Login Form
Tko nas to farba
- Detalji
- Kategorija: slobodne teme
- Objavljeno Četvrtak, 15 Kolovoz 2013 22:03
- Napisao/la Super User
- Hitovi: 2041
7. TKO NAS TO GLOBALNO FARBA
Zakrstio sam se i tri puta prekrstio kad sam pri obnovi zagorske crkvice naišao na neobičnu pojavu: netko je prekrasan bijeli kamen prezbiterija prebojao uljanom bojom. Moda, rekoše mi. Uljana boja bila je znakom prestiža u godinama nakon drugog svjetskog rata, 
a kamen znakom siromaštine seljaštva i zaostalosti. Koga briga što kamena fasada vrijedi kao neprocjenjivost, a uljana boja na kamenu vrijedi kao krajnja budalaština. Kad se nešto proglasi modernim i naprednim, bez obzira na posljedice, svatko
se mora ponašati po uhadanu pravilu modernosti. Tako se ponašao i negdašnji župnik. Čovjeku se pričinilo kako je neodoljiv napredak uzeti boju i njome premazati desetke kvadrata bijelog klesanog kamena. Pokoj mu duši. Što sve moda može učiniti?
Sve ovo pišem kako bih mogao dotaknuti novu modu u našem svakodnevlju. Moda: globalizacija. Sve se granice brišu. Svatko tko hoće znati gdje mu je dvorište i kuća, dom i domovina, naglo postaje neki plemenski čovjek. Kad se radi o Crkvi takvi se zovu plemenskim svećenicima. Napredni svećenici bave se sociologijom, sade stabla po Madagaskaru, otvaraju se svim svjetskim pojavama, pokretima za zaštitu svega i svačega. Zaostali svećenici prebivaju po krševitim zabitima, propovijedaju ljudima o Domu, Domovini i Bogu na način da svakodnevno mole, paze na svoje postupke i da čuvaju svoje vrijednosti od sumnjivih utjecaja.
Najsumnjiviji su i najzaostaliji, gotovo da ih se prepoznaje po šiljatim glavama, kad se uhvate prošlosti svoga naroda. Skandalozno je znati tko ti je bio kralj, knez, ban, tko ti je ukrao komad zemlje ili čitavu Domovinu, nepremostiv je skandal ne htjeti sjesti za stol s razbojnikom što ti je zapalio kuću, pokrao svu imovinu i što ti je u svakoj godini patnje ukrao sedam života. Bez obzira na nerazjašnjenu rječitost "oprosta". Zaostali svećenici i napredni svećenici redovito su u dva tabora: prvi nose čitav teret svoje Crkve, ne birajući lake križeve, napredni im stalno pokazuju što treba činiti, redovito nevidljivi tamo gdje je teško i gdje žulja križ na leđima.
Tko to boja kamenu fasadu ljepote na vjeri i kulturi moga naroda crtajući po njemu tuđe uljanice? I hoće li se ikada stidjeti? I tko će za koju godinu, kad se isprazni naboj gluposti, krvlju spirati to što veliki umovi svijeta danas po mome narodu farbaju? Hoće li biti dovoljno kazati kako je to bila samo moda jednog doba? Hoće li biti dovoljno nekoliko "očenaša" pokore mnogim piturima čak i Katoličke Crkve u Hrvata?
Mi zaostali natražnjaci, šiljatih glava i konzervativni do plemenskoga ipak se nećemo pomaknuti ni za milimetar. Hrvati smo, kršteni u katoličanstvu. Ponosni smo na svoju vjeru, prošlost i kulturu. Vjerujemo u slijed namrijete tradicije: ljubav prema Bogu i ljudima začinje se i raste u zdravom domu, među mnogim domovima, proširujući se na sela, gradove, narode, na sve ljude. Naša je Crkva oduvijek bila to što je danas tek pomodarstvo globalizma: katolička, svih naroda, svih Božjih ljudi. Vjerujemo kako je svećenička uloga djelatno se suprotstavljati zlu, po cijenu miješanja u sve, pa i u politiku, ako to može stvarati zdrav duh u zdravu tijelu naših ljudi, a ne biti tek slučajni samaritanci čija se uloga svodi na rame za plakanje zavedenim i izgubljenim generacijama. Naša je snaga upravo što ne vjerujemo lako. Nikomu. Posebno ne modi koja danas svim mastima premazuje javni život ljudima. Ni crni vrag ne zna što će se iz svega ovog današnjeg izleći. Što će biti s ljudima kad ostanu bez doma, domovine, prošlosti, snova, ideala? Boga su im ionako već ukrali. Mi zaostali, šiljatih glava, upravo vam ništa ne vjerujemo.
Tko to uči ribu plivati? Tuđe poštujemo, ali se svojim dičimo. I tko to ima pravo u ime nekakve parole o slobodi, demokraciji, oduzimati nam već duboko iskustveno, provjeravano tisućama godina, tko nas to slijep uči svjetlosti?
Mogu nas ubiti, pa zar to nisu i dosad činili, poniziti, zatvarati, kažnjavati, mogu se o nas sabljažnjavati i sažalno nas promatrati kao da smo razum izgubili. Ali, dok smo živi i ovakvi, nitko neće bojati naših fasada, posebno tada kad mu to nismo dozvolili i kad se svim silama želimo otarasiti "pitura".