Login Form
Prekinuti nezrelu katoličku šutnju
- Detalji
- Kategorija: slobodne teme
- Objavljeno Četvrtak, 15 Kolovoz 2013 21:59
- Napisao/la Super User
- Hitovi: 1819
5. PREKINUTI NEZRELU KATOLIČKU ŠUTNJU
Priče kazuju mnogo. Tko zna zaći za zaleđe priča, začas se prispodobi mudroslovniku. Ne navodi ga se tada na tanak led i ne napravi se od njega budalu za časak. Kako je to uobičajeno mnogima, masama, kako je to uobičajeno kad čovjeku ruke služe samo za jelo, noge za bježanje, a glava za povremeno šišanje. Priče grade mudrace, puno više nego što mudraci grade priče.
Priča kaže ovako. Seoski župnik blagosiva kuće o Božiću u planinskom neuglednu selašcu. Djeci podijeli kalendare i nešto darova. Drugog dana na istom ga putu zaustavlujaju dvojica dječaka. 
- Hoćeš li i njemu dati kalendar kakav si meni dao
jučer?
- Zašto ne, ali ne znam je li i on vjernik, katolik.
- Pa što si? Jesi li Hrvat? Pitao je prvi dječak drugoga.
- Ne znam. Odgovori drugi dječak.
- Pa jesi li katolik, vjernik?
Dječak je i nadalje šutio. Drugi ga je dječak začuđeno gledao, a onda opsovao.
- Ne znaš što si! E, kad ne znaš što si onda i nisi zaslužio kalendara. Ajde ti, oče svojim putem, ne isplati se s ovima vrijeme trošiti.
Priču premještamo u stvarnost, ovdje i sada i zaista najozbiljnije pitamo: gdje su Hrvati Katolici i što se to zapravo zbiva s identitetom ovoga naroda? Priča može prijeći u svakodnevlje kao i dječakov odgovor sudrugu: Hrvati su upravo ovo zaslužili što proživljavaju i katolici dobivaju što su htjeli. Tko zaboravi svoj ideal, zaslužuje služiti tuđima. Htjeli mi to ili ne, to nam se upravo događa.
Što se događa? Isto je kao i prije. Javni život: dubinsko bezboštvo. Televizija: upravo hrpa izrugivanja svemu dubinski provjerenom i kršćanskome. Novine: hrpa plaćenika, uhoda nad tuđim krevetima, loncima i mjesečnicama, da steknu dublje lonce, da mogu sami u tuđe krevete, da sakriju vlastitu sramotu, uglavnom. Stvarnost poengleživanja, poamerikanizacije, stvarnost plitke glazbe, plitke umjetnosti, praznine posvuda. Književnost, kultura, umjetnost, javnost: avangarda korita i bukare, rijetkih iznimaka. Intelektualizam, kukavičluk nezamjeranja, nesukobljenja, neke čudne nirvane, mekoputnici, bezimeni, posvuda.
Sramota ideal, a ideal sramota. To je novo doba. Miris Europe ili Balkana. Slomiti lijepo. Razbiti sklad. Ne imati vremena za dobro. Vrijeme trošiti na beskrajno ružno. Svakodnevlje smrti i poniženja.
Dom, Domovina, Ljubav, Obitelj, Kršćanski univerzalizam, Sloboda svih Slobodnih ljudi, Božja pravičnost svima, žrtva ...
Sloboda zla, droga, mržnja, nerad, nered, vrijeme za krik, krv, ubojstva, uspjeh pištolja, slike bez sadržaja, bijeg od praznine u dublju prazninu. To nam je doba.
Politika praznine ili praznina politike. Svejedno. Hrvati katolici, nezamjetni, neprimijetni, zaboravljeni, bez glasa i bez udjela: a priča se kako je katolička brojka u Hrvata golema.
Zašto ovolika šutnja? Imaju li Katolici zaista pravo odšutjeti ovo porazno doba, imaju li pravo ili luksuz pustiti da se stvari same od sebe odvijaju kako se odvijaju?
Ima li Katolička Crkva u Hrvata toliko pameti da se djelatno uključi u svakodnevlje presjecajući uzlove nečasti i laži? Imaju li hrvatski Katolici ikoga živog tko bi zaista prodrmao hrvatsku političku stvarnost, namećući hrvatskoj javnosti dobro provjerene ideale, što su nas proveli kroz sve povijesne kušnje i sačuvali? Smiju li hrvatski Katolici pasivno promatrati kako nezgrapni politički vukovi, glumeći uglađene europske pse, kolju nevinost dobrote i ideal zla prodaju pod dobro.
Trenutno nema ni jedne jedine stranke u kojoj bi pravi Hrvat Katolik mogao mirne duše znati da se to udruga dobrih ljudi trudi izgraditi ljudsko dostojanstvo, štujući Boga i ljude. Neke se od stranaka tek dodiruju poda kršćanske demokracije, više rječju nego djelom, dok se većina, zaražena makijavelizmom, tjeskobno brine samo za svoje interese. Smiju li hrvatski katolici šutjeti i prepustiti se biču vjetropira, što nam ih svakodnevno namire nečasna, podla i kavanska politika? Smije li se šutjeti?
Je li došlo doba da Hrvatska katolička stvarnost izvrši udar na politiku, aktivirajući zaista ogroman broj ljudi rođenih u pravdi, istini i ljubavi. Nije se nikada ni smjelo dogoditi da hrvatska katolička stvarnost zatavori u zapećku javnosti, dok joj svakodnevno starokomunističke žabe njište o demokratskim konjskim utrkama. Je li došlo doba djelovanja? Nije ni smjelo prestati.
Jaka kršćanska demokratska udruga stoga je neophodna potreba. Tko će stvari započeti i tko će se uhvatiti ukoštac s nemoralom pale politike to ostaje tajnom, ali ne bude li to uskoro pokrenuto hrvatski će Katolici ostati stado bez pastira. Stoga se moraju dogoditi važne i utjecajne hrvatske katoličke novine, televizija, mediji bez žutila, ljudi od riječi i osobe časti, sposobne za ideal nadići vlastite interese i probitke. Došlo je doba da hrvatska katolička javnost, postotkom nerazmjerna sa svim drugima, nadglasa trenutnu larmu svega i svačega i da konačno umiri Hrvatsku, za bolje i savršenije danas, misleći na dobro sutra.
Tvrdnja kako Katolicima nije mjesto u politici zlobna je izreka za sputavanje katoličkog načina javnog života i djelovanja. Katolicima je mjesto u politici: u svim njenim sferama u svemu što nas okružuje. Stavljam stoga čitavoj hrvatskoj katoličkoj javnosti dublji i jasniji razgovor o politici, tražeći upravo dubinsko bavljenje politikom, da bi se način kršćanskog demokratskog življenja jače prepoznavao u javnosti. Katolička crkva, ovdje i sada, kako bi stvarno uklonila ovaj nesretni trenutak beznađa, duhovnog lutanja i poniženja i kako bi povratila veselost i nadu u sve svoje ljude, mora pokrenuti stoljetni idealizam: stati iza ljudi što su im hrvatstvo i katoličanstvo prava osnova za pravo djelovanje, da bi svima bilo bolje i da bi se dogodilo Božje Dobro.
Hrvati su Katolici na razmeđi: uzeti sudbinu u svoje ruke i govoriti ili svakodnevno doživljavati pljuske beznađa poluinteligentnih preživača europske piće.
Dječak nije znao tko je. Zato nije ni trebao kalendar. Ne bude li Hrvatska uskoro saznala što hoće, ostat će bez budućnosti.