. Vladimir Ranogajec uspio je u pročitanome tekstu obuhvatiti sve potrebno za onaj posljednji skok. Čim se osudi ova prva grupa fratara, slijedi novo. Po istom postupku i na temelju iskaza u istrazi, nema ni jednoga redovnika koji ima mogućnost ostati prav. General Veljko Drakulić bio je veoma zadovoljan. Čestitao je svojim suradnicima na sjajno odrađenom poslu. Naredio je da se Optužnica dostavi sudu i odvjetnicima svih optuženih i da se konačno zakaže proces. O radosti Ivana Krajačića Steve ne treba ni govoriti. Ni onoj predsjednika Vlade Narodne Republike Hrvatske, političkog komesara iz Topuskog, puža koji nije znao bi li se zvao Židovom Vladimirom Kupfersteinom ili bi se zvao Jugoslavenom Vladimirom Bakarićem. Svoje zadovoljstvo taj je vječno prestravljeni mekušac gradirao po čvrstini pohvale što ju je mogao čuti od Brozova kabineta kad bi izvješćivao kako borba protiv klerikalizma teče izvrsno.

371

DVADESET I DRUGO POGLAVLJE

Dana 19. srpnja 1947. godine na temelju rješenja suda, Vijeće Okružnog suda sastavljeno od predsjednika Vijeća dr. Livija Angera i sudaca porotnika Josipa Gerjevića i Franje Pavlekovića i uz zapisničarku Ivku Gostl donijelo je odluku da se glavna rasprava održi 23. srpnja u dvorani Okružnog suda u Zagrebu. Predsjednik suda dozvolio je braniteljima posjetiti uhićenike i predati im Optužnicu što ju je javni tužitelj Vladimir Ranogajec predao sudskome Vijeću.

Neki od uhićenika tražili su svoje branitelje, a nekima su branitelji bili dodijeljeni po službenoj dužnosti. Optuženika Matošića trebao je braniti dr. Ljubomir Zupčić, Salamona dr. Vladimir Vidman, Rajića dr. Mate Tafra, Vodanovića dr. Ivo Stožir, Bukića dr. Aurel Krstulović, Viskovića dr. Vjekoslav Franceschi, Bajića dr. Ćiril Brajša, Jolandu dr. Ivo Marković, Grabića dr. Vladimir Srkulj.

Neki su od odvjetnika svoju braniteljsku dužnost shvatili doslovno i pokušali su braniti optuženike, drugi su, izdajući svoje pravništvo, surađivali s tužiteljem Ranogajecom te ne samo da nisu branili svoje štićenike, nego su predlagali da ih se ubije.

Odvjetnik fra Josipa Viskovića, dr. Franceschi posjetio je fra Josipa, ali nisu mogli niti razgovarati niti spremati obranu. Odvjetnik Jolande Bauer dr. Ivo Marković posjetio ju je na dan suđenja i nagovarao da sve prizna, a da će je on tada braniti. Odvjetnik fra Leonarda Bajića, dr. Ćiril Brajša posjetio je fra Leonarda Bajića u zatvoru 20. srpnja. Čuvajući čast svoga poziva, a time se izlažući vlastitoj opasnosti, pronio je k fra Leonardu komad papira istrgnut iz trgovačke bilježnice i olovku zvanu "tintana".

372

Brzo, što je mogao brže jer udbaši su određivali prestanak razgovora odvjetnika i okrivljenika, fra Leonardo je sročio Izjavu, želeći da odvjetnik Brajša, ako to bude moguće, Fra Leonardovu Izjavu odnese fratrima. Dr. Brajši to je uspjelo. Nisu ga pretresli te je Izjavu iznio iz zatvora. Fra Leonardo Bajić na tom je komadu papira doslovno napisao.

O. Leonardo Bajić izjavljuje: "Tako mi Bog dragi pomogao!"

Općenito:

1. Što se god odnosi na mene, sve je apsolutno izmišljotina.

2. Čitajući ovu Optužnicu, prvi put u životu čujem da postoje osobe: Matošić Ivan, Salamon Ivica i Kvasnica. Jolandu Bauer poznam vrlo, vrlo malo. Poznavala se s o. Albertom Bukićem pa sam je 2 3 puta susreo u samostanskoj čekaonici dok ga je čekala, ali se u razgovore nisam upuštao.

3. Apsolutno, poslije 5. svibnja 1945. nisam vidio fra Jozu Mikulića, niti sam znao niti čuo govoriti da bi on od toga datuma bio ili u Zagrebu ili u našem samostanu. Pače, ja sam bio uvjeren da braća u samostanu ne znaju gdje je; je li živ ili mrtav. Dakle, o mome znanju ili sastancima s njime sve je izmišljeno.

4. O "sastancima" koje spominje Optužnica, da su se održavali u samostanu između mene i o. Mateja Vodanovića, o. Serafina Rajića, o.Josipa Viskovića i o. Alberta Bukića, sve je doslovno izmišljeno.

5. Ni za kakve "političke" sastanke koji bi se održavali u samostanu između braće ili s kojim svjetovnim osobama meni apsolutno nije ništa poznato.

373

6. Što se tiče moga optužujućega znanja da fra Ambrozij Budimir i fra Petar Topić misle godine 1945. potajno pobjeći u inozemstvo, stvar stoji ovako; i fra Topić i fra Budimir su mladi fratri koji se lako ne povjeravaju nama starijima, posebno ne meni. Ja sam uvijek mišljenja: "Stoj doma!". Slučajno sam čuo govoriti o Budimiru, da ide posjetiti brata koji je u Istri. Uostalom jedino redovnički Poglavari mogli bi znati kuda tko ide, a mi podložnici ne moramo znati. Često ni poglavari ne znaju.

A što se tiče klerika bojnika Šipića i Modrića, ja, stari fratar, niti ih ne poznajem dobro. Oni nisu bili članovi našeg samostana u Zagrebu. Možda su u našem samostanu boravili 12 dana, mislio sam na dopustu. Modrić je imao u samostanu rođenog brata fratra, fra Ivana, pa sam mislio da ga je došao posjetiti. Ovo se odnosi na Optužnicu str. 6., broj 5.

Dakle, ja nisam bio upućen u namjere ni jednoga od četvorice koji su izbjegli u inozemstvo god. 1945.

7. Što se tiče nekih "sastanaka" koje kao česte pretpostavlja Optužnica, a o njima govori fra Serafin Rajić, čini mi se, da iz izjava Vodanovića fra Mateja i Bukića fra Alberta nema tih čestih sastanaka navodno između Vodanovića, Bukića, Rajića i Viskovića i mene (nas petorica fratara). Fra Jozo Visković i ja niječemo svaki takav "politički" , prevratnički sastanak. Bukić tvrdi kod suočenja u mome Zapisniku pred istražiteljem da sam ja najenergičnije ustao protiv ikakve prevratničke akcije, a Matej fra Vodanović, također prilikom suočenja, kaže da sam ja njegovo izvješće o željama Mikulića tek "primio na znanje". Dakle od nas petorice jedini fra Serafin Rajić govori o mome prisustvovanju tim sastancima i na njima da sam aktivno, protudržavno istupao. Ja ne znam ni za kakve takve sastanke!

374

Posebno:

1. Meni je zagonetno, ali u mome interesu da su sva braća uhapšenici bili odvedeni u zatvor do 10 sati jutro. Pretres samostana završio je oko 4 sata poslijepodne. Sa mnom se, jer ja sam gvardijan starješina samostana od 1. VI. 1946., glavni činovnik lijepo "oprostio", ja se osjećao slobodnim i tek navečer, iza večere, oko 9 sati palo im na pamet da i mene odvedu u zatvor.

2. I optuženi fra Jozo Visković apsolutno niječe da je sudjelovao "sastancima" koji se spominju u Optužnici između Vodanovića, Bukića, Rajića i mene. Dakle on, kao ni ja, o njima ne znamo ništa.

3. Strana 3. Optužnice, točka 3., ukoliko ja poznam prilike u samostanu i što se mene tiče, sve je neistina, fantazija... U samostanu od listopada 1946. ima oko 45 fratara i svi neuhapšeni o tome ne znaju ništa.

4. Ja sam "Bajić", a ne "Rajić", kojeg Rajića često spominje Optužnica.

5. Dok druge optuženike spominje Optužnica nekoliko puta i posebno, mene ne spominje nigdje posebno, nego samo u zajednici s drugom braćom.

6. Ja sam često u istrazi bio pitan: "Kako to da sam ja od lipnja 1946. samostanski starješina, a ne znam što se u samostanu događa (sastanci, Mikulić, ulazak svjetovnjaka ... )?" Ja sam kazao ovu istinu: "Ima i supruga i kćeri i sinova koji vješto znadu kriti i zavaravati svoje supruge i roditelje, može se to slično desiti i u samostanu ..." I Optužnica spominje samo tri (3) svjetovne osobe, koje bi navodno zalazile u samostan. Mali broj osoba mogu se lako "kriti".

6. Napose, sve ako Serafin Rajić govori o meni, obzirom na sastanke s njim ili s drugim redovnicima iz

375

samostana, sve je ordinarna izmišljotina i njegova fantazija. Ja se bojim, da je on duševno poremećen, boluje od guše, od živaca. Od toga se ove godine liječio. Bolovao je u bolnici na Rebru, išao je na kliniku na Šalatu, itd. Radi svoje bolesti, imao je posebne povlastice u samostanskom životu.

7. Na jednom suočenju mome i fra Alberta Bukića, ovaj je tvrdio da bi ja sudjelovao na sastanku na kojemu je Vodanović fra Matej izvijestio o tajnom dolasku fra Joze Mikulića iz inozemstva u Zagreb, ali da sam se ja "energično" izjasnio i ustao na tom sastanku protiv poduzimanja bilo čega na želju Mikulića. Dakle u mome interesu, ja sam zanijekao da znam za ikakav sastanak između nas u samostanu o dolasku Mikulića.

Dakle, iako je fra Bukić govorio u mome interesu, ja sam taj interes odbio jer o stvari (tako me Bog dragi i mili pomogao), ne znam ništa. U suočenju s fra Matejom Vodanovićem, on je kazao da sam ja "primio na znanje" njegov izvještaj o sastanku njega i Mikulića. Dakle, obzirom na mene ne slažu se Bukić i Vodanović. S petim (5.) optuženikom fra Jozom Viskovićem nije bilo moga suočenja, jer, naravno, ni ja ni on ne znamo ništa ni o Mikuliću, ni o sastancima, niti o ičemu drugom.

8. Optužnica na str. 9. spominje da "svi optuženi jasno i otvoreno izjavljuju" svoje mišljenje o današnjem političkom stanju u našoj državi, za vrijeme istrage, to me nisu pitali niti sam što govorio.

9. Optužnica na str. 12. govori o letcima. Mene ne spominje, i ja ništa ne znam što se na njih odnosi.

10. Optužnica na str. 13. govori o dolasku Mikulića u Zagreb iz inozemstva, ali ni Vodanović ni Bukić ne tvrde da sam ja bio s Mikulićem, mene ne spominju, na razgovoru s Mikulićem Vodanović kaže: "Sa mnom je bio

376

fra Albert Bukić i još neki naši redovnici. Mene ne spominje ni o. Albert Bukić, nego kaže "ostali fratri'."

11. Čitav govor fra Serafina Rajića na str. 14., 15. s obzirom na mene apsolutno je izmišljen, neistinit.

12. Optužnica na str. 15. tvrdi: "Opt. Bajić priznaje svoje sudjelovanje u radu terorističke ustaške, gestapovske grupe." Tu je možda grješka tipkačice te je umjesto Rajić napisala Bajić jer ja to nisam nigdje i nikad priznao, napose ne u istrazi, a zbog jednostavnog razloga što me to istražitelji nisu ni pitali.

Ja sam Kristov svećenik, pa pristižem na Kristovu istinu, (Ona nas spasila u život vječni!), da je svaka napisana misao živa istina.

Ja ću odgovoriti na pitanje suca: "Ja se ne osjećam krivim!"

Ovo doktore dragi, kažite i predajte mojoj dragoj braći u našem samostanu Majke Božje Lurdske koja nas dovela u nebo! Nigdje ništa nepovoljna nisam za sve vrijeme istrage izjavio, bilo protiv kojega brata, a to zato jer nisam imao što takvoga kazati. Pohvalno sam govorio i o dragom fra Serafinu.

O. Leonardo Bajić, 20. VII. 1947. godine.

Fra Leonardo Bajić pišući ovo pismo braći u samostan vjerovao je kako je sucima stalo do njegove istine. I njegov odvjetnik Brajša nadao se sudskoj raspravi u kojoj je moguće pobiti sumnjive optužnice. Njemu je sve to mirisalo na podvalu. Obojica su bili nesvjesni s kim imaju posla. Nisu znali da je sve ovo sličilo na parnicu u kojoj su janjci vukovima tužili vukove za zločinstvo. Vukovi uvijek imaju vučja posla, a u takvim poslima janjci uvijek gube.

377

DVADESET I TREĆE POGLAVLJE

U dvorani Okružnog suda u Zagrebu, u srijedu, 23. srpnja 1947. sudsko vijeće sastavljeno od suca Livija Angera i dvojice sudaca porotnika, uz službenu zapisničarku Ivku Gostl, u nazočnosti odvjetnika uhićenih optuženika i pred javnim tužiteljem Vladimirom Ranogajcem, započelo je sudski proces protiv fratara samostana u Vrbanićevoj. Predsjednik suda izvršio je sve što se pravno činilo za legalan i legitiman proces. Dvorani prepunoj kao šipak, napunjenoj znatiželjnim udbašima uključenim u dotadašnji postupak, novinarima na zadatku, službenim provokatorima spremnim podržati Javnog tužitelja glasnim odobravanjem i pozivima na linč, te ponešto rodbine optuženih kojima je uspjelo doći do propusnice, sudac je pročitao po kojim sudskim odredbama ima početi sudski proces. U prvome redu, na najistaknutijem mjestu za one koji sjednu na optuženičku klupu. Sjedio je prekriženih nogu major Ilija Grubić, a oko njega nekolicina civilno odjevenih osoba koje su djelovale kao da nisu naviknute sjediti u odijelima. Grubić je, kako je to vječno i na isti način činio, zapalio cigaretu. Prišao mu je sudski milicajac i prišapnuo mu kako sudac u sudnici ne dozvoljava pušiti.

Ne dozvoljava? – Grubić je pri tom po običaju opsovao Boga.

Ne dozvoljava, druže majore!

Grubić svejedno nije prestao pušiti i svejedno nije ugasio cigarete. Predsjednik suda prozvao je nazočne branitelje i dao riječ javnom tužitelju Ranogajecu. Kad su izvršili sve sudske formalnosti kako bi pokazali da su oni ozbiljan i pravičan sud, predsjednik sudskog vijeća

378

naredio je privesti na optuženičku klupu prvooptuženoga Ivana Matošića.

Sudska milicija privela je u dvoranu mladića koji kao da nije bio siguran ni gdje je ni što se s njime zbiva. Njegove ga noge nisu najčvršće držale. Nazočnima nije trebalo dugo kako bi posumnjali u zdravlje i prisebnost dovedena mladića. Tko je išta znao o ovisnicima droga, odmah je mogao posumnjati kako sudska milicija upravo privodi teška ovisnika. Sudac je započeo ispitivanje.

Optuženi Matošiću! Jeste li razumjeli Optužnicu? Jesam. Osjećate li se krivim? Osjećam.

Jeste li vi 25. svibnja 1942. dobrovoljno stupili u III. vod I. ustaške jurišne satnije u Hrvatskoj Kostajnici?

Prije nego je mladić bilo što odgovorio, ustao se njegov odvjetnik dr Ljubomir Zubčić i upao u riječ.

Druže predsjedniče sudskoga vijeća! Molim vas, moj branjenik tada je imao petnaest godina. Može li se petnaestogodišnjem dječaku pripisivati ovakva kvalifikacija?

Druže predsjedniče sudskoga vijeća, ušutkajte odvjetnika Zubčića. Većina naših drugova s njegovim godinama bila je u partizanima i izvršavala najdelikatnije zadatke. Bilo je i mlađih. Stoga je optuženi sa svojih petnaest godina mogao počiniti sve što mu se stavlja kao zločinstvo. Sa svojih petnaest godina bio je zakleti ustaša.

Sud prihvaća opasku tužiteljstva. Odvjetniče Zupčiću, bez dozvole se ne ubacujte u riječ jer ćete biti kažnjeni. Okrivljeni Matošiću, odgovorite na postavljeno pitanje.

379

Jesam. Dobrovoljno sam stupio u ustašku postrojbu. Je li vas tko na to nagovorio? Nagovorio me ustaški bojnik, prijatelj moje sestre.

Jeste li u sastavu ustaške postrojbe sudjelovali u akciji protiv jugoslavenskih državljana u prostoru Kozare, kad se skupljala stoka i uhićivalo pučanstvo?

Jesam.

Jeste li za vrijeme strijeljanja uhićenika držali stražu dvjesto metara od mjesta strijeljanja?

Jesam.

Jeste li sami sudjelovali u strijeljanju?

Jesam. Ali nisam siguran da sam koga pogodio.

Jeste li u selu Kuruzarima sudjelovali u uhićenju dvadeset obitelji?

Jesam.

Jeste li u selu Slabinju pravili zasjedu partizanima koji su se vraćali iz borbe?

Jesam.

Jeste li bili čuvar u logoru u kojemu su vršena strijeljanja?

Jesam. Možete li navesti išta u svoju obranu? Bio sam sasvim mlad i nisam ni shvaćao što radim. Svejedno ste to radili? Priznajem da jesam.

Jeste li na nagovor ustaškog bojnika bili u ustaškoj dočasničkoj školi?

380

Jesam.

Jeste li završili diverzantski kurs na nagovor istog bojnika u Peterancu kod Kostajnice?

Završio sam diverzantski kurs u večernjoj školi za diverzante.

Jeste li položili zakletvu tajnosti?

Položio sam zakletvu tajnosti.

Jesu li vam vaši nadređeni naredili skrivati to da ste osposobljeni diverzant? Jesu li vam naredili da se tajno povezujete s drugim diverzantima i da po potrebi djelujete?

Jesu.

Jesu li vam to naredili čuvati u tajnosti kako biste po povlačenju ustaških snaga mogli tajno diverzantski djelovati?

To su mi naredili. Jeste li bili pripadnik Bobanove "Crne legije"? Jesam. Jeste li zarobljeni kod Celja u svibnju 1945.? Jesam. Što ste radili poslije povratka iz Celja? Zaposlio sam se u tvornici Gaon kao radnik. Zašto se niste vratili u rodno mjesto? Nisam imao kamo. Tamo više nemam nikoga svog. Odakle poznajete Vladimira Kvasnicu? Vladimira Kvasnicu poznajem od djetinjstva.

381

Je li vam on predložio da se organizirate i počnete širiti propagandu protiv Narodne vlasti?

Vladimir Kvasnica to mi je predložio i ja sam ga poslušao jer smo obojica znali kako nam je to ustaška dužnost.

Gdje ste imali prvi tajni sastanak?

Prvi tajni sastanak održali smo u samostanu Majke Božje Lurdske.

Tko je sve bio nazočan tom sastanku.

Sastanku su bili nazočni fra Serafin Rajić, Vlado Kvasnica i Jolanda Bauer.

Tko je vodio glavnu riječ? Glavnu riječ vodio je fratar Rajić. Što je optuženi Rajić tražio od vas?

Tražio je od nas da širimo svakakve vijesti, da se spremimo za diverzije i da vršimo svakakvu propagandu protiv vlasti.

Gdje ste upoznali optuženoga Ivicu Salamona?

Na burzi rada. Obojica smo tražili posao u tvornici Gaon.

Kad ste se počeli sa Salamonom više družiti? Otkako mi je povjerio svoju prošlost. Kakva je bila ta prošlost? Ustaška kao i moja.

Što vam je Salamon posebno povjerio?

Povjerio mi je da je bio suradnik Gestapoa u Njemačkoj i da je završio gestapovski špijunski kurs.

382

Što ste vi povjerili njemu?

Da sam bio aktivni ustaša.

Kad ste dobili prvi zadatak u samostanu, jeste li tražili pomoć od Salamona?

Jesam. Odlučili smo zajednički izvidjeti možemo li se eksploziv postaviti u našu tvornicu.

Što ste zajednički odlučili?

Postaviti u zgodno vrijeme eksploziv u baraku u kojoj su stajali stari strojevi.

Kako se trebala dogoditi eksplozija?

Eksploziv smo tako trebali postaviti da čim netko podigne komad stroja eksplozivna naprava pukne.

Koga ste izvijestili o namjeri?

O planu u tvornici izvijestili smo fra Serafina Rajića. On se s planom u potpunosti složio i obećao nam da će se pobrinuti za eksploziv. Otkrio sam mu kako smo ja i Salamon osposobljeni za izvođenje diverzija.

Od koga ste dobili eksploziv?

Eksploziv smo dobili od Vladimira Kvasnice.

Tko je eksploziv donio Kvasnici?

Rekao je da mu je eksploziv donijela Jolanda Bauer, a Jolanda je eksploziv donijela od fra Serafina Rajića.

Kako je izgledala naprava koju ste dobili od Kvasnice?

Bio je to paket težak oko tri kilograma, zamotan u papir. Eksploziv je bio u metalnoj kutiji.

Gdje je eksploziv bio od dana kad ste ga dobili od Kvasnice do dana kad ste ga postavili u tvornici Gaon?

383

Jedno sam ga vrijeme držao u podrumu. Poslije nekog vremena sastao sam se sa Salamonom u Savskoj cesti kod Podvožnjaka. Tad smo podijelili eksploziv.

Što ste dalje učinili?

Unio sam svoj dio u tvornicu i sakrio ga pod ugljenom. Salamon je učinio to isto.

Što ste dalje činili?

Dana 1. veljače potajno smo ušli u baraku, postavili eksploziv i otišli. Eksplozija je uslijedila na dan 4. veljače.

Što ste radili u međuvremenu.

Čekali smo eksploziju i njezin učinak.

Što vam je u pripremi diverzije naredio optuženi Rajić?

Naredio nam je tako postaviti paklenu mašinu da padne što više žrtava.

Što ste činili kad se dogodilo ubojstvo?

Htjeli smo se prikriti. Sprovod ubijenih za to nam je bila prilika. Ja sam nosio križ ubijenome Badovincu.

Sagledavate li vi, optuženi Matošiću, svu gnusnost vašega djelovanja?

Sagledavam i razumijem, ali to ne bih učinio da me drugi na to nisu nagovorili.

Sjednite, optuženi Matošiću!

Za vrijeme ispitivanja prvooptuženog Matošića ostali okrivljenici nisu bili nazočni ispitivanju i nisu znali što je Matošić sve govorio. Sudac je pozvao drugooptuženoga Ivicu Salamona i sjeo ga na klupu pored Matošića. Ni on se nije držao blistavo. Bio je ošamućen, neispavan i djelovao jako umorno. Oni što su ga takva vidjeli nisu ga

384

shvaćali drugačije nego kao drogirana. Na pitanje je odgovarao vrlo precizno, potvrđujući sve što ga je sudac pitao iako je za svaku misao trebao ponešto vremena. Pogled na majora Iliju Grubića poticao ga je na kratkoću i veliku preciznost.

Optuženi Salamon, jeste li razumjeli Optužnicu? Jesam. Razumio sam Optužnicu. Što ste po zanimanju? Brijač.

Zašto ste se zaposlili u tvornici Gaon?

Jer nisam imao druge zarade za uzdržavanje žene i djeteta.

Jeste li se 1942. godine nalazili u Njemačkoj?

Jesam. Te sam se godine nalazio u Njemačkoj.

Jeste li u Njemačkoj pristupili radu za fašističku tajnu službu "Gestapo"?

Jesam. Pristupio sam Gestapou i radio za tajnu službu.

Jeste li za tu službu bili i osposobljeni?

Završio sam obavještajni kurs pod nadzorom Gestapoa.

Koga ste prijavljivali Gestapou? Koga ste nadzirali?

Radnike iz naše zemlje koji su radili u Njemačkoj.

Kad ste se 1943. godine vratili u Zagreb, jeste li nastavili sa špijunskim radom?

U Zagrebu sam nastavio raditi za Gestapoa, a nadređen mi je bio obavještajac Slavko Kolar.

Gdje ste upoznali optuženoga Matošića?

385

Na burzi rada. Zajedno smo čekali odgovor jesmo li primljeni na posao u tekstilnoj tvornici.

Zašto ste se zbližili? Što ste vi povjerili Matošiću, a što je Matošić povjerio vama?

Ispočetka nismo bili povjerljivi. Više smo puta u gostionicama popili piće. Matošić mi je ispričao kako je bio ustaša, a ja sam njemu otkrio da sam radio za Gestapoa.

Što vam je Matošić još povjerio?

Povjerio mi je da se češće sastaje s nekim ljudima koji imaju plan rušiti postojeći politički sustav.

Je li vam govorio o tim ljudima?

Nije govorio puno o tim ljudima, ali mi je otkrio kako se sastanci održavaju u samostanu u Vrbanićevoj ulici.

Je li vas pozvao na suradnju i jeste li na suradnju pristali?

Pozvao me na suradnju, a ja sam na suradnju pristao jer mi je obećao da ću za svoj rad biti dobro nagrađen. Pristao sam jer mi je trebalo novaca zbog velikih dugova.

Što ste konkretno zajednički napravili?

Dogovorili smo se zajednički gdje ćemo eksploziv postaviti i kako ćemo ga u tvornicu unijeti.

Kako ste unijeli eksploziv u tvornicu?

Ranim jutrom kad sam dolazio na posao, pronio sam ga ispod odjeće. Stavio sam ga u svoj ormarić u tvornici, a kasnije sam ga sakrio u ugljen.

Tko je trebao nabaviti ključeve barake gdje ste postavili eksploziv?

386

Obećao sam da ću ključ nabaviti ja, ali je ključ Matošić nabavio prije mene.

Tko vam je govorio da će se strojevi prenositi iz barake?

To sam doznao jer nam je bilo rečeno kako će se strojevi uskoro premještati.

Zašto na dan diverzije niste došli na posao?

Znao sam da bih, ako mi narede prenositi strojeve, sam stradao od eksplozije.

Sjednite, optuženi Salamon.

Poslije Matošića i Salamona sudac je pozvao fra Serafina Rajića kao trećeoptuženoga. Kad su ga uveli u dvoranu, oni što su ga od ranijega poznavali nisu ga gotovo ni prepoznali. To više nije bio poletni i brbljavi mladić, sklon šali i ponekom cinizmu, to je bilo tijelo čiji su spori pokreti odavali odavna umorna, neispavana i drogirana čovjeka. Dok ga je sudska milicija privodila mjestu za optuženike činilo se da sam ne može ni hodati. Major Ilija Grubić premjestio je nogu preko noge želeći Rajiću pokazati gdje je i prenijeti mu neizgovorenu poruku: "Nisam daleko, ovdje sam." Fra Serafin Rajić odmah ga je i ugledao. Činilo se kako od svega puka u dvorani fra Serafin Rajić vidi samo majora Grubića.

Optuženi Rajiću! Jeste li razumjeli Optužnicu?

Razumio sam Optužnicu.

Osjećate li se krivim?

Osjećam se krivim, iako sam sve što sam činio, činio po uputama i naređenjima župnika Vodanovića.

Jeste li se veselili okupaciji stare Jugoslavije?

387

Radovao sam se padu stare Jugoslavije, iako sam za vrijeme njezina pada bio u Rimu.

Jesu li se ostali redovnici radovali okupaciji Jugoslavije?

Svakako. Po povratku iz Rima sami su mi pričali o toj radosti.

Radovali ste se i uspostavi Nezavisne Države Hrvatske. Što ste u njoj vidjeli?

U njoj sam vidio oživotvorenje svih povijesnih snova hrvatskoga naroda.

Kako ste dočekali kraj NDH i kako ste prihvatili oslobođenje naše zemlje?

Kraj NDH doživio sam kao kaznu Božju, a novu sam vlast prihvatio s potpunim nepovjerenjem.

Jesu li poslije oslobođenja svećenici vodili u samostanu političke razgovore?

Jesu. Kad su najčešće vođeni ti razgovori? Najčešće se razgovaralo iza ručka i večere. Tko je najčešće vodio glavnu riječ?

Najčešće je glavnu riječ vodio gvardijan i kasniji župnik, fra Matej Vodanović. On nam je objašnjavao prilike u zemlji i svijetu.

Odakle informacije optuženome Vodanoviću?

Često je slušao strane krugovalne postaje, a često se sastajao s ljudima koji su imali takve obavijesti.

Jesu li ti početni razgovori bili vezani ili nevezani?

388

Na samom početku nisu bili vezani. Kad bismo dobili kakav letak izvana, znali smo to komentirati.

Tko je donosio letke?

U početku mačekovac Ivan Nosić. Nešto kasnije i sami smo pravili takve letke.

Jeste li dalje davali te letke i komu?

Ja sam letke davao Jolandi Bauer.

Tko je u samostanu sastavljao letke protudržavnog sadržaja?

Fra Matej Vodanović.

Ono što su u samome početku bili nevezani razgovori, nešto se kasnije pretvorilo u sasvim drugo. U što se, optuženi Rajiću, pretvorilo to nevezano razgovaranje?

U svibnju 1946. godine osnovali smo jednu organizaciju s ciljem većeg djelovanja.

Tko je sve bio uključen u tu organizaciju?

U organizaciju su osim mene ušli svećenici Vodanović, Bukić, Bajić i Visković.

Što je bio cilj toj organizaciji?

Cilj nam je bio povezati se s raznim protunarodnim elementima koji će vršiti propagandu protiv nove državne vlasti, a vremenom ići i dalje.

Kamo dalje?

Vršiti diverzije i atentate na više slojeve novih vlasti.

Tko je trebao biti veza sa svjetovnim osobama s kojima se organizacija trebala povezati?

Predložio sam da to bude Jolanda Bauer. Zašto ona?

389

Zato što su je već mnogi poznavali, ali i što je imala prošlost dostojnu povjerenja.

Koga vam je Jolanda Bauer preporučila za suradnika?

Vladimira Kvasnicu, a nešto kasnije i Ivana Matošića.

Tko je sazivao sastanke i koordinirao rad između svećenika u organizaciji i svjetovnih osoba?

Ja sam sazivao sastanke, obavještavao svećenike o namjerama, a zatim to isto prenosio na svjetovne osobe u organizaciji.

Zašto vam je trebala ta tajnovitost?

Da se rad organizacije što više drži u tajnosti i da što manje osoba zna svu stvar, za slučaj da se za organizaciju sazna.

Koliko ste se puta sastali s Kvasnicom, Matošićem i Jolandom Bauer?

Najmanje pet puta.

Kad ste dijelili letke protudržavnog sadržaja svjetovnim osobama organizacije, kakvi su to letci bili?

Bio je to Spellmannov govor o Stepincu i pjesma o logoru.

Jeste li sami primili kakve časopise ili letke i od koga?

Dobio sam časopis "Danica". Njega je iz grada donio fra Josip Visković. Dobio sam i časopis "La croix". Njega je donio fra Leonardo Bajić. Donio je i list "Times" s Trumanovim govorom.

Pored svjetovnjaka koje ste spomenuli, je li još netko sudjelovao u raspačavanju letaka protunarodnog sadržaja?

390

Sudjelovao je samostanski vratar Vlade Poljak.

Vi ste održavali sastanke s Kvasnicom, Matošićem i Jolandom Bauer. Od koga ste vi dobivali upute i smjernice za rad organizacije?

Upute sam dobivao od fra Mateja Vodanovića, a o tomu što sam razgovarao i činio sa svjetovnjacima redovito sam obavješćivao Vodanovića, Bukića, Bajića i Viskovića.

Što vam je Jolanda Bauer ispričala o Kvasnici?

Da je dobar Hrvat, da je ustaša i da mu je otac poginuo u Drvaru kao ustaša.

Što ste kao organizacija u to vrijeme najviše radili?

Širili smo propagandu o lošem stanju u zemlji, o nezadovoljstvu seljaka, progonu Crkve i skorom padu komunističke vlasti.

Kad se rad posebno pojačao?

Rad se povećao poslije tajnog dolaska fra Joze Mikulića u Zagreb.

Što je Mikulić donio sa sobom iz Austrije, odakle se tajno prebacio?

Donio je instrukcije o tajnom djelovanju protiv režima. Je li Mikulić još nešto od vas tražio? Tražio je pismeno izvješće o stanju u zemlji. Komu ga je trebao predati?

Paveliću, izbjeglim biskupima i nekim obavještajnim službama.

Pod kojim je imenom fra Jozo Mikulić došao u Zagreb i pod kojim je imenom ilegalno prešao granicu?

391

Pod imenom Ante Kovač.

Koga je špijun Mikulić tada posjetio?

Bio je na Kaptolu kod kanonika Pavla Jesiha. Odmah poslije toga vratio se u samostan.

Tada je održan i vaš prvi sastanak. Tko je sve bio na sastanku?

Bio je pored mene Vodanović, Bukić, Visković i Bajić. O čemu su razgovarali s Mikulićem? Davali su mu lažna izvješća o stanju u zemlji. Zašto su mu davali lažna izvješća?

U svrhu klevetanja nove vlasti u inozemstvu.

Što je Mikulić konkretno zatražio od organizacije?

Mikulić je zahtijevao jači ilegalni rad, nagovor radništva na nerad, podvale u lošim proizvodima, govor o sabotažama i širenje općeg nezadovoljstva.

Je li tko tražio nešto posebnoga od špijuna Mukulića?

Župnik Vodanović zatražio je od Mikulića eksploziv kojim se može izvršiti neka diverzija.

Što je Mikulić odgovorio?

Mikulić je odgovorio da će organizirati dostavu eksploziva za ilegalan rad organizacije.

Je li Mikulić rekao da će to osobno donijeti ili će to donijeti netko drugi?

Mikulić je rekao da možda drugi put ne će sam doći jer odlazi u Ameriku, ali da će doći netko tko se zove Kovač.

Jeste li na tom sastanku odredili gdje ćete točno izvršiti diverziju?

392

Tog trena o tomu nismo raspravljali. Samo smo razrađivali plan diverzije.

Osim što ste zajednički raspravljali o ciljevima ilegalne organizacije, jeste li razgovarali i pojedinačno?

O ciljevima sam razgovarao s Vodanovićem, Bukićem i Bajićem. Više se ne sjećam jesam li razgovarao i s Viskovićem.

Kad su razgovori među vama postali sasvim konkretni?

Kad je Mikulić donio eksploziv.

Kad je to bilo?

Drugom polovicom rujna 1946. godine.

Što je tada poduzela vaša tajna organizacija?

Spremala se za diverziju. Dala je upute svjetovnjacima kako i što treba raditi.

Tko je trebao izvidjeti pogodnost diverzije?

Matošić je trebao izvidjeti mogućnost diverzije u Gaonu, a Kvasnica u Radi Končaru.

Koga ste o tomu izvijestili i što ste dalje poduzeli?

O svemu sam na sastanku obavijestio Vodanovića i ostale svećenike. Donijeli smo tada konačnu odluku o diverziji u tvornici Gaon.

Je li se tko suprotstavljao planu? Nije nitko. Svi su se s planom složili. Tko je vama osobno predao eksploziv?

Fra Serafin Rajić kao da je na trenutak zastao i kao da se na njemu nešto promijenilo. Čitava se dvorana ušutjela i mogla se čuti muha. Jedino je major Grubić

393

prekrižio nogu jednu preko druge. Nitko više ništa nije ni pokušavao nego čuti što će Rajić reći.

Optuženi Rajiću, odgovorite na već postavljeno pitanje. Od koga ste dobili eksploziv?

Eksploziv mi je osobno u župnome uredu predao fra Matej Vodanović.

Kako je izgledao taj eksploziv?

To je bio nevelik paket zamotan u papir?

Što ste napravili s paketom? Jeste li paket nekomu dali?

Fra Serafin Rajić ponovno nije odgovorio na pitanje. Posljednjom duševnom snagom još se pokušao oprijeti i zaželio reći pravu istinu. Htio je reći kako je taj paket doista netko donio u samostan, ali to nije bio eksploziv nego sapun od jeftine praseće masti. Htio je sve to prekinuti otkrivajući kako je paket otvorio, našao u njemu sapun, rastopio ga u umivaoniku, a fra Mateju Vodanoviću preporučio da o tomu nikomu ne govori jer dozna li se među fratrima da je fra Matej bombaš, a on pirotehničar, ne gine im ruglo dok su živi. Želio je reći i kako je provincijal Grabić strogo zabranio bilo komu više o paketu govoriti jer je sve to namještaljka, a tko prvi od svjetovnjaka spomene paket da je provokator i špijun. Fra Serafin Rajić imao je posljednji trenutak otkriti pred sudom pravo stanje stvari.

Major Grubić nervozno je izvukao još jednu cigaretu iz kutije, ali je nije zapalio. Premjestio je nogu s noge na drugu stranu. Fra Serafin Rajić sjetio se silovanja, palica, elektrošokova i progona, polumrtvila od udaraca i misli kako se ne sjeća kad su mu posljednji put dozvolili spavati. Reče li drugačije ponovno će Grubiću u ruke. Nastavi li što Grubić želi barem će brzo umrijeti.

394

Optuženi Rajiću! Ponovno niste odgovorili na pitanje suda. Komu ste predali paket s eksplozivom?

Paket sam predao Jolandi Bauer.

Što ste joj pri tom naredili?

Da eksploziv proslijedi Kvasnici i Matošiću.

Jesu li svi članovi vaše špijunske organizacije imali jednake dužnosti?

Osim Vodanovića koji je bio glavni u organizaciji, ostale članove ja sam obavještavao o radu. Iako nisu u svemu sudjelovali, po obavještenju ostali članovi davali su mi prijedloge i primali na znanje to što se radilo.

Jesu li svi članovi znali za vaš tajni rad?

Svi su članovi znali za rad organizacije.

Je li o radu organizacije bio upoznat i vaš provincijal fra Petar Grabić?

Jest. Ja sam o ovomu s njime razgovarao u listopadu 1946. kad je dolazio k nama u samostan.

Što je Provincijal na sve rekao?

Provincijal Grabić sa svime se složio. Napomenuo je da pri takvim radnjama moramo biti krajnje oprezni.

Vi ste poznati kao propovjednik koji je često propovijedi koristio u propagandne svrhe. Od koga ste dobivali predloške za propovijedi?

Od kanonika Pavla Jesiha, pročelnika Pastoralnog instituta na Kaptolu.

Što je bio cilj tih smjernica?

Propovijedati protiv Narodnih vlasti, oštro govoriti o nedostatcima društva, kritizirati otkup žita, nacionalizaciju imovine, odnos prema Katoličkoj crkvi, itd.

395

Tko je kanoniku Jesihi dao te instrukcije?

Donio ih je od ustaških vlasti iz inozemstva fra Jozo Mikulić.

Je li fra Jozo Mikulić posjetio i Stepinca?

Mislim da je posjetio i Stepinca.

Što znate o takozvanim "čudima"? Jesu li se neke tako izmišljene pojave koristile kao politička sredstva protiv postojeće vlasti?

Govor o čudima proširio se u svibnju 1945, a dolazio je s otoka Paga. Govorilo se o Isusovu ukazanu tamošnjim časnim sestrama.

Tko je od vaših svećenika najviše o tomu govorio?

Fra Matej Vodanović.

Je li vam znano kamo je odlazio govoriti o tim "čudima"?

Držao je predavanje o tomu za praznika u Bolu na otoku Braču.

Jeste li znali da optuženi Vodanović i optuženi Bukić pomažu ustašama Ambrozu Budimiru i Petru Topiću pobjeći preko granice?

Jesam.

Jeste li o tomu obavijestili Narodne vlasti?

Nisam obavijestio Narodne vlasti.

Jeste li znali da preko granice namjeravaju prebjeći bojni bjegunci Jakov Šipić i Luka Modrić?

Jesam.

Tko je za taj bijeg osim vas znao u vašemu samostanu?

396

Znali su fra Leonardo Bajić i fra Josip Visković. S fra Petrom Topićem razgovarao je ili fra Matej Vodanović ili fra Albert Bukić, ali ovoga trenutka ne sjećam se koji od njih.

Što je bio predmet tog razgovora?

Fra Petar Topić dobio je zadatak povezati se s izbjeglim svećenicima u Italiji. Fra Petra Topić sastao se s fra Jozom Mikulićem u Veneciji, u samostanu, kad se iz Trsta prebacio u Italiju.

Odakle vam je poznat podatak o tome susretu?

O tomu nas je izvijestio fra Jozo Mikulić kad je potajno posjetio Zagreb i kad je bio u našem samostanu.

Kad je fra Jozo Mikulić došao u vaš samostan sa sobom je donio neke stvari. Znate li što je donio i komu je doneseno predao?

Fra Jozo Mikulić donio je sa sobom tisuću dolara i predao ih fra Mateju Vodanoviću.

Je li fra Jozo Mikulić donio još komu novac iz inozemstva?

Shvatio sam da je novac donio i kanoniku Pavlu Jesihu iako to nije izričito rekao.

Za što je Mikulić namijenio novac ostavljen Vodanoviću?

Za pomoć ustaškim obiteljima.

Je li vam poznato što je nadalje bilo s tim novcem?

Znam samo to da ga je Vodanović promijenio u Engleskom konzulatu ili negdje drugdje. A komu ga je davao, to nisam nikada saznao.

397

Je li provincijal vaše provincije fra Petar Grabić želio slom bivše Jugoslavije?

Želio je slom Jugoslavije.

Je li provincijal Grabić aktivno pomagao ustašku vladu?

Pomagao je ustašku vladu. Dao je za napredak bojnih snaga 50.000 dinara.

Je li provincijal Grabić poticao i ostale svećenike na suradnju s ustašama?

Provincijal Grabić poslao je Okružnicu u kojoj je naložio svim fratrima Provincije suradnju s ustaškim vlastima.

Je li provincijal Grabić dozvolio svećenicima obavljati službu bojnih kapelana?

Dozvolio je.

Je li provincijal Grabić dozvoljavao svećenicima suradnju s partizanima?

Nije dozvoljavao tu suradnju. One koji su surađivali s partizanima njih je suspendirao.

Puno svećenika vaše Provincije položilo je ustašku zakletvu. Je li i provincijal Grabić položio ustašku zakletvu?

Vjerujem da jest, ali nisam posve siguran. Je li provincijal Grabić žalio za slomom NDH? Jest. Žalio je. Je li sa simpatijom prihvatio novu vlast? Nije sa simpatijom dočekao novu vlast.

398

Je li provincijal Grabić odobrio odlazak ustaških fratara u inozemstvo?

Odobrio je.

Je li Provincijal znao za bijeg osumnjičenih svećenika Budimira i Topića?

Znao je. Odobrio je novac za njihov put i naredio da im se daju civilna odijela.

Je li provincijal Grabić znao kako samostanom kolaju protunarodni letci?

Znao je za letke.

Je li provincijal Grabić znao kako fra Josip Visković održava sastanke sa članicama Katoličke akcije iako je ta organizacija od državnih vlasti bila zabranjena?

Provincijal Grabić znao je sve što se u samostanu zbiva jer je dobivao izvješća od fra Mateja Vodanovića.

Kad je uhićena Jolanda Bauer, jesu li se ostali članovi vaše organizacije uzbunili i što ste konkretno poduzeli?

Kad smo doznali za uhićenje Jolande Bauer, ja, Vodanović, Bajić i Bukić sastali smo se i dogovorili kako ćemo u slučaju bilo kakvog prokazivanja šutjeti i ne ćemo priznati da o stvari išta znademo. Mislim da je u tom našem dogovoru sudjelovao i Visković, ali nisam posve siguran.

Kako ste sve to trebali zanijekati?

Dajući neodređene odgovore, ne znam, ne sjećam se, i tomu slično.

U slučaju da netko u istrazi oda nekoga drugoga, što je trebalo činiti na sudu?

399

Dogovorili smo se da ćemo na sudu sve poreći i sve nijekati.

Optuženi Rajiću, za vas nemamo više pitanja. Sjednite na svoje mjesto! Neka se u dvoranu dovede četvrtooptuženi Matej Vodanović.

Sudski službenici uveli su fra Mateja Vodanovića i posjeli ga na optuženičku klupu. Oni koji su ga dotad poznavali kao da su proživjeli šok. Taj nekoć grlati mudrac, oboružan zvonkim glasom i poletan kao moćna ptica, tog se trena doimao zaista bijedno. Jedva da je mogao i sjediti na stolici na koju su ga doslovno donijeli. Djelovao je umorno i činilo se kako će istoga trenutka zaspati. Nije to više bio fra Matej, činilo se samo kako netko sliči na fra Mateja. Kad je sudac započeo ispitivanjem i ono što je govorio je kao netko tko jedva čeka da se sve to dovrši što prije, makar ga ubili, samo da se sve dovrši. Od prvoga trena otkako je u prvome redu ugledao majora Grubića, fra Matej Vodanović kao da više nikoga nije gledao osim njega, ne skidajući pogleda s njegovih prekriženih nogu i njegove cigarete.

Optuženi Vodanoviću, ustanite! Jeste li razumjeli Optužnicu?

Razumio sam Optužnicu. Osjećate li se krivim? Osjećam. Za što se osjećate krivim?

Zato što sam postao sudionik zločina u tvornici Gaon, gdje su ubijeni nedužni ljudi i stradala imovina potrebna za obnovu zemlje.

Je li netko utjecao na vas i vaše djelovanje? Utjecali su viši crkveni krugovi.

400

Na koga mislite pod riječima "viši crkveni krugovi"?

Mislim na Kaptol, biskupe Šarića i Garića koji su k meni poslali fra Jozu Mikulića.

Jesu li na vas utjecale i ustaške izbjegle vlasti?

Jesu. Na mene su utjecale i izbjegle ustaške vlasti.

Kakav je vaš odnos prema NDH? Kako ste prihvatili osnutak te državne tvorevine?

Osnutak NDH dočekao sam radosno.

Jesu li i ostali fratri to isto činili?

Ostali svećenici također su podržali osnutak NDH.

Kako ste prihvatili novu vlast?

Novu sam vlast prihvatio gotovo indiferentno. Nisam se snalazio, a plašio sam se da se ne dogodi kakvo zlo.

Kad ste počeli organizirano djelovati?

Organizirano smo počeli djelovati od prvog dolaska fra Joze Mikulića.

Zar organizacija nije postojala i prije njegova dolaska?

Nije postojala. U Optužnici to stoji, ali mi se čini da to ne može biti. Ja se sjećam ponekog nevezana razgovora, ali ništa više nije bilo.

Optuženi Bukić izjavljuje da je organizacija postojala i prije Mikulićeva dolaska.

Onda povlačim svoju tvrdnju. Organizacija je postojala i prije ako tako tvrdi fra Alberto Bukić.

Zašto mijenjate iskaz?

401

Zato što se više pouzdajem u čast fra Alberta Bukića, nego u svoje vlastito sjećanje. Ako tako kaže fra Alberto, onda je to istina.

O čemu ste razgovarali vi svećenici na sastancima?

Razgovarali smo o zatvaranju i ubijanju svećenika koji su proglašeni narodnim neprijateljima pa su ih Narodne vlasti ili ubile ili progonile. Razgovarali smo i o oduzimanju imovine.

Kako su ti razgovori djelovali na vas svećenike?

Stvarali smo odbojan stav prema novim vlastima.

Jeste li te razgovore proširivali i na svjetovnjake?

Ti su razgovori često vođeni i sa svjetovnjacima.

Jeste li vi glava ove tajne terorističke organizacije?

Ja sam bio član organizacije, ali poričem da bih bio glava i vođa organizacije.

Kad su počeli kolati letci protudržavnog sadržaja?

Poslije dolaska fra Joze Mikulića.

Što znate o letcima?

Priznajem da sam dva letka dao vrataru Poljaku, da ih umnoži na pisaćem stroju.

Koliko je primjeraka napravio vratar Poljak? Dvadeset. Što ste tada činili s letcima? Dijelio sam ih poznatima.

Osim širenja letaka, jesu li svećenici u samostanu i u svojim propovijedima širili propagandu protiv države?

To bi se moglo tako reći.

402

Jeste li i vi propovijedi koristili u takve svrhe?

Znam da su i moje propovijedi shvaćene kao protunarodno djelovanje, ali toga nisam bio svjestan. Toga sam postao svjestan tek kad su mi Narodne vlasti ukazale na moje negativno djelovanje.

Zašto ste optuženima Viskoviću i Rajiću prigovarali da se u propovijedima ne bave politikom?

Tražio sam od njih da budu umjereniji kako se propovijedi ne bi krivo tumačile.

Zašto ste to tražili? Bio sam odgovoran. Oni su moji pomoćnici. Koji je bio sadržaj protunarodnih letaka?

Jedan je sadržavao govor sina engleskog premijera Churchilla uperen protiv prilika u Jugoslaviji. Drugi je odgovarao zašto mačekovci ne idu u Skupštinu.

Znamo da ste sami izdali letak protiv izlaska na izbore. Ja se toga ne mogu sjetiti. Drugi optuženici svjedoče o tomu. Onda će biti da je tako, ako netko svjedoči.

Kad ste govorili u propovijedima da "dolaze bolji dani" jeste li pri tom mislili na skori pad nove vlasti?

Nisam tako mislio, ali to se tako shvatilo. Jeste li željeli prevrat u državi? Jesam. Jeste li željeli prevrat pobunom ili mirnim putem? Mirnim putem.

Tko je s vama bio na sastanku s Mikulićem?

403

Bili smo nas petorica, ja, Bukić, Rajić, Visković i Bajić. Što ste vi trebali konkretno učiniti? Ja sam trebao sastaviti izvješće o prilikama u zemlji. Jeste li ga sastavili?

Sastavio sam ga i predao ga Mikuliću.

Što ste sve napisali u izvješću?

Napisao sam kako se ubijaju i progone svećenici, kako se otimlju vlasnicima trgovine i tvornice, kako se seljacima oduzima zemlja i odnosi hrana, da vlada opće nezadovoljstvo u narodu.

Koji se narod progoni u vašem izvješću?

Hrvati.

Napisali ste da se progone zato što su Hrvati, da su logori puni, da se svećenicima zabranjuje rad, da izbori nisu slobodni. Komu su trebali ti lažni podaci?

Stranim krugovalnim postajama, stranim državama i njihovim špijunažama.

Zašto su im trebali ti podaci?

Kako bi mogli vršiti pritisak na unutrašnje stvari Jugoslavije.

Jesu li ti podaci služili i ustaškoj emigraciji?

Jesu.

Čemu je to njima moglo služiti?

Željeli su izvidjeti stanje u zemlji kako bi izvršili prevrat i ponovno došli na vlast.

O čemu je govorio Mikulić?

404

Da će se režim srušiti izvana, uz pomoć Engleske i Amerike.

Što je trebala po njegovoj preporuci činiti vaša organizacija?

Širiti nemire i nezadovoljstvo kako bi pomogla u prevratu.

Je li vam špijun Mikulić donio pakleni stroj za diverziju i novac za plaću diverzantima?

Jest. Fra Jozo Mikulić predao mi je paket i novac.

Što ste učinili s eksplozivom?

Stavio sam ga u svoj stol u uredu i zaključao. Kasnije sam ga premjestio u šupu gdje se sušilo meso.

Komu ste predali novac?

Novac sam predao fra Serafinu Rajiću.

Je li Mikulić govorio o atentatima na istaknute državne službenike ili samo o diverziji u tvornicama?

Nije spominjao atentate, a o diverzijama je govorio samo općenito. Ovo je trebao biti samo pokus, a kasnije bi se više radilo.

Je li Mikulić osobno donio eksploziv?

Nije donio osobno. Kad je posljednji put bio u Zagrebu, rekao je da će nadalje dolaziti mladić imenom Ante Kovač i da je to lozinka.

S kim je Mikulić još razgovarao u samostanu?

Razgovarao je s Rajićem, Bukićem, Viskovićem i Bajićem.

Kako vi to znate?

405

Oni su mi o tomu kazivali što su s Mikulićem razgovarali.

Tko je znao za diverziju u tvornici Gaon? O tomu smo razgovarali nas četvorica. Tko je dobio određeni zadatak?

Zadatak je dobio fra Serafin Rajić. On je trebao razgovarati s Jolandom Bauer samo o jednoj tvornici jer je bila samo jedna paklena mašina.

Je li vas Rajić izvijestio o razgovoru s Jolandom Bauer?

Jest. Izvijestio je osim mene i Bukića, i Bajića i Viskovića.

Što je bilo poslije?

Rajić nas je na sljedećem sastanku izvijestio o tomu koga je sve gospođa Bauer našla za suradnju i što će se konkretno poduzeti.

Jeste li se sastajali s optuženim Matošićem i jeste li znali išta o njegovoj prošlosti?

Nisam. Veza je bila gospođa Bauer. Dao sam eksploziv kad je ona to zatražila, a dao sam ga Rajiću.

Što ste trebali učiniti s novcem?

Dati ga suradnicima.

Jesu li za to znali i ostali optuženi?

Za to su znali i ostali, a nitko se nije ničim protivio.

Je li optuženi Rajić od Jolande Bauer tražio strogu tajnost?

Tražio je strogu tajnost.

406

Je li se Jolanda Bauer od tada češće pojavljivala u samostanu?

Od tada se manje pojavljivala.

Je li se pojavljivala sumnja u njezin rad?

Plašili smo se da se sve ne otkrije.

Kako je Jolanda Bauer rasporedila novac kad ga je dobila od optuženog Rajića?

To mi nije poznato.

Jesu li ostali optuženici vaše organizacije znali kad će se izvršiti diverzija?

Nisu znali jer se to držalo u tajnosti.

Koga ste izvijestili o vašem djelovanju?

Provincijala Grabića.

Kako ste ga izvijestili?

Izvijestio sam ga pismenim putem, ali sam pismo poslao po povjerljivoj osobi, a ne poštom.

Kako se zove ta povjerljiva osoba?

Toga se ne mogu više sjetiti.

Jeste li u pismu Provincijala izvijestili o protudržavnom radu vaše organizacije?

Jesam. Je li vam Provincijal zabranio takav rad? Nije ga zabranio. Je li ga odobrio? Provincijal je taj rad odobrio.

407

Jeste li poslije diverzije o tomu izvijestili Provincijala? Je li on znao što se dogodilo?

Izvijestio sam Provincijala o diverziji.

Je li provincijal Grabić kažnjavao svećenike koji su surađivali s partizanima?

Kažnjavao ih je suspenzijom.

Je li kažnjavao suspenzijom svećenike koji su išli u ustaše?

Nije ih kažnjavao.

Je li Provincijal prije bijega Ambroza Budimira razgovarao s njime o bijegu?

Razgovarao je.

Što je Provincijal naredio?

Meni je naredio da mu pribavim civilno odijelo, a fra Albertu Bukiću da mu dade novac za putovanje.

Jeste li znali i za dezertere koji su se skrivali u vašem samostanu?

Za neke sam znao i pomogao sam ih u bijegu. Za neke nisam ni sam znao.

Priznajete li da je vaš samostan za rata bio ustaško leglo, a poslije rata skrovište bjegunaca i dezertera?

Priznajem.

Priznajete li tako i vaše protunarodno djelovanje?

Priznajem.

Priznajete li da je Mikulić eksploziv donio upravo na vaš izričiti zahtjev?

To ne mogu priznati jer se toga ne mogu sjetiti.

408

Optuženi Rajiću! Ustanite! U istrazi ste priznali da je Vodanović tražio eksploziv. Je li optuženi Vodanović izričito od Mikulića tražio eksploziv?

U istrazi sam to izjavio, ali se ovoga trena više toga ne mogu sjetiti.

Major Ilija Grubić bacio je cigaretu na pod i bijesno je zgazio nogom. Rajić je ponovno u njega buljio onako kako ptica bulji u oči ljutu poskoku, zaboravljajući uzletjeti kako slobodni i zdravi uzlijeću. Grubić se pobojao kako će se Rajić probuditi. Rajić se nije probudio.

Tko je od Mikulića tražio eksploziv?

Više se ne sjećam, ali jedan od nas petorice to je sigurno učinio. Sjećam se da je netko tražio, ali tko je tražio više ne znam. Ne znam jesam li to i ja bio.

Optuženi Vodanoviću, osjećate li se krivim što ste sudjelovali u ovom protudržavnom zločinstvu i smatrate li neispravnim što sve ovo niste prijavili državnim vlastima?

Kajem se i za jedno i za drugo.

Sjednite, optuženi Vodanoviću! Neka službenici suda privedu petooptuženoga Alberta Bukića.

Sudski su službenici, bolje rečeno udbaši zaduženi za čuvanje uhićenika, priveli na optuženičku klupu još jednog iscijeđena i oronula čovjeka, puno više stara nego što je to njegovih sedamdeset godina trebalo pokazivati i puno više umorna nego što bi to pokazivali svi razlozi. Tko je u dvoranu došao saznati što će se dogoditi u liku starca, nije mogao dobiti drugoga osjećaja osim osjećaja samilosti. Nije znao gdje je, nije se snalazio, njegov je pogled neodređeno lutao od lica do lica i od osobe do osobe. I kad ga je sudac počeo ispitivati nisu mu ni glas ni rečenica bili posve sigurni. Sudac i tužitelji nisu u njemu gledali samilosti, nego žrtvu koja će privući

409

težu lovinu. Sve je već bilo pod nadzorom. Starac će proći putem koji su mu namijenili, a kad prođe, udbaške će se namjere ostvariti.

Optuženi Bukiću! Jeste li razumjeli Optužnicu?

Jesam.

Optužnica tereti vas i druge optuženike za protunarodno djelovanje. Osjećate li se krivim što ste u takvome radu sudjelovali i što niste o tomu što se u vašem samostanu zbiva izvijestili na vrijeme Narodne vlasti?

Osjećam se krivim. Iskreno žalim što sam sudjelovao u protudržavnom radu i što nisam taj rad prijavio državnim vlastima.

Jeste li bili pristaša NDH?

Jesam. Hrvatsku sam državu prigrlio srcem i dušom.

Jeste li, kao i ostali vaši svećenici, poslije rata zauzeli neprijateljski stav prema novom režimu?

Zauzeo sam neprijateljski stav.

Zašto ste zauzeli neprijateljski stav prema novim vlastima?

Takav sam stav zauzeo jer su progonili svećenike koji su surađivali sa starim vlastima.

Jeste li tvrdili kako se progone samo dobri Hrvati?

To sam tvrdio.

Jeste li u samostanu dobivali i čitali letke protunarodnog sadržaja?

Čitao sam letke. Jeste li ih dalje širili? Jeste li letke davali drugima?

410

Letaka nisam davao drugima.

Tko je u samostanu pisao letke?

Letke su pisali Vodanović i Rajić.

Jeste li čitali časopise neprijateljskoga sadržaja, uperene protiv nove Jugoslavije?

Vidio sam list "Hrvatska Danica", a znao sam da dolazi i časopis "La croix".

Jesu li u svojim propovijedima optuženi Vodanović i Visković klevetali Narodne vlasti?

Jesu.

Jeste li sudjelovali u prvome sastanku vaših svećenika i špijuna Mikulića?

Sudjelovao sam.

Tko je na se preuzeo dužnost sastaviti Izvješće o stanju u državi?

Preuzeo je Vodanović.

Je li se na tom prvom sastanku govorilo o paklenoj mašini?

Na prvom se sastanku o tomu nije govorilo.

Tko je sve bio na tom sastanku?

Na sastanku su sa mnom bili Rajić, Vodanović i Bajić.

Jeste li bili jedinstveni u pogledima na zadatke koje je postavio Mikulić?

Nije bilo jedinstvenosti. Vodanović i Rajić bili su za to da se zadatke prihvati i izvršava, a ja i Bajić bili smo protivni. Bajić je kategorički odbijao bilo što učiniti što je predlagao Mikulić.

411

Kako su se ostali počeli odnositi prema Bajiću poslije protivljenja da se radi po Mikulićevim preporukama?

Bajića više nitko ni o čemu nije izvješćivao.

Što vam je poznato o eksplozivu koga je Mikulić donio u samostan?

Znam samo to da mi je Rajić rekao kako je Mikulić donio neko novo oružje u samostan. O tomu ne znam ništa više.

Jeste li svjesni da ste to što vam je Rajić rekao morali prijaviti Narodnim vlastima odmah kad ste za to čuli?

Svjestan sam da sam to morao učiniti.

Jeste li svjesni da ste i sami, kao starješina samostanski, odgovorni za ono što su počinili vaši podložnici?

Toga sam svjestan.

Na sastanku na kojem je planirana diverzija na tvornicu Gaon, vi tvrdite da niste željeli ispuniti to što je nalagao špijun Mikulić. Tvrdite da ste vi i optuženi Bajić bili protiv tog Mikulićeva plana. Ostajete li još uvijek kod takve tvrdnje.

Ostajem.

Optuženi Rajiću! Jesu li svi sudionici sastanka bili jednoglasni u prihvaćanju plana, pa i optuženi Bukić i Bajić?

Svi sudionici sastanka prihvatili su plan jednoglasno i nitko se nije protivio.

Optuženi Vodanoviću! Je li točna izjava optuženog Rajića ili je točna izjava optuženog Bukića?

412

Točna je izjava da se nitko nije protivio Mikulićevu planu. Ne sjećam se samo jesu li Bajić i Bukić zasigurno bili na tom sastanku pa sa sigurnošću ne mogu reći ni što je tko od njih tvrdio.

Optuženi Bukiću! Vi poznajete Jolandu Bauer. Jeste li znali da je Jolanda Bauer bila izabrana za vanjsku vezu svećenika i svjetovnjaka?

Jolanda Bauer dolazila je k meni više puta, ali nisam znao da je ona uključena u ovaj protudržavni rad.

Jeste li znali za planove diverzije u tvornici Gaon?

Znao sam da se o tomu govori, ali odluku su ostali donijeli bez da su mene o tomu izvijestili.

Jeste li znali kad je diverzija izvršena, tko je diverziju izvršio?

Nisam znao tko je izvršio diverziju.

Jeste li znali da je diverzija izvršena eksplozivom koji je u samostan donio špijun fra Jozo Mikulić?

Nisam o tomu znao ništa.

Je li provincijal Grabić bio obaviješten o eksploziji?

Pretpostavljam da je znao jer ga je o svemu što se u samostanu događa obavještavao fra Matej Vodanović.

Je li provincijal Grabić znao za Mikulićev dolazak u samostan?

Znao je jer ga je Vodanović izvijestio. Odakle znate za istinitost vaše tvrdnje? Vodanović mi je sam o tomu govorio.

Je li Vodanović bio glava organizacije u kojoj ste sudjelovali?

413

Jest. Vodanović je bio najaktivniji, davao je instrukcije u radu i poticao nas ostale na veće djelovanje.

Je li optuženi Visković bio aktivni sudionik sastanka?

Bio je na sastanku. Nije se ničim protivio, ali nije ništa ni govorio. Njegovu sam šutnju razumijevao kao odobravanje.

Je li Visković bio veliki pobornik Pavelića i njegove vlasti?

Bio je.

Je li optuženi Visković u svojim propovijedima žestoko kritizirao novi poredak i poticao na rušenja novoga režima?

Bio je žestok i svojim je propovijedima kritizirao vlasti.

Je li optuženi Visković nastavio s radom zabranjenih crkvenih organizacija iako je znao da je to protuzakonito?

Nastavljao je okupljati organizacije.

Je li optuženi Visković bio član Pastoralnog instituta koji je davao skice za svećeničke propovijedi?

Bio je član Instituta.

Optuženi Bukiću, sjednite na vaše mjesto. Neka službenici pred sud izvedu šestooptuženog Josipa Viskovića.

Kad su udbaši imenovani sudskom milicijom uveli u dvoranu fra Josipa Viskovića, on je samo na nekoliko trenutaka bio zbunjen i nesiguran, ali se činilo kako je krepkiji i svježiji od ostalih optuženika. Svi dotad izgledali su tako jadno, bijedno i iscrpljeno tako da su više izgledali kao grupa drogeraša, nego ljudi pri zdravoj pameti. Fra Josip se uspravio pred klupom pred koju su ga doveli i

414

kao da se spremao na obračun. Dugo vremena zloglasni major Grubić posjećivao ga je u samici i lomio što se u njemu moglo slomiti, ali su mu najvjerojatnije naredili da pokojega od optuženih ostavi svježijim kako bi se pred očima javnosti mogla vidjeti pravičnost suda i istrage. Tek ta mala mogućnost svježine ostavila je fra Josipu dovoljno snage za otpor. Nije se namjeravao pokoriti sudu ni istrazi. Odlučio se sa sudom duhovno obračunati. Tih nekoliko minuta što su trajali u šutnji pretvorio je u pripremu svoje strategije. Premišljao se hoće li priznati sud javno pitajući tko su sud i suci koji se ljudi ne stide i koji u Boga ne vjeruju. Imaju li oni pravo, baš takvi, bezbožni i nepravedni, njemu kao Božjem svećeniku suditi, posebno kad oni prave Optužnicu koju su mu u ruke predali. Fra Josip nije uspio donijeti pravu odluku jer je tih nekoliko minuta proteklo, a prilika mu se više nije ukazala.

Predsjednik sudskog Vijeća postavio je fra Josipu Viskoviću pitanje koje je dotad postavio svim optuženima što su prethodili fra Josipu.

Optuženi Viskoviću, jeste li u potpunosti razumjeli Optužnicu?

Jesam. U potpunosti sam razumio Optužnicu.

Osjećate li se krivim?

Ne osjećam se krivim jer sve što je u Optužnici napisano o meni čista je kleveta i izmišljotina.

Druže predsjedniče! Zabranite optuženom Viskoviću govoriti bilo što osim odgovarati na pitanja! skočio se iz klupe javni tužitelj Ranogajec.

Optuženi Viskoviću, odgovarajte na pitanja. Jeste li znali za prebacivanje u inozemstvo fratara vašega samostana fra Petra Topića i fra Ambroza Budimira?

415

Za njihovo prebacivanje nisam znao iako sam naknadno o tomu čuo.

Od koga ste čuli za prebacivanje?

Od fratara. Iz razgovora.

Kad ste već čuli za takvo prebacivanje, jeste li o tomu obavijestili Narodne vlasti?

Iz kojeg bih ja to razloga činio? Ja nisam bio onaj koji ih je na bijeg nagovarao. Nisam im pružio mogućnosti, sredstva, dokumente da se mogu prebaciti, niti su se dogovarali sa mnom. Nisam ni znao da su oni prešli granicu. Tek sam naknadno za to doznao.

Dakle, i kad ste doznali za njihov bijeg, niste imali potrebe Narodnim vlastima prijaviti njihov bijeg preko granice?

Kako bih, dakle, i na temelju čega mogao vama prijavljivati te bjegunce iz Jugoslavije? Osim toga, ja nisam nikakav vaš plaćeni agent da vodim računa o tome i sličnim stvarima, pa da vam prijavljujem.

Oni su pobjegli pred Narodnim vlastima kao neprijatelji ove države.

Uostalom, kad baš želite znati, fra Ambroz Budimir nije simpatizirao vlast ni za vrijeme rata pa čovjeku nije ni padalo na pamet da se on želi prebaciti na Zapad. Fra Petar Topić pak, bio je vrlo bojažljiv i neodlučan. On je bio u nedoumici hoće li prijeći u inozemstvo. Kad bi bio jednom nogom preko granice, a drugom u domovini, još bi se premišljao hoće li zakoraknuti preko granice. Kad bih, dakle, i znao nešto o namjerama takvih ljudi, zar bih takve nekomu i mogao prijaviti?

Ostajete li kod tvrdnje kako niste znali za bijeg preko granice fratara osumnjičenih od Narodnih vlasti?

Ostajem.

Glavni izbornik

Brojač posjeta

0504874

Danas

Jučer

Ovaj tjedan

Prošli tjedan

Ovaj mjesec

Prošli mjesec

UKUPNO

464631

427

2310

504874

Vaša IP adresa je: 18.97.14.91

Server Time: 2024-12-09 18:07:05

Visitors Counter